Sta je ponukalo Dnevni avaz da prije nekoliko dana na naslovnoj strani "zabrani" Edhemu Bicakcicu odlazak iz SDA? Da li je ta mogucnost bila toliko izvjesna da se Izetbegovic prepao njene konkretnosti pa je zatrazio pomoc naseg najtiraznijeg dnevnog lista? Izetbegoviceve novine prvo su obavijestile javnost o spekulacijama glede Edine secesije, a onda su, uz pomoc samog Bicakcica, demantirale sopstvenu spekulaciju. Izetbegovic ocito vuce federalnog premijera na svoju stranu, nastojeci ga sacuvati od mogucih unutarstranackih udara, porucujuci istovremeno i Bicakcicu i njegovim oponentima da AID samo za njega uredno radi svoj posao. Druga spekulacija ticala se federalnog ministra poljoprivrede Ahmeda Smajica, koji je proglasen bosanskim Tomcicem, dakle osnivacem bosanske seljacke stranke. On je to rezolutno odbio i jos rezolutnije iznio veoma zanimljivu ocjenu: da je politicki udar na njega i (uzrocno-posljedicno) na njegovog sefa proizveden u samoj stranci!

Ako je to tacno, a informacije iz samog "srca krize" potvrdjuju da jeste, onda je u Stranci demokratske akcije i Koaliciji za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu pocela zestoka politicka borba izmedju suprotstavljenih licnosti, grupa, frakcija... Sukobi nizeg intenziteta i irelevantne politicke tezine (ali koji su ipak potvrdili da nesto ne stima) isplivali su na povrsinu zahtjevom Ibre Spahica da vedri i oblaci federalnom kulturom, ali tek je prica o mogucem Bicakcicevom prebjegu potvrdila navode o do sada mozda najzescem konfrontiranju Izetbegovicevih sljedbenika. Upuceni su skloni da podvale na racun federalnog premijera adresiraju na "nemoguci dvojac" Silajdzic - Cengic, za koji ne mozemo kazati da nije aktivan, ali ga i zbog njegove netransparentnosti ne mozemo pripisati tek "analitickim mastarijama". Tu nesto ima. Javna je tajna animozitet prvog u Federaciji i prvog u Vijecu ministara. Tajna je tajna da na liniji Silajdzic - Cengic ima dubinskog razumijevanja. Ipak, ako su oni autori ideje o Bicakcicevom odlasku iz SDA, napravili su najvecu mogucu gresku. Pa ako je ko vojnik partije, da ne kazemo redov stranke, onda je to Edhem Bicakcic. On stranku izdati ne zna, iako nekim svojim potezima pravi medvjedju uslugu drzavi, sto jeste jedan od uzroka latentnog sukoba sa Silajdzicem. Sve u svemu, nesto je truhlo u SDA i CD BiH. Da li je truhlost dostigla kriticki nivo poslije kojega nastupa raspad, vidjet cemo u burnim narednim mjesecima. A lepi Cane? Svi ga potcjenjuju, sem njega samog. U datom trenutku to moze biti prednost za "coveka bez kicme".

Ni najveci pesimisti, zasigurno, nakon pune cetiri godine mira nisu ocekivali da ce se protivnici dejtonske BiH posluziti i granatama. Sest minobacackih projektila ispaljeno je osmog septembra oko 19:00 sati na povratnike u Fazlagica Kulu, naselje u opcini Gacko u RS-u, cetiri kilometra udaljeno od granice sa Crnom Gorom. Granate su, prema rijecima Dzevada Memica, predsjednika Ureda za povratak u ovu opcinu, ispaljene iz pravca sela Dzeka, udaljenog oko kilometar i po od samog centra mjesne zajednice Kula, gdje se oko 30 povratnika nalazilo u kolektivnom smjestaju. Granate su, srecom, promasile cilj. Treba naglasiti da je spomenuti incident uslijedio samo nekoliko dana nakon "generalne probe", kada su srpski ekstremisti iz pravca sela Basici i Stolac u noci izmedju petog i sestog septembra iz pjesadijskog naoruzanja pucali u pravcu povratnicke nastambe.

Nakon prvog incidenta predstavnici gatackih Bosnjaka o svemu su obavijestili komandanta multinacionalne divizije Jugoistok, te predstavnike OHR-a, IPTF-a, OSCE-a i UNHCR-a. Zbog cega su njihova upozorenja shvacena krajnje neozbiljno, tesko je sa sigurnoscu reci, ali "ako igdje u Bosni i Hercegovini treba biti neka baza ili punkt SFOR-a", stoji u ovom pismu upozorenja, onda je to Kula. Upozoravajuci predstavnike medjunarodne zajednice na moguce incidente, Memic je u navedenom pismu naglasio da je 11. augusta i predsjednik opcine Gacko Milan Radmilovic predstavnicima medjunarodne zajednice, dajuci svoju saglasnost na povratak, takodjer zatrazio prisustvo SFOR-a. Svoj zahtjev on je tada, 15 dana prije nego sto ce povratak u Fazlagica Kulu uslijediti, objasnio rijecima: "Vi ste tu, IPTF i lokalna policija, ljudima se mora osigurati puna bezbjednost. Mi necemo vrsiti opstrukcije, ali ja ne znam sta se moze roditi u glavi nekih ljudi." Upozorenja su, dakle, predstavnicima SFOR-a i drugim medjunarodnim organizacijama stigla ne samo sa bosnjacke nego i sa srpske strane. Reakcije, medjutim, nije bilo. Ne samo da SFOR nije udovoljio ovim zahtjevima nego su se njihovi pripadnici sa Fazlagica Kule povukli bas ujutro kriticnog dana. U vecernjim satima, prema Fazlagica Kuli poletjele su granate.

Kad god ga uhvate u kradji, Milorad Dodik, predsjednik Vlade Republike Srpske, optuzi novinare. Nastupajuci prosle nedjelje na lokalnoj BN televiziji u Bijeljini, Dodik je optuzio saradnika Dana Zeljka Cvijanovica, koji je u nasem listu objavio nekoliko tekstova o korupciji pod patronatom Vlade RS. "To (korupciju u RS–u) izmisljaju neki novinari poput Zeljka Cvijanovica, koji ima tu ambiciju da bude ministar u Vladi za informacije, pa kasnije direktor u Srpskoj televiziji. I kada mu to nije uspjelo, sada nastoji da u svakom clanku i na svaki moguci nacin to prikaze sto spektakularnije", rekao je Dodik. Obracunavajuci se s novinarima, Dodik nije ostao na Cvijanovicu, nego je optuzio i novinare Radio–televizije RS, nad kojom je, kao i svojevremeni Momcilo Krajisnik, izgubio kontrolu.

"Kozomara (direktor televizije) zivi u nekom svom svijetu. Prvo, to je bio prijedlog koalicije zSloga'. Apsolutno ne pretendujem da budemo bezgresni, ali malo smo promasili, ocigledno", objasnio je Dodik zasto se pokajao zbog izbora direktora televizije koji mu je okrenuo ledja. Na kraju nije ostao duzan ni Nadi Puvacic, urednici SRT–a, koja ga je u direktnom kontakt–programu prosto izbusila pitanjima o korupciji. "Uporno je, s neskrivenom tendencijom, voditelj emisije zelio da prikaze situaciju u RS–u veoma losom. Moram da kazem, gospodja je supruga potpredsjednika partije Guge Lazarevica (Srpska stranka za Krajinu i Posavinu) i njen opseg rada u toj emisiji bio je vezan za to da je veoma bliska SDS–u i radikalima." Kad novinari postanu krivi za duge prste vlasti, tada ima smisla jos samo jedno pitanje: kakva je uopce razlika izmedju Dodika i Krajisnika. Velika: Krajisnik nije pamtio imena novinara.

Predstavnica Medjunarodnog suda pravde (ICJ), stalnog tijela UN-a za sporove izmedju drzava i medjunarodnih organizacija, takodjer smjestenog u Haagu, rekla je da ICJ nece i ne moze odlucivati o (ne)nadleznosti Medjunarodnog tribunala za zlocine u ex-Jugoslaviji (ICTY) za procesuiranje zlodjela u operacijama Bljesak i Oluja iz '95. Misljenje ICJ-a traze hrvatska vlada i njen ministar Zvonko Separovic, ali to mogu uciniti samo Generalna skupstina ili Vijece sigurnosti UN. Bivsi predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske Vladimir Primorac vidi to kao novi dokaz da se bivsi rektor Sveucilista i visedesetljetni profesor Pravnog fakulteta Zvonimir Separovic u svom "otporu" Haagu spusta ispod razine znanja i ozbiljnosti prosjecnog studenta prve godine toga fakulteta.

Dok se ministar pravosudja Republike Hrvatske tako blamira, njegov kolega u Republici Srpskoj Trbojevic kaze da je sebe nasao na cetvrtom mjestu tajne liste optuzenih, u cijem vrhu su Biljana Plavsic, Momo Krajisnik i pokojni Nikola Koljevic. Bio raspored na popisu takav ili drukciji, u zapadnom dijelu manjeg bh. entiteta raste zlovolja otkad su hapsenja Brdjanina i Talica pokazala da poslijeratni "reformski" staz i napustanje SDS-SRS osovine nije dovoljan adut za haski oprost ratnih zlocina par godina ranije.

Zagrebacka policija i Kresimir Krsnik, jedan od tri advokata Mladena Naletilica, potvrdili su da je Krsnikov ured u vikend noci imao nezvanog posjetitelja, ali su demantirali napis Vecernjaka da je ukraden materijal za Tutinu odbranu: odnesen je samo pistolj!?

U narednih nekoliko dana v.d. predsjednika Drzavne komisije za prikupljanje cinjenica o ratnim zlocinima u BiH Bekir Gavrankapetanovic trebalo bi da predlozi rjesenje buduceg statusa ove komisije, ciji je opstanak, o cemu su Dani vec pisali, doveden u pitanje. Naime, radnici ove komisije od augusta prosle godine ne primaju place, pocetkom juna ove godine im je receno da vise ne dolaze na posao, a u sluzbenim prostorijama su, zbog neplacenih racuna, iskljuceni struja i telefon.

Savjetnik clana Predsjednistva BiH Alije Izetbegovica gospodin Jusuf Pusina, inace, od svog sefa ovlasten da razrijesi problem Komisije, u razgovoru za Dane rekao je da prijedloga za buduci status Komisije ima vise, a da ce u narednih nekoliko dana komisija u sastavu Kasim Trnka, Jusuf Pusina i Bekir Gavrankapetanovic verificirati konacno rjesenje. "Komisija ce opstati, ali samo jednim dijelom. Ne cijela. Radnici koji ne budu mogli ostati u Komisiji bit ce razmjesteni u druge institucije", kaze Pusina.

Na pitanje zasto se cekalo da radnici Komisije tuze drzavu BiH zbog neisplacenih placa, Pusina kaze da ne moze uci u taj dio problema jer je "neke informacije dobio tek naknadno", ali da ce sada pokusati rijesiti problem - i zakonski i materijalno.

Ukoliko "zakonskog i materijalnog" rjesenja u Predsjednistvu ne bude, epilog vezan za sudbinu 15 radnika, nekoliko hiljada sati videomaterijala, fotodokumentaciju od 10.000 fotografija i bazu podataka od 300.000 imena zrtava i pocinilaca zlocina mogao bi biti izvjestan tek nakon narednog sudskog rocista "radnici Drzavne komisije za ratne zlocine protiv drzave BiH", zakazanog za 28. oktobar ove godine.

Izraelska vlada je na sastanku u srijedu odobrila predaju zemlje na Zapadnoj obali palestinskoj samoupravi. Ova odluka je odobrena sa 17 glasova za i jednim uzdrzanim, dok cetiri ministra nisu prisustvovala glasanju. Do ponedjeljka ce sedam posto teritorije na Zapadnoj obali biti dato na upravu Palestincima. Podsjetimo, Izrael je taj teritorij zauzeo u ratu 1967. Sljedeci korak ka miru ce biti oslobadjanje iz zatvora 200 palestinskih zatvorenika, kako je propisano sporazumom izmedju izraelskog premijera Ehuda Baraka i palestinskog predsjednika Jasera Arafata. Kabinet je odobrio i sporazum iz Wyea, potpisan na principu "zemlja za sigurnost". Taj dogovor, koji je Netanyahu svojevremeno zamrznuo, predvidja daljnju predaju 11 posto teritorije Zapadne obale Palestincima i oslobadjanje jos 350 zatvorenika u dvije grupe.

To ce biti i prva razmjena zemlje za mir u zadnjih deset mjeseci. Netanyahu je predao samo dva posto, a onda popustio pod pritiscima tvrdolinijasa i odbio sprovoditi sporazum. Barak trenutno ima vecinu od 73 prema 47 u parlamentu. Njegova koalicija ukljucuje stranke od fanaticne vjerske desnice do miroljubive ljevice. "Odvajamo se od zemlje koja nam je svima draga. Hodali smo po njoj, naucili koje je njeno mjesto u nasoj historiji, borili se i postali vezani za nju", rekao je Barak u pokusaju da umiri nesuglasice nastale povodom predaje teritorije. Doseljenici su vec osudili sporazum, jer smatraju da Jevreji imaju biblijsko pravo na spornu zemlju. Tome se suprotstavio i ministar za urbanizam Yitzak Levy, koji pripada desnicarskoj Nacionalnoj vjerskoj partiji, dok su odsutni ministri svi clanovi Shas partije, koja je vec zaprijetila da ce zatraziti da se glasa o povjerenju vladi. Zbog budzeta.

Veliki operni pjevac Luciano Pavarotti naprasno je otkazao svoj zagrebacki stadionski koncert, zakazan za sedmi septembar, zbog "neodgodivih obiteljskih obaveza". Koncerti u Belfastu i Helsinkiju, odmah potom, bit ce odrzani bez obzira na neodgodive obaveze, obiteljske ili bilo koje druge. Objasnjenje nije naknadno dopunjavano od strane talijanskog tenora ili njegovih menadzera, no hrvatski mediji ovaj put su ipak vrlo brzo prokljuvili o kakvim se to obiteljskim obavezama radi. Naime, hrvatski domacinski protokol namijenio je bio Pavarottiju i cast susreta s Franjom Tudjmanom. S hrvatskim predsjednikom, medjutim, vec neko vrijeme ne zeli se vidjeti ama bas niko, sto je jako lijepo bilo vidljivo prilikom nedavnoga medjunarodnog skupa u Sarajevu. Tudjmana tada nisu zaobilazili jedino oni novinari koji su jedva docekali da mu mogu na miru i javno postaviti poneko od pitanja zbog kakvih ce njegova svita danima poslije trpjeti zestoku vladarevu zlovolju.

Uostalom, pod kulturalnim sankcijama zemlju oronuloga Franje Tudjmana vec godinama drzi i Pavarottijev prijatelj Bono Vox, no dobrocudnome talijanskom maestru ipak je bilo lakse da se isprica obiteljskim obavezama. I, da ne bi bilo zabune, odmah je dodao i koliko bi te obaveze mogle potrajati: barem godinu dana, dok se eventualno ne ukaze prvi slobodan termin... Pa, nije da Luciano ne vjeruje dicnoj hrvatskoj opoziciji koja za pocetak sljedece godine najavljuje pobjedu na izborima, no bioloske zakonitosti svejedno su kudikamo pouzdanije od hrvatskoga demokratskog otpora.

– Jesmo li mi platili plin – pita me kcer, nakon sto treci dan doruckuje, ruca i vecera sendvice.
– Jesmo.
– A zasto su ga onda nama iskljucili?
Sta da joj odgovorim? Zato jer smo ovce. Nemamo papke i vunu, ali blejimo. Ne razlikujemo razanj od koplja za zastavu.
– Zato jer smo dobili na poklon sporet na plin, i nemamo na cemu kuhati. Zato jer zivimo u Bosni, a ne u Hanoveru. Zato sto bez vize ne mozemo nigdje putovati, zato sto...
– Zasto nama treba viza, a Marijani ne treba?
– Zato sto Marijana ima putovnicu, a ti imas pasos.
– Ne kontam.
– Ima vremena, skontaces. Krenula si u skolu. Ti si sada mali vojnik u velikoj bici za znanje. Naucices mnogo vaznih stvari. Naucices koliko je visok Mont Everest, koliko je duga Volga, koliko nula ima milion.
– Koliko je to milion?
– Milion je puno.
– Je li kao zvijezda na nebu?
– Jeste.
– Ko je to izbrojao?
– Niko.
– Kako onda znamo da ih ima milion?
– Tako. To je matematika. Kad znas matematiku, ne moras brojati. Naucices da su nule najvaznije. Sto vise nula, bolje je.
– Sta je to nula?
– To je nista. Kad imas jabuku, pa je pojedes, pa je vise nemas.
– Imam ogrizak.
– Tako je. Imas i drzavu, pa ti ostane ogrizak.
– Ima li neko milion maraka?
– Ima. Ima mnogo ljudi koji imaju mnogo miliona maraka.
– Moze li se za milion maraka kupiti putovnica?
– Moze i za manje.
– Koliko se cizmica za Barbiku moze kupiti za milion maraka?
– Ne znam. Znam koliko se moze kupiti cizama za Armiju.
– Koliko?
– Malo.
– Moze li hiljadu?
– Zavisi. Koznih ne moze, a platnenih moze.
– Kakve su to platnene cizme?
– Pa od platna.
– To ne postoji.
– Postoji. Tata je to dobio jedne zime da nosi.
– Od koga?
– Od cika koji imaju milion maraka.
– Moze li milion nestati?
– Moze.
– Kako?
– Lako. Prebaci se sa jednog racuna na drugi.
– Je li to matematika?
– Jeste.
– Hocu li i ja to nauciti?
– Neces.
– Zasto?
– Zato sto ti ne ides u privatnu skolu.
– A sta cu ja nauciti?
– Naucices da dizes ruku kad te nesto pitaju, da ne govoris dok te ne pitaju, da stojis u redu, da ustajes kad ti se ne ustaje, da ides na spavanje kad ti se ne spava, da se djeca dijele na razrede i odjeljenja, da se jede kad je pauza a ne kad si gladna. Naucices da zbog krivice jednog obicno kaznjavaju cijeli razred.
– Zasto?
– Zato da jednom, kad porastes, mogu da ti iskljuce plin iako si ga na vrijeme platila.
– Ne kontam.
– Ne moras. Samo nauci napamet.

LICNOST U FOKUSU

U zemlji u kojoj se djeca od malih nogu pripremaju da, kad porastu, budu nogometni strucnjaci tradicionalno je nezahvalno biti selektor nogometne reprezentacije. Valja, naime, zivjeti sa cinjenicom da je bilo ko, od vozaca tramvaja do granicara na prelazu Izacic, u svakom trenutku spreman sastaviti 11 "najboljih" i voditi ih sa trenerske klupe, bilo da se ona nalazi u Hrasnici ili u Barceloni, na stadionu "Nou camp". A ako je to vec, iz objektivnih razloga, nemoguce, onda su svi ti silni znalci spremni u svakom trenutku udijeliti "dobronamjeran" savjet o tome na koju poziciju u timu treba postaviti Barbareza, kako motivirati Salihamidzica ili podmladiti Kodru.

Faruk Hadzibegic sjeo je na vrucu selektorsku stolicu u momentu kada je nogometna reprezentacija BiH funkcionirala gore nego sama drzava BiH. Dzemaludin Musovic, njegov prethodnik, svesrdno se potrudio da solidno uigrani tim, kome je Fuad Muzurovic usadio pravi ekipni duh, bukvalno preko noci pretvori u gomilu mrzovoljnih i nemotiviranih diletanata koji su na terenu djelovali kao slucajno sakupljeni rekreativci kojima ganjanje lopte sluzi kao sredstvo za skidanje viska sala na stomaku. Tek kada je postalo patriotski ne odazivati se na Musoviceve pozive, u Sarajevo je, kao vatrogasac, doveden bivsi igrac "Sarajeva", francuskog "Socheauxa" i reprezentacije SFRJ u vrijeme dok je na njenom kormilu bio Ivica Osim.

Sa diplomom francuske trenerske skole, Hadzibegic je, kako su to zamislili "strucnjaci" iz Nogometnog saveza BiH, trebao napraviti cudo i uz pomoc kalkulacija miljanicevskog tipa ("ako Farska Ostrva pobijede Cesku u Pragu 4:0, a Estonija odigra sa Skotskom 6:6, onda bi nas direktni konkurent za ulazak u baraz bila Litvanija, koju mozemo pobijediti ako spadne otok na Baljicevom lijevom zglobu...") otpremiti drzavnu selekciju na Evropsko prvenstvo 2000. godine. Hadzibegic je, u neku ruku, i napravio cudo jer je vratio povjerenje koje su u reprezentaciju imali i igraci i navijaci u Muzurovicevo doba. Ali, nazalost, nista puno vise od toga jer su ga (bez da zvuci kao opravdavanje) od starta pratili pehovi sa povredama i kartonima kljucnih igraca, ali ga, istovremeno, nije pratila sreca.

Iako se i o kvaliteti igraca sa kojima Hadzibegic raspolaze moze raspravljati, definitivno ni oni, ali ni selektor ne snose najveci dio krivice za nezaustavljivi put bh. fudbala ka dnu. Krivci vec godinama sjede u foteljama NS BiH, a otjelovljenje bulumente tragicno nekompetentnih i fudbalski nepismenih karijerista je njihov predsjednik Jusuf Pusina. Tek kada prvo on, a zatim i svi pasalici, usanovici, bacici i ini Pusinini igraci jednostavno zauvijek odu iz bh. nogometa, Hadzibegic, sa svojom diplomom i podmladjenim sastavom, ima sanse da nesto napravi u 21. vijeku. Ako je trpljenje poraza cijena koju treba platiti za ovakav epilog, onda neka Hadzibegic ucini sve da njegovi izabranici izgube naredne susrete sto je moguce ubjedljivije.

RIJEC U FOKUSU

Jesen se javlja na prozoru udarom prohladnog vjetra u zaluzine, pjegama hrdje na zelenim krosnjama platana, grajom djece u skolskome dvoristu. Sinestezijski ona je mokra rijec, mada u sebi krije nesto toplo. Praslavenski esen, staropruski assanis, potom novonjemacki Erntezeit, Herbst. Simbolizam rijeci odnosi se na plodnost, zetvu, ali i smiraj, smirenje. "Jesen zivota" uobicajena je metafora za starost, etapu kad se dusa sprema za odlazak na onaj svijet. U bosanskom imenica se adjektivira dodavanjem nastavaka -ji, -ski i -nji: jesenji, jesenski i jesenasnji. Regionalni sinonim "podzimak" nije uzeo maha u govornoj i knjizevnoj praksi vec i zbog toga sto rijec jesen ima karakteristicnu eufonijsku vrijednost, muziku elegije.

Jesenska zetva mora biti obavljena prije no sto stignu jesenje kise. Jesenja berba voca - jabuka, krusaka, dunja - uvijek priziva u nosnice slatke mirise, nezaboravne slike: pogurena silueta bake koja ukuhani pekmez sprema u ogromne staklene galone, radosni lik djeda sto cijedi slatki most ili sjedi uz bakreni kazan, odakle cure prve kapi ljute rakije.

Jesen je vrijeme slavlja, svadbi i vjencanja. "Rekoh da sam sklon jednoj gospi i da me ona ljubi, da je rujan i da ce skoro svadbe, a za ognjiste cemo uzeti bijeli kamen s Braca" (G.Babic). Plodnost prirode najbolji je okvir plodnosti braka, pa narodni pjevac na svadbi nazdravlja: "Rodila vam psenica bjelica i u kuci rumena djecica". U hercegovacke vinograde tad dolazi mladi Bakhus i brda se tresu od njegova razuzdana smijeha. U umjetnickoj knjizevnosti jesenje doba vrijeme je dugih presabiranja, besciljnih setnji i melankolicnih ugodjaja. U dvorcu njemacke kneginje Thurn und Taxis pored Trsta Rilke je sum jesenjeg lisca i huk valova dozivljavao kao smak svijeta, a Holderlin se u svome tibingenskom tornju polagano selio u ludilo i postajao izvjesni Scardanelli.

Slavenski pisci jesen su uzimali kao doba procvata siroke duse, kad se nista drugo ne moze osjetiti nego sjeta i patnja. Crnjanski umislja da ce sve njegove ljubavne pute prekriti "lisce svelo sa jablanova", a Nikola Sop za svoj sesir zadijeva zuti list, kao kakav umjetnicki amblem i znak. Miroslav Krleza jesenju samocu rise kroz pridjev jeseno: "Sve hladnije, sve gadnije, sve ledenije / samoca prazna jesenja, a biva sve jesenije..."

Covjek se sjeca rata i pomislja sto ce biti sa svima onima sto su izgubili svoj dom, sto ce biti s njima kad se spuste hladne kise i led. Misli sto ce biti sa djecom ostalom bez roditelja i pise prkosne retke: "Vi sto ubijate manjinske narode, ubijte mene, jer ja sam vas istinski neprijatelj."

Pjesnik sjedi na obali oceana i razmislja pomalo ironicno o zelenim travama njegovanih vrtova na sjeveru: "A posljednji autobusi bijahu vec otisli za Buenos Aires. Djevojke koja me svake veceri cekala na vratima hotela vise nije bilo. Samo sam ja ostao ovdje, zaostao iz ljeta. Sad zalim sto joj nikada nisam uputio niti jedne rijeci."

Jesen svira na flautu oluka i leprsa kroz bljutave slagere koji najavljuju samocu i zimu.