Prije 13 godina "Sarajevostan" je vrsio bodovanje stambenog fonda u Sarajevu. Namjera tadasnjih, socijalistickih vlasti je bila uvodjenje ekonomske kirije. No, zbog nakaradnog posla, ispostavilo se da bi mali stanovi (do 40 kvadratnih metara) imali vecu kiriju od velikih, pa se od cijele ideje odustalo. Zasto je ovo vazno danas? Iz prostog razloga sto je Kanton Sarajevo prosle godine donio odluku da ce se cijena jednog kvadratnog metra u predstojecem otkupu stanova praviti na temelju tog, prijeratnog popisa. Usto, PS obrascu (kako se sluzbeno zove popis imovine napravljen u svakom stanu) kantonalne vlasti su dodale i "koeficijent o opremljenosti stana", kojeg ranije nije bilo. Cijena jednog kvadratnog metra se sada dobija tako sto se saberu koeficijent opremljenosti stana i koeficijent polozajne pogodnosti, a taj broj pomnozi sa cijenom jednog kvadratnog metra korisne povrsine cija je cijena zakonom utvrdjena i iznosi 600 KM.

Elem, rezultat ove "slozene" matematicke operacije je taj da je cijena kvadratnog metra u stanu povrsine 38 kvadratnih metara 630 KM, a u stanu povrsine 75 kvadrata, 570 KM. U istom dijelu grada, stavise u istom ulazu. Udruzenje stanara malih stanova je zatrazilo objasnjenje za ove matematicke, logicke i zivotne nedosljednosti. Iz "Sarajevostana" su dobili odgovor da je uzrok cijelog problema WC. Da, WC-i i kupatila u malim stanovima su mnogo skuplji nego u onim cija povrsina prelazi 50 ili 60 kvadrata. Jedan od vrijednih clanova pomenutog udruzenja je medjutim izracunao da cijena bude ista i onda kada se iz operacije u potpunosti odstrani "faktor WC". Kako god, cijena malih stanova je veca od velikih za 2.000 KM u prosjeku. Ako se zna da spornih stanova ima oko 30.000 u Sarajevu, onda je jasno da ce Kanton svoje stanovnike bukvalno opljackati za 60.000.000 KM. Zanimljivo je, medjutim, da je samo Sarajevski kanton izvrsio ovaj matematicko-kriminalni udar. Ostali se, valjda, nisu sjetili.

Ne bude li pitanje daljeg skolovanja djece stolackih povratnika uskoro rijeseno, zasigurno ce, pocetkom septembra, taj problem kulminirati kao jedan od najvecih sa kojim su se do sada vlasti i predstavnici medjunarodne zajednice suocavali na podrucju Hercegovacko-neretvanskog kantona. Djelimicna realizacija tzv. "pilot projekta", odnosno povratka stotinu bosnjackih porodica u Stolac, otvorila je i problem skolovanja djece povratnika. U pocetku taj problem, medjutim, nije bio izrazen. Tokom '97/98. skolske godine, osnovnu skolu, u jednoj privatnoj kuci, u naselju Uzinovici pohadjalo je svega pet ucenika. Taj broj se u narednoj skolskoj godini povecao na 28 ucenika. Obnova povratnickih kuca u ovom gradu i okolnim naseljima, sa kojom se intenzivnije krenulo krajem prosle godine, bila je znak za odgovorne da ce se u narednoj '99/2000. skolskoj godini suociti sa daleko vecim problemima kad je skolovanje djece povratnika u pitanju, zbog cega je ovo pitanje i aktuelizirano krajem protekle skolske godine. S razlogom, naravno, s obzirom da je, prema rijecima Enesa Mulaca, rukovodioca sluzbe za izbjegla i raseljena lica i drustvene djelatnosti opcine Stolac, oko 120 djece zainteresirano za osnovnu i 90 za srednje skole.

Odgovor Pere Pazina, nacelnika opcine Stolac, u pogledu dodjeljivanja dijela prostora zgrade osnovne skole, koja zjapi poluprazna, gdje bi povratnicka djeca nastavu pohadjala po federalnom programu, bio je negativan. Kao iskljucivo rjesenje Pazin je ponudio da se djeca povratnika ukljuce u skolu prema programima Republike Hrvatske, sto bosnjacka strana nije mogla prihvatiti. Ne samo zbog cinjenice sto takva transformacija sa jednog na drugi program ne bi bila primjerena nego i zbog cinjenice da u zgradi osnovne skole, obnovljenoj sredstvima Evropske unije, ima dovoljno prostora. O navedenom problemu su sa celnicima opcine, juna ove godine, razgovarali su i Ivo Andric Luzanski, predsjednik Federacije BiH, i njegov zamjenik Ejup Ganic, Richard Ellerkman, sef Regionalnog ureda OHR-a, Garry Mathews , ambasador OSCE-ovog ureda u Mostaru, te celni ljudi HNK-a, odnosno nadleznog ministarstva. Kako razgovori nisu polucili rezultate, s problemom su upoznati i predstavnici Federalnog ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport te clanovi drzavnog predsjednistva, Alija Izetbegovic i Ante Jelavic. Problem je, za sada, cisto geometrijske prirode?! Geometrijske, iz prostog razloga sto se za 120 osnovaca i 90 srednjoskolaca, uz to razlicitih razreda i usmjerenja nastava ne moze ni smjestiti u dvije prostorije, ukupne povrsine oko 16 kvadratnih metara, a kamoli da se u takvom ambijentu jos odrzava i nastava. Problem ce, medjutim, ne bude li ovo pitanje sto prije rijeseno, dobiti politicku dimenziju, s obzirom da ce roditelji zajedno sa djecom ponovo u izbjeglistvo u Mostar, cime bi cjelokupan proces povratka na ove prostore bio doveden u pitanje.

- Dobar dan, trebali bismo vase usluge.
- Moze, 50 maraka pola sata.
- Sta za 50 maraka?
- Jedno jebanje.
- Ima li jos nesto?
- Sad treba da dodje jos jedna, pa...

Mjesto radnje: raskrsnica u Lasvanskoj dolini, nekih 15 minuta voznje udaljena od Zenice, u pravcu Sarajeva. Tu, uz usku bosansku cestu, ordinira (vidno) starija gospodja obucena u usku, kratku i prilicno dekoltiranu crvenu haljinu koja je, uz plavu kosu i visoke stikle, cini najupadljivijim objektom na dijelu puta okruzenog restoranima i automobilima ribara zabavljenih oko zabacivanja u Lasvu.

Prica je, medjutim, u pocetku glasila ovako: na raskrscu prije Visokog, te u Lasvanskoj dolini, prostitutke stopiraju da bi, ako ih vec neko poveze, nudile oralni seks za 10 maraka. I zaista, oko Visokog stopiraju, ali studenti, djaci, milicajci i svi sto zbog obaveza vozare, a nemaju vlastiti auto i, valjda, ne vole autobuse. U dolini, skoro ista slika. Remeti je samo pomenuta gospodja. I nista vise.

Sociolozi ce, naravno, za sve imati hiljadu i jedno objasnjenje. No, ta je, budimo iskreni, jeftina kurva otjelotvorenje sve bijede u kojoj se ova zemlja nalazi. Prasnjavi drum; od pranja i, valjda upotrebe, ofucana haljina; napuknute stikle; plava kosa ispucalih vrhova i bore na licu te zene, koja se, po stare dane, nudi kakvom umornom vozacu ili nekome drugom kome bas nista drugo nije ostalo pa ce tih 50 maraka skrsiti za nekoliko minuta u obliznjem zbunju... BiH pred 21. stoljece. Kako god, njemu ce to biti ko zna kakva utjeha, a njoj... Dvojica musterija i eto jedne prosjecne bosanske penzije. Jesmo li to dotakli dno zivota? Ili, mozda, rekli bi cinici, dno ne postoji.

Druga godisnjica (31.8.) pogibije bivse princeze od Walesa, njenog nesudjenika Dodija i vozaca Henri-Paula, za razliku od prve, nece biti obiljezena od kraljevske porodice sluzbenom zaloscu. Kao i najava francuskog policijsko-sudskog prefekta Herve Stephana o zakljucenju istrage bez potvrde izravne krivnje paparazza, a jos manje zavjere, to ljuti sumnjicave, medju kojima je najglasniji otac Dianinog partnera, Muhammad Al Fayed, vlasnik prestizne robne kuce Harrods, ali jos ne i britanski drzavljanin. Londonski The Guardian pise da je bivsi senatski vodja i Clintonov posrednik u Sjevernoj Irskoj George Mitchell obecao al Fayedu posredovati s ministrom Cohenom uz molbu Pentagonu i americkim tajnim sluzbama da dostave nove podatke o pozadini Dianine smrti, ako ih imaju. Fayed je u novom casopisu Talk, slavnom po ispovijedi Hillary Clinton u prvom broju, otvoreno optuzio kraljicinog supruga princa Philipa da je namjestio smrt u pariskom tunelu, da je rasist te da je simpatizer nacista. Kraljevska se kuca trudi ostati uzdrzana ali ju tata Fayed uzrujava - neki torijevci porucuju da ga treba vratiti u Egipat. Predstavnik krune ogranicio se na zgrazanje zbog nesmotrenosti prema Charlesovim sinovima Williamu i Haroldu - kako se osjecaju kada procitaju da im se djeda optuzuje za smrt mame?

Zenski list Take A Break angazira spiritisticu da "razgovara" s pokojnicom, koja "moli javnost" da shvati udar njenog mercedesa u zid tunela kao nesretan slucaj. Neugodne po najbogatiju svjetsku porodicu su ankete koje pokazuju da vise Britanaca nego '98. i '97. vjeruje da je oko Dianine smrti bilo urote. Cije, ne preciziraju.

Jedan bauk kruzi Banjom Lukom. Bauk tajnih lista Haskog tribunala. Izmedju barem pet lista koje od hapsenja generala Momira Talica kruze prijestonicom Republike Srpske, na kojima ima od pet do pet stotina optuzenih, beogradska agencija Beta u utorak je objavila jednu od njih pozivajuci se na "dobro obavestene izvore bliske vladajucim krugovima u RS-u". Prema toj listi, pred Medjunarodnim sudom za ratne zlocine u Haagu podignute su tajne optuznice protiv svih clanova nekadasnjeg Izvrsnog vijeca Autonomne regije Krajine (ARK), osnovanog 5. maja 1992. godine.

Osim uhapsenih generala Momira Talica i Radoslava Brdjanina, predsjednika Izvrsnog odbora ARK-a, na listi su Brdjaninov potpredsjednik Milorad Sajic, zatim clanovi tog tijela: Vojo Kupresanin, Nikola Erceg, Predrag Radic, bivsi gradonacelnik Banje Luke, Radoslav Vukic, Milovan Milovanovic, bivsi potpredsjednik Parlamenta RS, Zoran Jelic, Stojan Zupljanin, Milan Puvacic, Jovo Rosic, Slobodan Dubocanin i Nenad Stevandic. Medju optuzenima na objavljenom spisku je i sadasnji predsjednik Ustavnog suda RS Rajko Kuzmanovic.

Prema jednom drugom spisku, optuzeno je cak 500 Srba na zapecacenim optuznicama, medju njima citava prva ratna vlada RS-a i prvi saziv skupstine. Poznati banjalucki advokat Krstan Simic, koga mnogi u Banjoj Luci sumnjice kao izvor za jedan od spiskova, izjavio je da je "ponuda Tribunala da vlastima RS-a objelodani tajne spiskove optuzenih bila uslovljena time da Talica uhapsi lokalna policija". Simic, koji je tako potvrdio da je znao za hapsenje Talica, pozvao je Haski tribunal da objavi imena optuzenih sa tajne liste, a vlasti i institucije RS-a da ih organizovano zastite, "jer su mnogi izlozeni sirokom spektru odgovornosti po sistemu nadredjenog i pretpostavke krivice iz proizasle politike, koja je, ipak, verifikovana u Dejtonskom sporazumu".

Vecina optuzenih (ili "optuzenih") nije sacekala realizaciju Simiceve inicijative, nego su naprosto odmaglili iz Banje Luke. Tako su dvojica banjaluckih saljivdzija ispred hotela "Bosna" u utorak umjesto pozdrava razmjenjivali recenice. "Na kojem si spisku?" "Na onom velikom, a ti?"

- Dobro jutro, jesu li ovo Dani? - upitala su dvojica pripadnika sudske policije nasu sekretaricu u 09:00, ujutro prvog septembra.
- Da, izvolite - odgovorila je ona.
- Je li Senad Pecanin ovdje?
- Nije, sto ce vam?
- Ma, 'nako.
- On je kod kuce.
- Mozemo li dobiti njegovu adresu.
- Bogami, ne mozete. A, sto vam treba?
- Ma, 'nako.

Ovako nekako je izgledao pokusaj jos jednog hapsenja glavnog i odgovornog urednika Dana. Ovaj put se radilo o sudskom privodjenju u slucaju koji je zbog pisanja naseg magazina pokrenuo Moamer el-Gadafi i Velika Narodna Arapska Socijalisticka Dzamahirija Libija. Po clanovima 213. i 214. Krivicnog zakona Federacije BiH, odnosno za uvredu i klevetu. Dakle, upravo za ono sto je Westendorp odlazeci iz Bosne - ukinuo! Cak ni flagrantno krsenje odluke Visokog predstavnika ocito ne smeta sarajevskim sudovima da nastave sa vodjenjem postupaka koji su u proslosti rezultirali sramnim presudama protiv novinara. Pokusaj hapsenja i privodjenja naseg urednika, bas kao i nedavni glavnog urednika Slobodne Bosne Senada Avdica, ociti je dokaz koliko sarajevskim sudovima tesko pada ukidanje mogucnosti da za vladajucu oligarhiju vrse prljavi posao najefikasnijeg pritiska na medije i novinare.

LICNOST U FOKUSU

Kada na scenu stupa drzavno sponzorirana ksenofobija, onda su prve mete simboli drugog i drugacijeg. Ponovno se u to protekle sedmice mogao uvjeriti predsjednik Mesihata Islamske zajednice u Hrvatskoj Sefko efendija Omerbasic, ciji stan u Zagrebu je bio meta kamenica bacenih od strane grupe sljedbenika "drzavnog poglavara" uz uobicajeni arsenal prijetnji i pogrda upucenih "balijama".

Prica o jednom od ljudi najzasluznijih za izgradnju prelijepe dzamije i Islamskog centra u Zagrebu je izvrsna ilustracija odnosa Tudjmanovog rezima prema Bosnjacima i Bosni. U kriticnim trenucima hrvatskog osamostaljivanja i otpora velikosrpskoj agresiji, efendija Omerbasic je bio prijatelj Franje Tudjmana i rado vidjen gost svih hrvatskih drzavnih institucija. U uvjerenju da svojim angazmanom pomaze i svojoj Bosni, Omerbasic nije stedio truda da svoje dobre veze u islamskom svijetu iskoristi za podrsku novoizabranoj vlasti mlade napadnute hrvatske drzave.

Onog trenutka, sa izbijanjem tragicnog hrvatsko-bosnjackog rata, kada je i vrapcima na grani postalo jasno ono zbog cega se hrvatska vlada danas ljuti na Silajdzica, Sefko Omerbasic je shvatio da je sva njegova pomoc hrvatskim vlastima bila tek investicija bez pokrica. Onog trenutka kada je shvatio da od Sefke i njegovih muslimana nikad nece biti dobrih Hrvata, Tudjman je okrenuo plocu, i kamenice u stanu najuglednijeg Bosnjaka u Hrvatskoj tek su posljednje u nizu provokacija, ponizenja i uvreda kojima je vec godinama od strane hrvatske vlasti izlozen Omerbasic.

No, odnos Tudjmanovog rezima tek je jedna dimenzija tragicnog polozaja u kojem se danas nalaze Bosnjaci u Hrvatskoj. Nista manje, ako ne i vise, bosnjacka dijaspora u susjedstvu razocarana je odnosom Sarajeva, Stranke demokratske akcije i Alije Izetbegovica prema svojim problemima. Bosnjacki lider i njegova stranka, koji su na navodnoj brizi i prezentaciji Bosnjaka osvojili i vec deceniju drze vlast, jos jednom su se pokazali nedoraslim i nezainteresiranim da pokusaju ili ucine nesto za pripadnike svog naroda koji imaju (ne)srecu da zive van teritorija nad kojim imaju apsolutnu vlast. Kako u Herceg-Bosni ili Republici Srpskoj, tako i u Makedoniji, Kosovu, Sandzaku, Hrvatskoj ili Sloveniji.

RIJEC U FOKUSU

Ogromni plakati i panoi s natpisom Sarajevo Film Festival neupucenog gradjanina mogu obavijestiti jedino o filmskoj smotri poduzeca "Sarajevo Film" (ako takvo poduzece jos uopce postoji), nikako o internacionalnom festivalu filma sto se odrzava u nasem gradu. Naziv Sarajevo Film Festival, naime, trebao bi glasiti: Sarajevski filmski festival, pod uvjetom da sluzbeni jezik u Bosni i Hercegovini nije engleski. Ali, djavo ce ga znati, mozda je festival i namijenjen Englezima (ili barem onima koji se takvima prave), buduci da se vise sarajevskih novinara zalilo na nesvakidasnje sikane od strane uprave tog festivala. Ali, to, naravno, nije tema ovoga stupca.

Jezicni potresi nastali raspadom zajednickog hrvatskosrspkog jezika u Bosni i Hercegovini mogu se opisati kroz slijedece tendencije: neuobicajenu i neumjerenu upotrebu turcizama (haber, avaz ) stavljanje glasa "h" i tamo gdje mu nije mjesto (hudovica) s jedne strane, te nekriticku upotrebu engleskog, s druge. Ako prvu pojavu nazovemo arhaizacijom, a drugu internacionalizacijom, shvatit cemo da su obje podjednako stetne za jezicni integritet zemlje. Podsjetimo se da je Bosna i Hercegovina bila najhomogeniji jezicni prostor na Balkanu - gotovo nikakvih razlika nije bilo izmedju jezika koji se upotrebljavao u Bijeljini, Trebinju, Bihacu i Ljubuskom. Na tom jezicnom prostoru danas imamo tri standarda - srpski, hrvatski i bosanski. Partije na vlasti su, u cilju podjele zemlje, pokusale podijeliti i jezik. Banja Luka je cak bila pocela s ekavicom, pa nekako nije islo, Ljubuski je poceo rabiti kajkavske izraze, a Sarajevo se pocelo okretati turcizmima, ciji je smisao odavno zaboravljen.

Kao odgovor na ove procese spontano se pojavio engleski, taj esperanto modernoga doba. Tako u Bosni i Hercegovini danas imamo Arizonu (medjuentitetska trznica), Stage (rok-pozornica), Dayton (mesnica), Hollywood (kavana), Muppet (kafic), Meeting Point (kino) itd. Medjunarodne organizacije najcesce se nazivaju engleskim kraticama: OSCE, OHR, IPTF, ICG, SFOR, EU, mada je uobicajeno da se u gotovo svim jezicima one prevode. I uobicajena skracenica SAD (Sjedinjene Americke Drzave) u pojedinim medijima navodi se kao USA, a drzavna televizija kratke vijesti prije dnevnika najavljuje kao News (novosti).

Amerika i Engleska bit ce zemlja proleterska, pjevali su komunisti, vjerujuci da ce nasi proleteri zavladati svijetom. Ali, malo se toga ostvarilo. Proleteri danas, doduse, mogu otici u kino Meeting Point, svratiti u office da kupe ticket i gledaju "Sarajevo Film Festival", pod uvjetom da imaju cash.

Credit card se jos uvijek u nas ne pika.