Voce i povrce svojedobno je skladistio u focanskoj dzamiji jer nije imao dovoljno prostora u svojoj skromnoj piljari; prosirio je i Dejtonski sporazum: radi njega i Cengica izvrsene su sitne promjene granica da bi im se vratila okupirana zemlja. U Ustikolini Sahinpasic gradi velicanstveno zdanje s kulom; u Sarajevu je porodica Sahinpasic vlasnik veleljepne banke, zatim veleljepne vile u kojoj je Ambasada Saudijske Arabije, vjerovatno najatraktivnijih gradjevina u Bosni i Hercegovini, na pocetku sarajevske ulice Kosevo... Dani otkrivaju sta i ko se krije iza jednog od najjacih bosnjackih tajkuna: kako je lice sa crvene Interpolove tjeralice doguralo do samog predvorja novije bosnjacke povijesti - kabineta Alije Izetbegovica

KADA SE  BUDE PISALA NOVIJA BOSNJACKA
povijest, Senad Sahinpasic Saja ce, najvjerovatnije, biti zabiljezen kao os tvarenje americkog sna na balkanski nacin. Ovaj focanski piljar iz doba komunistickog mraka progledao je sa dolaskom na vlast mlade, nacionalne demokracije i za vrlo kratak period, uz to ratni, stasao u jednog od najjacih bosnjackih tajkuna. I to nije sve: kao muhadzir kojem je i ono malo crkavice stecene u komunizmu okupirano, oteto i opljackano, za razliku od ogromnog broja Bosnjaka sto su prosli poput njega, uspio je otrgnuti se nostalgiji za rodnim domom i okrenuti se svijetloj Evropi, kroz koju je krstario uzduz i poprijeko sa samo jednim ciljem: pomoci svojoj zemlji, jadnom i napacenom narodu i njegovoj Armiji. Nakon svih tih putesestvija, pogodjen neprovodjenjem Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, bio je primoran skrasiti se u Sarajevu, gdje je, pritisnut borbom za goli opstanak, uza sve obaveze koje je imao kao poslanik u Zastupnickom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine, ustanovio malo porodicno carstvo koje je neumornim angazmanom i pozrtvovanjem njegovih najblizih rodjaka i prijatelja iz dana u dan stasavalo u imperiju cija se vrijednost mjeri u desetinama miliona njemackih maraka.

Sta je bilo poslije privatizacije, ubiljezit ce, valjda, Federalna agencija, no, sto se Saje tice, ovo bi bila okosnica price. Balkanski background americkog sna o uspjesnom Bosnjaku sadrzi manje popularne detalje: nerasciscene racune o preprodaji oruzja nabavljanog za odbranu jos u prijeratnom periodu, potpuno odsustvo bilo kakve finansijske bilance iz ratnog doba, krajnje klimava uporista osobnog bogacenja i, na kraju, ili na pocetku, neogranicenu (zlo)upotrebu vlasti?! Uspjesni Amerikanac ce se pohvaliti nekim svojim pretkom koji je Evropu morao napustiti iz ovih ili onih razloga i odmah dodati da su dolaskom na tlo obecane zemlje shvatili sta znaci zakon, pravda i jednakost, a Saja je neko koga je Evropa i sluzbeno potrazivala?! Ulazak u Senat podrazumijeva besprijekorno stabilnu imovinsku kartu, poslanicko mjesto vladajuce stranke i blizina Vodji u pravilu znaci odskocnu dasku i image novopecenog bogatasa?!

Covjek od akcije
O cemu se zapravo radi, najslikovitije objasnjavaju Focaci. Usput, oni su na Saju i najkivniji: o naoruzavanju Bosnjaka u njihovom regionu govorkalo se cak i u doba afere "Focatrans", hadzija Halid Cengic u Visokom se javno hvalisao kako je prva jedinica branilaca Foce postrojena jos 1991. godine, rezignirani Bosnjaci koji su prezivjeli torture KP Doma u Foci tvrde da su im u trenucima mucenja poturane slike Saje na kamionu s oruzjem u Dobrom Polju, kao dokaz da su muslimani Foce spremali agresiju, a cijena automata namijenjenog odbrani kucnog praga kretala se oko 1.200 njemackih maraka?! Brizni preprodavaci tvrdili su tada da je neophodno obezbijediti novac za nove posiljke jaceg i boljeg oruzja, pa cak i artiljerije.

Elem, kako je Foca, koja je slovila kao najbolje pripremljena za odbranu Bosnjaka od nedajboze agresije, prosla, zna se, no to nije sprijecilo ni Saju ni njegove suradnike da se nesmanjenim intenzitetom nastave boriti za naoruzanje ugrozenog naroda. Za dobre pare. Istina, uoci same agresije "kalasnjikovi" su pojeftinili - mogli su se kupiti i za 650 DM - a nekako u isto vrijeme smijenjen je i krizni stab za odbranu Bosnjaka Foce, koji je postavljao neka nebulozna pitanja o mogucnosti besplatne podjele oruzja?!

Senad Sahinpasic Saja ne voli pitanja, on naprosto preferira obecanja. Ostao je upamcen po jednom koje je uputio sa skupstinske govornice: "Pliva patka, pliva guska, ova zemlja bit ce Turska." Zanimljivo, ovaj inventivni istup je istodobno i jedini u skoro desetogodisnjoj poslanickoj karijeri visprenog kadra Stranke demokratske akcije. Zato su njegovi poslovni pothvati kudikamo cesci: kada se, u zimu 1993, tada novopeceni reis Mustafa efendija Ceric okomio na svinjetinu sto se prodavala opkoljenim Sarajevom, dovitljivi Saja je blago slijegao ramenima i nekolicini prijatelja se pravdao kako je htio dokazati svoju multikulturalnost! Saja je, zapravo, barem tako tvrde dobro upuceni u njegovo poslovanje, jednostavno organizirao sleper slanine na relaciji Banja Luka - Sarajevo, na isti nacin na koji su organizirani dopremanje i prodaja kafe i cigareta u opkoljenom Gorazdu, ili onako kako je milosrdno organizirano prenosenje postanskih posiljki - paketa i pisama iz kojih je na volseban nacin nestajao novac i vrednija roba - iz inostranstva putem preko Grepka do Gorazdaka.

Te hladne i gladne zime 1993. Saja je bio vrlo trazen medju razlicito uniformiranim policajcima, ali ne zbog one posiljke od 50.000 kompleta uniformi koje su uzalud cekali sarajevski borci i koja je u nekoliko navrata najavljivana i iz kabineta samog Izetbegovica. Saja je trazen od strane vojne bezbjednosti Armije BiH zbog podataka koji bi pomogli rasvjetljavanju "slucaja Rekic" ali i nikad razjasnjene smrti Fadila Djoze; ovdasnji policijski istrazitelji bili su zainteresirani za sudbinu vozila "blazer" koja su nabavljena za racun Vlade BiH (kasnije ce Saja, mrtav ozbiljan, nacelniku CSB-a Muniru Alibabicu tvrditi da je "blazer" kojim je upravljao morao ostaviti na jednom od bugarskih parkiralista, nadomak Sofije, i jos hladno pozvati istrazitelje da odu i provjere?!); slovenski policajci imali su indicije da bi gospod Sahinpasic mogao raspolagati njima jako bitnim podacima o vecoj kolicini falsificiranih tolara, a njemacki policajci su zatrazili pomoc Interpola u njegovom pronalazenju.

Trazi se
"Oprez: ova osoba je nasilna", pise na crvenoj Interpolovoj tjeralici koja je upucena za Senadom Sahinpasicem na osnovu naloga za hapsenje "br. 2GS 79/93, izdatim 25. novembra 1993. od sudskih vlasti u Münchenu, Njemacka, zbog prekrsaja u vezi ratnog oruzja i formiranja kriminalne organizacije". Tjeralici je prethodila spektakularna akcija hapsenja trojice brace Jilmaz, Hasiba, Ahme i Mustafe, u njihovom restoranu "Evropa" u Münchenu. Braca Jilmaz su negdje sedamdesetih godina otvorili prvo restoran "Vardar", a potom "Evropu" i u Münchenu slovili kao vrijedni radnici cija su vrata uvijek bila otvorena nekadasnjim sunarodnjacima (Jilmazi su u München dosli iz Turske, u koju su izbjegli iz Sandzaka u vrijeme Rankovicevih cistki).

U toku agresije na BiH, braca Jilmaz su, uostalom kao i najveci dio planete Zemlje, sirom otvorili svoja vrata ugrozenim Bosnjacima. Sudionici minhenskih zbivanja tvrde da je prvi sok uslijedio kada su shvatili da neko tako neevropski obucen kao Saja stalno boravi u najelitnijim hotelima, sve naprezuci se da pomogne zemlji Bosni. Jos kada se Sahinpasic predstavio sa svim svojim referencama neupitne prijateljske bliskosti sa prvim u Bosnjaka i njegovim sinom Bakirom... Prica o uvazenom gostu restorana "Evropa" okoncana je na spektakularan nacin: akcijom bavarske policije, u koju su bila ukljucena borna kola, helikopteri, specijalci, i u kojoj su uhapsena braca Jilmaz (jedan od njih uskakanjem policajaca u bolnicku sobu u kojoj je tada bio na lijecenju). RTL je izvjestavao o lancu nedozvoljene trgovine, glavnom osumnjicenom koji je netragom nestao potrazi Interpola koja je usmjerena ka Zagrebu i Sarajevu, a do ovdasnjih je policajaca stigao i podatak o 2.000 stranica snimljenih materijala koji terete Senada Sahinpasica?!

Nakon nekoliko mjeseci istraga, pritvora, dokazivanja da sa trazenim nemaju poslovne veze, braca Jilmaz su izasli iz zatvora a neuspjeh akcije podnio je tadasnji bavarski ministar policije koji je jednostavno pao na ispitu Sahinpasicevog hapsenja. Sto se bosanskog odjeljenja Interpola tice, crvena potjernica za Sahinpasicem procesuirana je tek 1998. godine. Iako je kao nesretni prognanik od Parlamenta dobio stan u elitnom sarajevskom naselju Breka, gdje mu je Alija prvi komsija, nadleznim za istragu po potjernici Interpola se proglasava tuzilastvo u Gorazdu. Pravila sluzbe nalazu da tuzilac pozove lice sa potjernice i sprovede potrebne istrazne postupke. Da li su Sahinpasicu postavljena potrebna pitanja - ne zna se, izmedju ostalog i zato sto je opcepoznato da on ne voli da mu se postavljaju pitanja. Kada je u Sarajevu, jos pocetkom 1994. godine, direktno iz Izetbegovicevog kabineta odsetao u Centar sluzbi bezbjednosti (u pratnji i danas zaposlenih kabinetlija), u zelji da vec jednom skine hipoteku kriminala koja mu se, eto, spocitava, i njegova spremnost da se zrtvuje i ponudi nekolicinu trazenih odgovora propala je zbog hitnog i neodloznog pracenja samog Izetbegovica na put. Valjda da bi se tadasnji predsjednik osjecao potpuno sigurnim i bezbjednim, Saji je umjesto pitanja urucen pistolj s posvetom ministra policije Bakira Alispahica?!

Sto se Interpolove tjeralice tice, gorazdanski tuzilac je bio toliko kooperativan u istrazi da je 20. januara 1999. godine njemacka policija morala odustati od potjernice preko Interpola. Sahinpasic je imao razloga za zadovoljstvo, osim sto od tada u sirokom luku mora zaobilaziti Njemacku i zemlje u kojima su tuzioci kooperativniji od gorazdanskih kolega. No, da se sva Sahinpasiceva putovanja ne bi svela samo na relaciju Sarajevo - Gorazde - Ustikolina, brine se predsjednik Izetbegovic. Tako se Saja nasao i u drzavnoj delegaciji koja je na celu sa bosnjackim vodjom posjetila arapske zemlje.

Tajna uspjeha
U medjuvremenu, nastavlja se ostvarivati americki san hudog Bosnjaka. "On je najveci gospodin iz Bosna: sve placa kesom!", pohvalit ce ga u BiH sve cesce pominjani uspjesni businessman arapskog porijekla Fahim Sejari. Covjek koji je voce i povrce svojedobno skladistio u dzamiji jer nije imao dovoljno prostora u svojoj skromnoj piljari, prosirio je i Dejtonski sporazum: radi njega i Cengica izvrsene su sitne promjene granica da bi im se vratila okupirana zemlja. U Ustikolini Sahinpasic gradi velicanstveno zdanje s kulom sa koje se pogled pruza uz Drinu i niz Drinu. U Sarajevu je porodica Sahinpasic danas vlasnik veleljepne banke (vodi se na rahmetli Aidu Pecar, Sajinu sestru), veleljepne vile u kojoj je Ambasada Saudijske Arabije, vjerovatno najatraktivnijih gradjevina u Bosni i Hercegovini, na pocetku sarajevske ulice Kosevo...

Kada je popunjavao poslanicki imovinski karton, Senad Sahinpasic je upisao dionice u banci u vrijednosti od 900.000 DM. Nakon smrti njegove sestre, banka je osvanula u novom ruhu i to je (kakav kuriozitet) jedina adresa na kojoj primaju postu za Saju. Sto se Ambasade Saudijske Arabije tice, pokusali smo uredno provjeriti podatak o basnoslovnom ugovoru o zakupnini potpisanom izmedju zakupaca i porodice Sahinpasic. Odjel za odnose s javnoscu ova ambasada jos nema, no gospodin Muhamed Semrid, "jedini Muhamed u Ambasadi", kako se predstavio, a zaduzen za finansije ove kuce, mogao je samo potvrditi da je ugovor o zakupu: "potpisan sa Sahinpasicima, a potpisao ga je Tajib Sahinpasic" (brat Senada Sahinpasica, inace ugledni sarajevski knjizar). Molbu da saznamo ima li uopce istine u pricama koje kruze Sarajevom a po kojima je zakupnina ove kuce enormnih 40.000 dolara i to rasporedjenih tako da se 10.000 uplacuje Sahinpasicima a 30.000 direktno Aktivnoj muslimanskoj omladini, gospodin Semrid nije mogao ispuniti, vec se uputio po pomoc i konsultacije. "Za tako sto trebalo bi da trazite odgovor u nasem Ministarstvu vanjskih poslova. Mi ne mozemo reci nista o ciframa, jer oni to placaju i iznajmljuju. A pitajte i Sahinpasice, znaju i oni."

Koliko uopce vrijedi jedna sarajevska vila? Da li tajne ovog ugovora kriju vise medjudrzavne interese? Koliko vremena treba da Interpolovu crvenu potjernicu prekrije dovoljan sloj prasine za nedavnu tvrdnju Sajinog prijatelja Bakira Izetbegovica: "Nisam cuo da je Saja ikad bio pozvan na ispitivanja pred organima bezbjednosti"? Koliko, ustvari, vrijedi prijateljstvo Saja - Bakir? Jedan od poznatijih sarajevskih policajaca tvrdi da je intenzitet ovog druzenja direktno proporcionalan broju unistenih krivicnih prijava protiv snalazljivog Sahinpasica. A tajnu njegovog vratolomnog ispunjenja americkog sna isti izvor objasnjava recenicom koju je Saja izrekao u kabinetu Izetbegovica starijeg, jedine osobe na cija pitanja Saja odgovara. Dakle, priupitan sta hoce policija od njega, Sahinpasic je, navodno, rekao: "Mi, logisticari, moramo biti pomalo lopovi." Stepen neposrednosti i iskrenosti toliko je dojmio Izetbegovica starijeg da vise nikada nije postavio cak ni pitanje sinu vodi li racuna s kim se druzi. A Saji je tako otvoren tajkunski put u modernu bosnjacku povijest. 

Dani su u svom broju od 13. aprila 1998. prenijeli sljedecu izjavu jednog od ratnih komandanata odbrane Gorazda, Abduselama Sijercica Pelama, koji je za sramno profiterstvo i zloupotrebu ekskluzivnog prava na uvoz robe u Gorazde preko Grepka u proljece 1996. godine, optuzio Sahinpasica: "U to vrijeme Gorazde je bilo bukvalno gladno svega, cijene roba su bile i do osam puta vece nego u Sarajevu. Kilogram kafe je ovdje kostao 45 DEM, a u Sarajevu 11. Dovozene su atraktivne robe, one na kojima se najvise zaradjivalo, i one su bukvalno prodavane preko noci. To ekskluzivno pravo Sahinpasic je imao skoro cetiri puna mjeseca. Za to vrijeme iz Gorazda je izvuceno u kesu deset do petnaest miliona maraka, iako sva ta roba koja je usla nije stvarno vrijedila ni 30 posto. Sve to vrijeme pravo na uvoz je imao samo Saja!"

Ako drzava prasta, to ne cine i prognani Focaci koji Sahinpasicu ne zaboravljaju "zasluge". Na neminovnost polaganja racuna kada vise ne bude mocne zastite "podsjetili" su ga i podmetanjem eksploziva ispred kucnih vrata, sto je sarajevska policija efikasno zataskala. No, snalazljivi Sahinpasic trenutno je doskocio svojim progoniteljima. Nakon sto se Izetbegovic stariji preselio u njegov komsiluk, rezidencijalno sarajevsko naselje Breka, i Sahinpasic je koristio predsjednicku zastitu, uzivajuci u komociji raskosnog stana dobijenog od drzave.

Kroki nacina na koji je Sahinpasic postao jedan od najmocnijih i najbogatijih ljudi iz sjene ilustrativan je za opis stvaranja nove elite u Bosnjaka. Predratni focanski piljar postao je jedan od kljucnih ljudi Stranke demokratske akcije u Foci, a potom i jedan od glavnih snabdjevaca oruzjem. Predratne poslovne veze sa Alijom Delimustaficem iskoristio je za svoje pozicioniranje i u Sarajevu, gdje ubrzo stice naklonost i povjerenje Alije i Bakira Izetbegovica. Kada je pocetkom rata na Delimustafica srucena lavina optuzbi iz najvisih stranackih krugova za izdaju zemlje, Sahinpasic se predstavlja osobom koja ce strpljivim marketingom kod Oca i Sina dokazati neutemeljenost teskih optuzbi. U konacnici to mu i polazi za rukom i kruna njegovog uspjeha je bezbolni povratak najstarijeg Delimustafica u Sarajevo. Briljantno spajajuci u svom liku moc Izetbegovicevih i finansijski potencijal Delimustaficevih, Sahinpasic je izrastao u kljucnu figuru neogranicene politicke moci i ogromnog kapitala. Vjestinom lucidnog kombinatorika, politickoj moci Izetbegovicevih, finansijskom potencijalu Delimustaficevih, Sahinpasic je pridodao i operativne sposobnosti kontroverznih ratnih komandanata, a danas takodjer uspjesnih biznismena, poput Ismeta Bajramovica Cele i Nasera Orica, te sav uticaj kojim raspolaze islamsko-vojno-obavjestajni klan Cengicevih. Spretno povezujuci ova cetiri segmenta moci jasno diferencirana u bosnjackom korpusu, Sahinpasic je uspio sebi priskrbiti epitet nedodirljivog bosnjackog tajkuna.

Ko to nije shvatao, brzo je i propadao. Ilustrativan je primjer svjedocenje bivseg pomocnika komandanta za logistiku Prvog korpusa Armije Bosne i Hercegovine, koji je ozbiljno shvatio zadatak kontrole cudesnih logistickih puteva 1994. "Rekao sam Predsjedniku da je stanje u logistici kriminalno. Ne znajuci za njihove veze, rekao sam mu da je Senad Sahinpasic klasicni primjer ratnog profitera. Predsjednik je sutio, a od tog trenutka je zapoceo moj nezaustavljivi pad."