Home · Novi broj · Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 113

 

VOLJELI SE DIANA I JOHN

 

Pise: Aleksandar HEMON



"Ima li nade? Prvo Diana. A zatim John Kennedy Junior", napisao je u svom pismu Chicago Tribuneu jedan citalac. Ozbiljni kolumnisti nalaze srceparajuce odlomke iz velikih knjiga americke knjizevnosti (Moby Dick, npr.) pokusavajuci da opisu zalost koju "nacija" osjeca zbog prerane smrti mladog Johna. Kablovske vijesti su neprestano pratile mornaricku potragu za Johnom Kennedyjem, a gledaoci zeljni informacija mogli su vidjeti oficire obalske straze - potpomognute kompjuterskom animacijom - kako opisuju sonare koji pretrazuju dno okeana. Jedna kablovska stanica je unajmila iskusnog pilota da simulira, u istom avionu u kojem se Kennedy Junior sa zenom i svastikom strovalio u mrki okean, takozvanu "spiralu smrti". (Ja se ne bih iznenadio da su unajmili glumca da glumi Kennedyjevih posljednjih 20-30 sekundi, dok ga je spirala nosila ka dnu.) Naslovne strane bile su preplavljene licem mladog Kennedyja, sjatili se biografi, eksperti i mudroseri da objasne mnoge misterije vezane za smrt mladjanog Kennedyja, a cak je i Clinton morao javno izraziti saucesce i spomenuti "naciju" u zalosti. Americka "nacija" cesto se ukazivala na ekranima, sa mikrofonima ispod nosa, izrazavajuci svoju "nacionalnu" zalost, a stepenice zgrade u New Yorku u kojoj je John Kennedy Jr. zivio sa gospodjom bile su prekrivene cvijecem i slikama, njeznim pjesmama i porukama - jedna od njih je izrazavala uvjerenje da ce John Junior biti "Predsjednik u raju". Male su sanse, reklo bi se, jer ce direktor raja, izvjesni Gospod Bog, vjerovatno vjecno drzati to radno mjesto. Mada bi bilo realno ocekivati da se John Kennedy Junior i Diana u raju skontaju i profuraju.

Porodica Kennedy je, naravno, jedna od najmocnijih i najpoznatijih americkih porodica, ciji je najveci sin bio Predsjednik John Kennedy. Njegovo ubistvo je zapocelo seriju nesreca koje su porodici Kennedy dale mitske proporcije: njegov brat Robert Kennedy je ubijen 1968, na pocetku, mnogi su mislili, briljantne politicke karijere. Kongresmen Ted Kennedy, treci brat, bio je u saobracajnoj nesreci koja je odnijela zivot mlade zene s kojom se on drapao na zadnjem sjedistu. Jedna kcerka je poginula u avionskoj nesreci, Jackie Kennedy je prije par godina umrla od raka, jedan mladi Kennedy je prosle godine zapucao u drvo na skijanju, a evo ove godine ubilo Johna Juniora. Cak se ni profesionalni mudroseri ne libe da govore o "prokletstvu" porodice Kennedy.

Tako se "nacija", htjela ne htjela, nasla u zalosti, a mudroseri i kolumnisti i ini strucnjaci su navalili da analiziraju odakle tolika zalost. Jedni kazu to je zato sto bi mladi i lijepi John Kennedy Jr. jednog dana sigurno bio Predsjednik i misticno ispunio mogucnosti koje je njegov otac nosio u sebi. Drugi kazu da je slika trogodisnjeg Johna Juniora kako salutira nad kovcegom svog oca duboko urezana u "nacionalno" sjecanje. A treci vele da je porodica Kennedy najbliza stvar americkoj kraljevskoj porodici i da Amerika, kao bivsa kolonija, ima specijalnu opsjednutost plemstvom.

John Kennedy Junior nije imao nikakvih specijalnih talenata ili sposobnosti, osim slavnog prezimena i sapunske opere sa mnogo nesretnih ishoda koju to prezime implicira. Izgledao je kao fin mladic, neostecen egzistencijalnim problemima, mnogo vise zainteresovan za glumu nego za karijeru politicara - iako ga je majka Jackie pritjerala u advokatske skole. Bio je upetljan u razne dobrotvorne dogodovstine koje su neophodne porodici Kennedy, kao i drugim americkim bogatunima, kako zbog prijatne moralne aure, tako i zbog poreskih olaksica. Bio je urednik "politickog" casopisa George, ciji se koncept zasnivao na ubjedjenju da su politika i slava nerazdvojni: prvi broj je na naslovnoj strani imao superkoku Cindy Crawford odjevenu kao George Washington, a posljednji broj, kompletiran malo prije Johnove "smrtonosne spirale" sadrzi intervju Bena Stillera, poznate glumacke sege, sa Rickyjem Martinom, tinejdzerskim idolom, u kojem njih dvojica tabire ko fol politiku. Navodno, John Junior nije bio posebno bistar i nije se posebno iskazivao ni u cemu, osim u slavi. Cini se da u svom kratkom i udobnom zivotu John Junior nikad nije uradio nista specijalno, osim sto se rodio kao Kennedy i zavrtio se u "smrtonosnoj spirali", te je tako nejasno u cemu se sastoji nacionalni "gubitak".

John Kennedy, uz divnu Dianu, savrsen je izraz koncepta istorije i politike koji se sastoji iskljucivo od slavnih ljudi cija se vaznost mjeri njihovom slavom. Takva istorija izmjesta istoriju koja se sastoji od sirokih polja moci, od duboko ukorijenjenih sukoba i siroko rasprostranjenih nepravdi, istoriju koja je mucna, neprijatna i neizbjezna. Politika slave sluzi kao zavjesa iza koje se odvijaju stvarni politicki procesi - neprestani rad na moci i bogatstvu americkih elita, od kojih "nacija" dobija samo mrvice u obliku traceva i kredita. Diskurs slave - ogromna kolicina rijeci i informacija proizvedenih kako bi se slavni ucinili slavnim - nadomjesta bilo kakav drugi oblik politickog diskursa. Politicari tako postaju slavne licnosti, sto cini njihovu politiku nevaznom (primjer Clintona u aferi Lewinsky), a slavne licnosti postaju politicke licnosti, buduci da je njihova politika nevazna, osim ako se njihova petparacka misljenja o pravima zivotinja ili razlici izmedju Clintona i onog drugog ne smatraju politicnoscu.

John Kennedy Junior je upravo zbog svoje ispraznosti savrsena licnost za proizvodnju politickog diskursa u cijem centru je nista. Mediji i politicari i mudroseri i "nacija" mogu bezbjedno kopati po njegovom zivotu, sigurni da ni u kojem trenutku nece naci nista sto moze politicki uznemiriti bilo koga (osim mozda mene budale) - "nacija" koja ne moze prestati gledati u slike koje neprestano pokusavaju objasniti misteriju praznine zaslijepljena je zvjezdanom svjetloscu slave. Otud je smrt mladog Kennedyja, kao i Dianina, u izvjesnom smislu idealan ishod za proizvodjace zvjezdane magle, posto je njegova licnost - i sve nepredvidljive, glupe stvari koje bi mozda uradio - bezbjedno pohranjena na nebu (gdje se sa Dianom drzi za ruke i hoda kroz nebeska ljetovalista). Jedino sto je ostalo je nista pretvoreno u medijski mit i "nacija" sa suzom u oku .

Objavljeno u broju 113 DANA, 30. juli / srpanj 1999.

 

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Intervju DANABosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

© Copyright Nezavisni magazin DANI, 1999.