Bosanski barometar 1999

Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine je najozbiljnija stranka u ovoj zemlji. To se pokazuje kako u postivanju vlastitog programa i principa (smjena kantonalnog rukovodstva u Tuzli) tako i u tretiranju najbolnijih tema koje dokazuju duboku kriminaliziranost aktuelne vlasti. Ono sto su zapoceli poslanici SDP-a u Federalnom parlamentu, nastavio je njihov predsjednik u drzavnom. Radi se o zahtjevu za izvjestajem o milionskom dugu Narodne banke Bosne i Hercegovine iskazanom tokom njene likvidacije, kao i o stranackoj odluci SDA o namirivanju tog duga iz "javnih preduzeca" i kantona sa bosnjackom vecinom. Da nije SDP-a, autisticka javnost u Sarajevu bi dozvolila da otkrivanje tek jedne od kriminalnih afera vladajuceg bosnjackog lobija zavrsi na donkihotovskom mazohizmu rijetkih sarajevskih medija i novinara. Ovako, mada nista ne garantira da vladajuci drzavni aparat najvece bosnjacke stranke nece i ovu aferu uspjesno zataskati kao i mnoge do sada, kriminalni manir vlasti se sve vise ogoljava. Bilo bi steta da SDP odustane od konzistentnih zahtjeva za transparentnost trazenih informacija o Narodnoj banci. Nikad se ne zna koja ce zakotrljana grudva postati gromada.

Hej, Rasim Kadic jos postoji! Do posljednje sjednice Parlamenta Bosne i Hercegovine jedva se jos odrzavala uspomena na predratnog visprenog i hrabrog omladinca i postratnog profitera koji je od Liberalne stranke napravio jednocelijskog SDA parazita, prodavsi stranku za svoje ministarsko mjesto. Nekadasnji decko koji obecava podsjetio je na svoje najbolje dane na posljednjoj sjednici drzavnog parlamenta. Jedini glas iz Poslanickog kluba CD koalicije koji je podrzao Lagumdzijin zahtjev za transparentnoscu manjka Narodne banke BiH i zakonitosti namirivanja "manjka" - bio je glas Rasima Kadica. Njegov zatomljeni demokratski impuls ovog puta je, za razliku od Silajdzicevog, bio jaci od koalicione stege. Pravi Rasim Kadic treba Bosni i Hercegovini. No, za odgovor na pitanje da li se radilo o prolaznom trenutku njegove "slabosti" ili o ozbiljnom nagovjestaju bjekstva ispod Izetbegovicevih skuta valja pricekati. Svakako ne dugo, jer odluce li poslanici da se napokon bave sustinskim stvarima koje od ove zemlje prave autsajdera evropskih integracija - kriminalom, korupcijom i pravosudjem, prije svega - odgovor ce se sam kazati.

Clan drzavnog Predsjednistva posjetio je Srpsko kulturno-prosvjetno drustvo "Prosvjeta" u Sarajevu. U uredjenim zemljama mediji bi tu protokolarnu aktivnost tretirali kao nebitnu vijest, dakle nevijest. U BiH, to je dragocjena vijest koju iz sehare nebitnosti treba izvuci na binu svjetlosti. Zivko Radisic je posjetom srpskom kulturnom drustvu u Sarajevu demonstrirao svoje priklanjanje ideji visenacionalne Bosne, naravno, saobrazene novim drustvenim i politickim uslovima. Prelazeci prag ove kulturne institucije, on je svoj entitetski background izdigao na tako potreban drzavni nivo i na neki nacin obavezao se da slicne posjete na teritoriju Republike Srpske uprilice i Jelavic (jos jednom) i, akobogda, Izetbegovic. Tamo gdje ima "Napretka" i "Preporoda". Ako ih ima.

I sa stanovista srpskog nacionalnog interesa Radisic je napravio znacajan korak naprijed jer je priznao da u Federaciji zive Srbi koji se ne mire sa manjinskim statusom, sto implicira ideju konstitutivnosti na teritoriji cijele BiH. Mozda ta ideja u novom regionalnom kontekstu Radisicu nije mrska. S druge strane, desne snage u RS-u primoravaju se ovakvim potezima ili na civilizacijsko uzmicanje ili na retrogradno antipovijesno i nebitno brbljanje o svetim srpskim interesima. Radisic, sa, reklo bi se, jos uvijek prisutnom partizanstinom u svom "birokratskom karakteru", svjestan je da te djogovsko-nogovske price vise nikoga ne interesuju i da treba spasavati sta se spasiti moze. A spas je u integraciji, nikako u dezintegraciji. Otuda je i posjeta jednoj kulturnoj instituciji, koja svoj rad temelji na ideji integracije, vrijedan pokusaj radinog Radisica kojemu se ni pero ne moze odbiti.

"Ja cu pozvati nekoliko drugova…", ovako pocinje jos jedna nevjerovatna recenicna konstrukcija u ko zna kojem po redu demagoskom istupu predsjednika Stranke demokratske akcije i clana Predsjednistva BiH Alije Izetbegovica. Kako je, naime, javilo u Dnevniku, Izetbegovic se (ko bi rekao) odazvao pozivu Dnevnog avaza da prokomentira "nesto" glede privatizacije. Dakle, Izetbegovic ce s drugovima - ostalo je nejasno da l' partijskim ili, recimo, skolskim - formirati fond i pozvati borce da se uclane, pa ce onda svi zajedno opet nekakvu odluku donijeti i tako ce se sprijeciti malverzacije u procesu privatizacije, a dojucerasnja vojska ce u bolje sutra zajedno s Izetbegovicevim certifikatom. E sad, ne znamo da li je njemu u certifikat upisano ono sto je kao pravnik radio u JZ-u, niti da li mu je unesen iznos s devizne vojne… Sta god da je, njegovi su omiljeni tajkuni, direktno zasticeni bas njegovim rezimom, vec stekli ogromno bogatstvo, obezbijedili generacije nasljednika i u privatizaciji ce, makar se zadnji ukljucili, biti za po sedam milja iznad obicnih i siromasnih gradjana. Onih kojima Izetbegovic, koristivsi se svojim majstorstvom manipulacije, s vremena na vrijeme proda kakvu ublehu ispricanu rjecnikom nana iz sokaka, na koji se mase i dalje lakse primaju negoli na surove cinjenice. One o tome kako su nas davno opljackali, a sada nas jos i zajebavaju. Na poziv Dnevnog avaza.

Sva usamljenicka konstruktivnost i napori Harisa Silajdzica u izgradnji drzavnih institucija kroz koaliciju sa Strankom demokratske akcije i njenim privjescima pada u vodu kada na red dodju sustinski zahtjevi koji razotkrivaju kriminalnu prirodu vladanja Izetbegoviceve stranke i, narocito, trosenja drzavnih para. Ponovo se to pokazalo uzdrzanoscu prilikom glasanja u drzavnom parlamentu lidera Stranke za BiH i njegovih poslanika povodom zahtjeva Zlatka Lagumdzije za izvjestajem o milionskim dubiozama koje su se pojavile prilikom likvidacije Narodne banke BiH. Neustavnim Protokolom izmedju premijera Edhema Bicakcica i Zavoda za platni promet, manjak su nadoknadili kantoni sa bosnjackom vecinom(?!), te PTT BiH i Elektroprivreda BiH, dvije najjace javne kompanije kojima vlasnicki gazduje najjaci vrh vladajuce bosnjacke stranke.

Zanimljivo bi bilo cuti razloge Silajdziceve uzdrzanosti prema zahtjevu za transparentnost rada drzavnih institucija i podnosenje racuna parlamentu. Ovim gestom Haris Silajdzic je ozbiljno doveo u pitanje konzistentnost svojih drzavotvornih i integracijskih nastojanja, dajuci ozbiljnog povoda za tezu da se od lidera svoje nekadasnje stranke, SDA, sustinski razlikuje sve do tacke na kojoj se (ne)treba raspravljati o - lovi.

Za SDA bi bilo bolje da im je Adnan Jahic sutnjogovornik nego glasnogovornik. Kad glasno govori, kao da zvijezde gluposti padaju s neba i ulaze u njegovu radionicu za proizvodnju rijeci sto se usta zovu... Na stranu njegov pseudofilozofski traktat o mini Bosni kojom ce i duhovno i svjetovno vladati hodze, ali pristojan portparol morao bi imati bar toliko dostojanstva prema svojoj profesiji pa da se bar ponekad umijesa u svoj posao. To znaci, dragi Adnane, da bi, ako vec neces da citas politoloske knjige, mogao bar novine citati. A u novinama pise kako SDP u Evropi nadire sve vise i na Balkan donosi miris vise. Ta elementarna cinjenica da suvremenom Evropom vladaju socijaldemokrati i lijevi liberali toliko je zacudila dobro informiranog Jahica da je na redovnoj konferenciji za stampu upoznao javnost sa samo njemu poznatom cinjenicom o vladavini centristickih i desnih stranaka u vecini zemalja "starog kontinenta". Tako su, ni krivi ni duzni, Schröder, Klima, Jospen, Blair... postali desnica jahicevskog tipa, a njihove stranke sestrinske nasoj dragoj SDA. Nema veze, i tako je predsjednik SDA svojevremeno izjavio da su socijalni programi SDP-a i SDA tek u nijansama razliciti. Elem, gradjani kojima je stalo do toga da javni ljudi djeluju u skladu sa onim sto govore ocekuju od gospodina Jahica da prilikom odrzavanja Samita o stabilnosti pripremi jednu vecericu za ugledne desnocentriste iz svijeta i pozdravi ih biranim rijecima: "Dragi gosti, draga gospodo Schröder, Blair, Klima, Jospen... imam posebnu cast da ovim serbetom nazdravim vasoj dugogodisnjoj borbi protiv socijaldemokratske najezde..." Blair, sklon engleskom (a kom drugom) humoru, jedino bi, nakon sto razgrne upitnik iznad glave, mogao reci: "Ljudi, gdje smo mi ovo!?"

Objasnjavajuci u nekoj prilici razliku izmedju Bosanaca i Amerikanaca, jedan je ovdasnji profesor zapadnog iskustva kazao kako bi radnike uvijek trazio preko bare, a kreativce ovdje, u zemlji zle sudbine. Niko, naravno, ne tvrdi da su vlasnici Westendorpovog pasosa narocito pametniji od drugog svijeta, ali ono sto se vani zove radnom navikom ili apsolutnim profesionalizmom, u Bosni je, nazalost, uglavnom incident. Jer "nama" se dobri poslovi omaknu rijetko. Najnoviji, nadati se ne i posljednji, jeste organizacija Samita Pakta o stabilnosti. U rekordno kratkom vremenu "Zetra" je dovedena do perfekcije, informativne sluzbe ustrojene tako da bilo koji gost na jednom mjestu moze saznati i kad Clinton stize i gdje su u gradu najbolje pite. Sve je, jednostavno, tako dobro - kao da nije u Bosni. Zasluga za ovaj lavovski posao, ciji bi efekti morali biti vidljivi i u buducnosti, svakako pripada Organizacionom odboru na cijem je celu dr. Haris Silajdzic, te svima koji ga cine, kao i raznim pododborima, ciji su clanovi organizirali svaki segment bez kojeg najveceg balkanskog skupa u Sarajevu ne bi moglo biti. Imali su, istina, i pomoc stranaca, koji su se uglavnom cudili kako je za tren moguce uvesti hiljade telefona u "Zetru", u istoj drzavi u kojoj posta racune cesto pravi "odoka". O onom cvijecu, sluzbi obezbjedjenja, sistemu transporta za kojeg je zaduzena ista ona firma kojoj obicnim danom trolejbusi znako staju barem po dva puta dnevno, da i ne govorimo. Pa bi li se, dakle, ovako profesionalno moglo raditi malo cesce? Cinici bi rekli: "Pa, bi, ali zasto kada je Samit samo sada i ko zna kada."

Najliberalniji SDA kadar i dalje prkosi silama mostarskog mraka dajuci uvijek argument vise za obnovu multietnickog drustva u gradu na Neretvi. Dogradonacelnik Mostara uspio je, uz naklonost svicarskog ambasadora u BiH Wilhelma Schmida, dobiti pare od ove prijateljske zemlje za obnovu porodicne kuce srpskog knjizevnika Svetozara Corovica, koju ce kao svoje prostorije koristiti Srpsko kulturno-prosvjetno drustvo "Prosvjeta". Da bi kulturni dogadjaj bio potpun, integralni dio obnovljenog Corovicevog doma je i odjeljenje knjizevnosti Muzeja Hercegovine sa spomen-sobom Alekse Santica. Proizvodnja lijepih vijesti izgleda da je postala zastitni znak Safe Orucevica. Nakon svojskog angazmana na povratku srpskog stanovnistva u svoje kuce, uporni Izetbegovicev frontman ulozio je dodatnu energiju u obnovu srpskog a time i mostarskog i bosanskog kulturnog naslijedja, ruseci etnicke barijere u kojima mnogi, upornoscu ratnih profitera, vide sunce za sebe. A tamo gdje je etnicki sve cisto nema sunca. Svjestan golemog uloga kojega za buducnost Bosne nosi Mostar, Safet Orucevic, cas kao gradonacelnik cas kao dogradonacelnik, cini poteze koji u radikalnodesnim hrvatskim i bosnjackim krugovima ne mogu naici na odusevljenje, ali kod normalnih ljudi ove zemlje ti potezi, kao sto je i najava obnove kuce Svetozara Corovica, sigurno ce naici na odobravanje.

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	ZLATKO LAGUMDZIJA
	RASIM KADIC
	ZIVKO RADISIC
	ALIJA IZETBEGOVIC
	HARIS SILAJDZIC
	ADNAN JAHIC
	ORGANIZACIONI ODBOR SAMITA
	SAFET ORUCEVIC