POTPUNO RASULO U MIP-u BiH

NAKON TEKSTA IZ PROSLOG BROJA DANA, U
Ministarstvu inos tranih poslova Bosne i Hercegovine dat je znak za uzbunu. Podsjecamo, tekst je govorio o sve zescem ratu koji se vodi izmedju stranacko-familijarno-ahbabskih klanova unutar bosnjackih kadrova ovog ministarstva, pri cemu se sve jasnije potezu i zataskani dokazi o kriminalu bosnjackih funkcionera. Najdrasticniji primjer je ponovo aktuelizirana kradja sredstava prikupljenih u dijaspori tokom humanitarne akcije "Zima z94-z95". Od trenutka objavljivanja naseg teksta u citavom Ministarstvu inostranih poslova najzaposlenija je masina za unistavanje (rezanje) dokumentacije i arhive, koja bi mogla biti nepodmitljivi svjedok sramne pljackaske beskrupuloznosti bosnjackih funkcionera. Tako pod budnim nadzorom i instrukcijama Huseina Zivalja najpovjerljiviji ljudi Ministarstva nakon radnog vremena rade prekovremeno na "rezalici" koja guta kilograme papira, za koje se strahuje da bi vec sutra mogli postati plijen novooformljenog americkog antikorupcionog tima pod vodjstvom Roberta Frowicka.

No, iznenadna vijest iz Turske, o hapsenju bosanskog drzavljanina Mehreza Audounija, unijela je pometnju u rad tima Zivaljevih "specijalaca". Naime, jedini skandal koji bi mogao teze pogoditi bosnjacke lidere od cinjenice da je vlasnik bosanskog pasosa uhapsen pod optuzbom da je najblizi saradnik najtrazenijeg svjetskog teroriste Osame bin Ladena jeste objavljivanje brizljivo skrivane informacije da je i samom Bin Ladenu izdat bosanski pasos! Nazalost, cinjenice govore upravo to: Ambasada Bosne i Hercegovine u Becu izdala je 1993. godine pasos Republike Bosne i Hercegovine upravo Osami bin Ladenu!

MIP pod Osamom
Prema informacijama kojima raspolazu Dani, svi tragovi o izdavanju pasosa Bin Ladenu su vec unisteni. Najupuceniji bosnjacki funkcioneri Ministarstva inostranih poslova postigli su puni konsenzus da je to u ovom casu najprioritetniji zadatak, za razliku od diskusija o tome ko snosi odgovornost sto je najtrazenijem svjetskom teroristi pasos uopce izdat. Dok traje medjusobno prebacivanje "vruceg krompira", u uskom krugu najupucenijih vec se lansira teza da Ambasada BiH u Becu 1993. godine nije mogla znati ko je upravo Osama bin Laden, medju svim Arapima sa kojima je upravo Ambasada u Becu stupala u kontakte trazeci pomoc za odbranu zemlje. Osim toga, na istom tragu se utjeha pokusava pronaci u cinjenici da Bin Laden bosanski pasos nije podigao osobno, te da ga nikada nije mogao efektivno ni iskoristiti, jer je vec tada bio meta obavjestajnih sluzbi vise zapadnih i arapskih zemalja. Objektivna olaksavajuca okolnost za najblize Izetbegoviceve saradnike iz tog vremena i zaista lezi u okolnostima grcevitih napora za trazenje saveznika u sprecavanju izglednog nestanka i Bosne i muslimana u njoj. U uslovima kada je americka suzdrzanost u presutnom britansko-francuskom konsenzusu o prepustanju Bosne i muslimana ratnoj sudbini bila maksimum zapadne pomoci, razumljivim se cini grcevito trazenje oslonca u islamskom svijetu, sa vrlo malo znanja o najsirem dijapazonu pravog porijekla i izvora dragocjene (ne)realizirane pomoci. U to vrijeme Bec je bio najvazniji zapadni politicko-logisticki centar za odbranu Bosne, te nije nimalo slucajno sto je bas u ovom gradu Bin Ladenu izdat bosanski pasos. Iako je Osama bin Laden danas bosanskoj javnosti puno poznatiji nego 1993. godine, cini se bitnim jos jednom ukazati na lik najtrazenijeg teroriste danasnjice.

Jedan od njegovih nadimaka je Mudzahid Sejh. Mozda je upravo u takvom oslovljavanju od strane sljedbenika i pristalica jedan od kljucnih razloga njegove iznimne popularnosti medju muslimanskim stanovnistvom, koja zabrinjava analiticare CIA-e. "Neko bi trebao otici u izbjeglicke kampove sirom Pakistana i otkriti koliko je djecaka dobilo ime Osama od augusta 1998. godine", izjavio je bivsi zvanicnik CIA-e Miklt Bearden, koji je vodio tajnu kampanju naoruzavanja afganistanskih mudzahida. "To zastrasuje", rekao je ovaj zvanicnik povodom nedavne prve godisnjice raketnog napada na baze Osame bin Ladena u Afganistanu i hemijsku fabriku u Sudanu, kao odmazde za bombaski napad na americke ambasade u Keniji i Tanzaniji, u kojima je poginulo vise od dvije stotine ljudi.

"Novo lice terorizma"
Zasto pristalice Osamu bin Ladena nazivaju Mudzahidom Sejhom? Razlog je jednostavan - on svojim zivotom svjedoci vrijednosti koje deklarira. Vecina islamskih alima sebe vidi kao "putokaze", one koji upucuju ljude u odredjenom smjeru, dok Bin Laden ljude vodi putem o kome govori vec trecu deceniju. Osama bin Laden je, za njegove pristalice, model takvog novog islamskog vodje na kraju dvadesetog stoljeca. U tome je Bin Ladenova snaga, koja vec godinama privlaci i mlade Bosnjake, u nizu muslimanskih naroda u kojima on ima uticaj svojim fetvama, vjerskim uputama, mada nikada u njima nije boravio. Kao i za cijeli pokret islamskog preporoda u devedestim godinama, i za Bin Ladena Bosna ima veliko simbolicko znacenje. Analiticari CIA-e, zauzvrat, tvrde da je i Bin Laden imao uticaj u Bosni, finansirajuci kampove islamskih dobrovoljaca tokom rata.

Na zapadnoj strani svijeta, pak, Osama bin Laden simbolizira "novo lice terorizma" s kojim se susrece moderni svijet. Prvo, vise nije rijec o drzavnom pokroviteljstvu nad teroristickim akcijama, mada State Department i dalje objavljuje listu drzava koje podrzavaju terorizam. Drugo, nije rijec o potpuno ustrojenoj organizaciji, poput nekadasnje Kominterne, kao Komunisticke internacionale. Svi dosadasnji pokusaji da se, po toj analogiji, dokaze postojanje Islamske internacionale, kojoj je na celu drzava ili pak pojedinac, nisu bili uspjesni. Niti islamski svijet, niti njegovi preporodilacki pokreti nisu monolitni. Naprotiv, razdiru ih bezbrojni nacionalni, drzavni, dogmatski i drugi sukobi. Stoga o Bin Ladenu nije moguce govoriti ni kao o vodji globalne organizacije, nego je preciznija njegova kvalifikacija kao "uzora", "heroja", "nadahnuca" ili pak "modela vodje" islamskog preporoda danas. "Ja jasno kazem Amerikancima da su oni napravili Osamu bin Ladena velikim herojem u islamskom svijetu", rekao je Abdul Hakeem Mujahid, glavni predstavnik afganistanskih talibana u Ujedinjenim nacijama proslog mjeseca u New Yorku. Osama bin Laden je danas na listi 10 najtrazenijih bjegunaca americke agencije FBI. Za informaciju koja ce voditi njegovom hapsenju ili osudi Sjedinjene Drzave danas nude pet miliona dolara.

Antiamericka fetva
Postoje razlicite verzije njegove biografije, a razlike su uglavnom u interpretaciji biografskih i politickih cinjenica. Rodjen je 1957. godine, kao sedmo od pedesetero brace i sestara. Njegov otac je iz Juznog Jemena, mati iz Sirije. Njegovi biografi naglasavaju da je vec tokom srednje skole i univerziteta prihvatio ideje Muslimanske brace, kao tadasnji glavni trend obrazovanih muslimana. Tokom studija na univerzitetu, islamu, kao obaveznom predmetu, poducavala su ga dva vazna predavaca: Abdullah Azzam i Mohammed Quttub. Vec u prvim sedmicama nakon sovjetske invazije Afganistana, posjetio je Peshawar, u kome su se okupljale i izbjeglice i lideri. Vratio se u Saudijsku Arabiju i poceo da prikuplja novac i drugu pomoc za dzihad. Sve do 1982. godine Bin Laden nije usao u Afganistan. Postupno povecava svoje prisustvo na pakistansko-afganistanskoj granici i unutar Afganistana. Kada je imao tek tridesetak godina, odlucuje da gradi vlastite kampove, preuzme dio fronta i komanduje manjim i vecim operacijama. Biografi navode da je do 1989. godine vodio pet velikih bitaka i stotine manjih operacija. Tokom 1988. godine uspostavlja cvrscu organizaciju svojih kampova i cijeli kompleks naziva - Al-Qa'edah (Baza).

"Sve vrijeme od 1989. do podizanja optuznice ova medjunarodna teroristicka grupa je posvecena suprotstavljanju neislamskim vladama silom i nasiljem" - tako zapocinje tekst njujorske optuznice protiv Osame bin Ladena. Ukoliko su biografi tacno prikazali njegove ideje od 1989. do 1991. godine, njegova primarna islamska poruka muslimanima jeste da su obuka i spremnost za odbranu sveta vjerska duznost. Stoga je, prema ovim biografima, upravo americki vojni dolazak na Srednji istok radi vojnog odgovora na Sadamovu invaziju Kuvajta - prelomni trenutak Bin Ladenove biografije. On je vjerovao da je odbrana od Sadamove agresije duznost mudzahida, a ne Amerikanaca. Tokom 1991. godine, boravi u Pakistanu i Afganistanu, a potom u Sudanu. Sve do pocetka 1994. godine Bin Laden je bio u Sudanu i nije tretiran kao saudijski opozicionar. U tom periodu, bivsi Afganci, koji su i sami imali izraziti antiamericki stav, izazivaju sukobe i incidente sa Amerikancima u Juznom Jemenu i Somaliji. Iako mu je prethodno oduzeta imovina u Saudijskoj Arabiji, tek 1994. oduzeto mu je i saudijsko drzavljanstvo. U proljece 1995. godine eksplodirao je automobil-bomba u Rijadu, sto je bila prva znacajna antiamericka akcija u ovoj kraljevini. Saudijske vlasti su optuzile Bin Ladena za napad, zbog cega je Sudan izlozen velikom pritisku. Pocetkom 1996. bio je primoran da napusti Sudan i ponovo potrazi utociste u Afganistanu. U julu 1996. uslijedio je novi, veliki bombaski napad na Amerikance u Saudijskoj Arabiji (Khobar Tower). Saudijska vlada je ponudila dva moguca krivca: Bin Ladena i siije. Bin Laden je tada vec objavio rat Amerikancima na 12 stranica deklaracije koja je bila ogranicena na istjerivanje americkih trupa sa Arapskog poluostrva. To su tada postali otvoreni i jasni pozivi na neprijateljstvo prema Amerikancima, ali tek dvije godine kasnije Bin Laden objavljuje fetvu da je islamska vjerska duznost napadati Amerikance.

Fetvom od 23. februara 1998. godine Bin Laden, sa jos cetvoricom vodja islamskih grupa iz Egipta, Alzira, Pakistana i Bangladesa, objavljuje tumacenje da je "ubijanje Amerikanaca i njihovih saveznika - civilnih i vojnih - individualna duznost za svakog muslimana koji to moze uciniti u bilo kojoj zemlji u kojoj je to moguce uciniti, kako bi se oslobodila dzamija Al-Aqsa i sveta dzamija od njihovog stiska i njihove vojske primorale da napuste islamsku zemlju, porazene i nesposobne da prijete bilo kojem muslimanu".

To je bio jasan signal za sve americke agencije sigurnosti da se pripremaju novi napadi. State Department je upozorio Amerikance sirom svijeta da ovu prijetnju shvate sasvim ozbiljno.

Pocetkom augusta 1998. godine, egipatski Dzihad, ciji je vodja Ayman al-Zawahiri, drugi potpisnik fetve, najavio je osvetu Americi zbog albanskog izrucenja Egiptu jednog islamskog aktiviste, koga su egipatske vlasti osudile na smrt, i trojice islamskih humanitaraca. Gotovo istovremeno, 7. augusta napadnute su americke ambasade u Keniji i Tanzaniji. Sjedinjene Drzave su u znak odmazde 20. augusta izvele raketni napad na ciljeve u Sudanu i Afganistanu povezane, prema njihovim informacijama, sa interesima i angazmanom Osame bin Ladena.

Slucaj Audouni
Mehrez Audouni, bosanski mudzahid i drzavljanin, porijeklom iz Tunisa, bio je, izgleda, dovoljno naivan da povjeruje kako nece biti izrucen Italiji ako napusti Bosnu radi dzihada u Ceceniji i Dagestanu!

To je, u osnovi, uvjerenje zenickih posmatraca koji su poznavali mudzahida ciji je ratni pseudonim bio Abu Talha, i koji je tokom rata i poslije zivio u ovom gradu. Bivsi mudzahidi u Zenici su bili ogorceni iz jednog drugog razloga - sto bosanska televizija u svojim izvjestajima pripisuje ovom Tunizaninu znacaj i namjere koje nije imao, a dovodi u pitanje ono sto je zakonito stekao tokom svoje borbe i boravka u Bosni. Oni koji su ga poznavali u Zenici objasnjavaju da Abu Talha nije bio nista vise nego - uobicajeno sumnjiv mudzahid. To znaci da je stigao u zenicki kraj 1993. ili 1994. godine kako bi se pridruzio borbi islamskih dobrovoljaca iz cijelog svijeta za odbranu napadnutog muslimanskog naroda. Tokom borbe je bio i ranjavan, tvrde njegovi zenicki poznanici, bez preciziranja lokacije ili nacina ranjavanja. Objasnjavaju da se Abu Talha nije nicim posebno izdvajao. Cak i nadimak - taj nadimak imaju i drugi Arapi, ali i Bosanci. Prema zenickoj verziji price, Abu Talha je preko Istanbula krenuo u Ceceniju i Dagestan kako bi se prikljucio tamosnjim islamskim dobrovoljcima. Prema ovom opisu, nije uhapsen na aerodromu nego u Istanbulu, dok je pred jednom dzamijom cekao da stigne njegova "veza" za daljnje putovanje.

Abu Talhinim zenickim prijateljima posebno smeta osporavanje njegovog drzavljanstva, kojeg je dobio na regularan i zakonit nacin. Jos prije sluzbenog objasnjenja nadleznih drzavnih vlasti, oni su uvjeravali da je Mehrez Audouni potpuno legalno stekao drzavljanstvo BiH. Njegovi zenicki poznanici tvrde da je on svoje drzavljanstvo - zasluzio.

Drugo je pitanje optuzbe da je Abu Talha terorista. Iz svih dosadasnjih izvjestaja nije bilo jasno na osnovu cega se tvrdi da je Abu Talha terorista. Izvjestaci se uobicajeno pozivaju na postojanje Interpolove potjernice, ali jos nisu otkriveni razlozi zbog kojih talijanski nacionalni biro Interpola, odnosno policija u Bolgni trazi izrucenje Abu Talhe. Njegovi zenicki poznanici govore jedino o "nabavljanju nekog oruzja u Bologni". Ukoliko pokusate kao bosanski novinar saznati razloge zbog kojih policija u Bologni trazi izrucenje Abu Talhe i drugih arapsko-bosanskih mudzahida, necete moci dobiti odgovor ni od bosanske niti od talijanske policije. Takodjer, nisu objavljeni nikakvi dokazi o tome da je Abu Talha planirao i pripremao atentate na talijanske i americke diplomate u Istanbulu.

Policijska sutnja
Kako Bosnjaci nemaju nacin da pitaju italijansku ili tursku policiju zasto nesto radi, preostaje im samo da takva pitanja upute federalnoj policiji u Sarajevu. U Abu Talhinom slucaju nije sporno dobijanje drzavljanstva, nego postupci policije. U svojim naknadnim istupima policijski funkcioneri federalnog i kantonalnog MUP-a u Sarajevu su otkrili da im je jos od aprila ove godine poznato koga sve trazi policija u Bologni. Priznali su da je upravo na osnovu takvog trazenja iz Bologne, 6. juna uhapsen Tunizanin Halil Jarray. Vijest o hapsenju tada je prvi objavio zagrebacki Vjesnik, pozivajuci se na talijanske izvore. Halil Jarray je potom proglasen za jednog od lidera alzirske GIA-e, pa cak i za "jednog od najokrutnijih i najtrazenijih evropskih terorista". Sada se iz turskih medija saznaje za hapsenje sljedeceg sa liste iz Bologne - Mehreza Audounija, koji se potom proglasava za "najblizeg saradnika Osame bin Ladena". Policija u Sarajevu je do sada priznala pronalazenje i zatvaranje samo jednog od ljudi sa bolonjske liste. Nije ni potvrdila ni negirala da je i samog Abu Talhu pritvarala u junu ove godine. Da li se Abu Talha odlucio za odlazak u Dagestan nakon sto je shvatio da vise nece biti siguran u BiH? Jos od aprila ove godine se u islamskim krugovima govori o pritvaranju clanova ove grupe, ali o tome policija odbija dati bilo kakvu informaciju. Takodjer, policija suti o vlastitim saznanjima o angazmanu arapskih i bosnjackih mudzahida u Bologni. Policija posjeduje takva saznanja, ali ih uskracuje javnosti. Zasto sute policijski zvanicnici u Sarajevu?

Prasina koja se u Turskoj podigla poslije hapsenja prvog saradnika americkog neprijatelja broj jedan Osame bin Ladena, Mehreza Audounija, na istanbulskom aerodromu Atatürk, jos uvijek se nije stisala. Sva vaznija turska sredstva informiranja bez prestanka prikupljaju detalje o tome kako je vlasnik vazeceg bosanskohercegovackog pasosa Mehrez Audouni (rodjen u Tunisu 1969), pao u ruke turskoj policiji.

Vec je nekoliko puta potvrdjeno kako je Audouni u Istanbul doputovao iz Bukuresta, u koji je stigao iz Sarajeva. Takodjer, na pres-konferenciji, kojoj je prisustvovalo preko 100 novinara, kazano je kako je jedan od najopasnijih i najtrazenijih terorista na svijetu u Tursku stigao sa krvavim namjerama. Saopceno je kako je Bin Ladenov asistent zelio ubiti "ili talijanskog ministra vanjskih poslova Lamberta Dinija ili pak americkog drzavnog podsekretara Marca Grosmanna", koji su u razmaku od dva dana boravili u zvanicnoj posjeti Ankari. Zna se, medjutim, da policija u trenutku hapsenja nije imala pojma do kakvog teroriste je dosla, pa niko nije ni pokusao da otkrije da li je i ko od eventualnih pomagaca cekao Mehreza Audounija u aerodromskoj zgradi, u kojoj je ubica od formata pao nevjerovatno naivno.

Naime, kontrola putnika na linijama iz balkanskih zemalja je dosta rigorozna i detaljna. Narocitu paznju carinici posvecuju onima koji stizu iz Bukuresta, Skoplja, Sofije, Beograda, Zagreba i Sarajeva. Kada je Mehrez Audouni sa plavom sportskom torbom u ruci stigao do kabine za pregled putnih isprava, s druge strane stakla je stajao carinik bosanskog porijekla, koji jos uvijek dobro vlada maternjim jezikom. Posto mu putnik izgledom nije bas licio na zemljaka iz Bosne, a u rukama je imao pasos te drzave, policajac ga je pitao: "Kako je emsir (zemljak, op.a.)? Sta ima u Bosni?" Mehrez Audouni je na losem bosanskom jeziku odgovorio: "Nije lose u Bosni, ja idem u Ankaru." Zatim je policajac, koji je kao petogodisnji djecak 1967. godine s roditeljima u Tursku stigao iz okoline Trebinja, upitao putnika zasto mu putna isprava nije svojerucno potpisana, te zatrazio da to ucini prije prolaska kontrole. Mehrezu Audouniju je ruka zadrhtala i potpis na lijevoj nije se slagao sa potpisom na desnoj strani pasosa, onoj prekrivenoj zastitnim najlonom.

Otkrivsi da je, ipak, rijec o "problematicnim" dokumentima, turski je carinik Audounija odveo do aerodromske prostorije za detaljne pretrage. "Odmah smo otkrili da se Audouni nalazi na crvenoj potjernici Interpola, kao i da je 1998. godine optuzen u Bologni za pokusaj teroristickog djelovanja u Italiji", kazao nam je Bosanac koji je otkrio trazenog Tunizanina s bh. dokumentima.

Ostatak price je, barem Turcima, vec dobro poznat. Audouni je poslije detaljnih ispitivanja i provjeravanja u odjelu za strance prebacen u najcuvaniji istanbulski zatvor - Metris. Turskim istraznim organima je priznao da se od 1995. godine, kada je stigao iz Afganistana, kao mudzahedin borio u Bosni, da pripada alzirskoj GIA-i (Oruzanoj islamskoj grupi) i potvrdio da je bliski saradnik Osame bin Ladena. Kazao je jos da zali sto mu nije poslo za rukom da ubije Papu prilikom njegove posjete Bosni i Hercegovini.

On tvrdi i da je u junu 1998, kada je napustio Bosnu, sa grupom istomisljenika uhapsen u Bologni, gdje su planirali izvesti vise teroristickih akcija. Audouni istraziteljima nije otkrio kako je pobjegao iz talijanskih zatvora, ali je priznao da je poslije Bologne, sve do odlaska u Rumuniju, zivio u Poharama, blizu Zenice. Iz Zenice je, preko Sarajeva, otisao u Bukurest i, mjesec dana kasnije - Istanbul.

Prema medjunarodnim zakonima, Turska je obavezna izruciti "lice s crvene potjernice" zemlji koja za njega pokaze interes. Audounija je vec zatrazila Italija, u kojoj bi on, prema pravilima, morao biti najdalje 18 dana od zahtjeva za predaju. Turski su mediji, medjutim, vec prenijeli stav vlade prema kojem se "vlasti u Ankari nece ponasati kao vlada u Rimu". Turska, naime, nije zaboravila kako su Talijani punih pet mjeseci odbijali Ankari isporuciti turskog neprijatelja broj jedan, nedavno osudjenog lidera Kurdske radnicke partije Abdulaha Ocalana. Ipak, Turci nemaju pet mjeseci, pa ce Bin Ladenov asistent u Italiji biti vec do prvog oktobra.