Cetverogodisnjica srebrenicke tragedije ostavila je Izetbegovica mirnim. U narcisoidnom intervjuu nedjeljniku Ljiljan kojem, mora se to priznati, nije nedostajalo odredjenog sarma, bosnjacki predratni, ratni i poratni lider ni jednom jedinom rijecju nije spomenuo Srebrenicu. Sjecanje na toponim bosanskog bola remeti nirvanu koju Izetbegovic gradi kao duhovnu branu pred bujicom optuzujucih fakata. Izbjegavsi govor o Srebrenici, izbjegao je govor o Judi.

Istovremeno, priznajuci da je "cangrizavi SDA-ovac", uz jos nekoliko duhovnih akrobacija koje razoruzavaju njegove naostrene protivnike, clan drzavnog Predsjednistva umjesno nivelira kritiku na sopstveni racun. U novijoj bosanskoj povijesti niko to ne radi tako dobro. Zato mi je iskreno zao sto se ne mogu sloziti sa predsjednikom SDP-a BiH da ce nacionalne stranke i nacionalni lideri brzo otici u "svlacionicu povijesti". Naprotiv, uz ovakav nivo iritirajuce medjunarodne kolaboracije sa nacionalnim strankama i uz glasace koje ne mozemo napraviti Englezima (odmah poslije rata veliki Churchill pade k'o kruska), Izetbegovic sa svojom dogmom o umjerenom gradjanskom nacionalizmu jos dugo ce imati prednost. I kod naroda i kod "gastarbajtera" (stranaca na privremenom radu u Bosni i Hercegovini). "Gastarbajtere" je konacno kupio prijedlogom o Velikom Strancu koji ce urediti federalno tuzilastvo i uzrocno-posljedicno stati na kraj korupciji. Kakva genijalna ubleha, dostojna da udje u antologiju velikih prevara na kraju stoljeca!

Tim prijedlogom Izetbegovic primorava strance da ga stave u indeks nekorumpiranih politicara. Kao sto rece jedan uvazeni kriticar bosanske politicke prakse, prizivanje stranog sudskog konzula direktna je poruka Richardu Sclaru, covjeku koji je prvi javno optuzio nekog visokog bosanskog duznosnika (H. Muratovica) za korupciju. Predsjednik SDA salje podtekst da nije dio korupcionaskog tala. Stranac-tuzitelj poziv je inozemnim investitorima da ulazu u Bosnu. Izetbegovic strancem garantuje pravnu zastitu investiranog kapitala!? A sta ce biti sa domacim sudskim procesima krivicnog karaktera, npr. onima koje je pokrenuo prvi policajac Sarajeva Ismet Dahic? Sudeci po jedva dobijenoj podrsci u Kantonalnoj vladi i skupstini (tek u ponovljenom glasanju), Dahic bi mogao ispuniti obecanje i, nakon kontinuirane politicke blokade, uredno napustiti zemlju. Ako se Dahiceve krivicne prijave promptno ne procesuiraju, znaci da se ceka Stranac. A dok on dodje, pa dok se snadje, pa stvori tim, pa udje u sustinu najkomplikovanijeg evropskog pravnog sistema, "predmeti" na dvije noge mogu nam mahati iz toplog, suncem okupanog inozemstva. Nije li to Izetbegovicev prikriveni cilj?

U svakom slucaju, suspendujuci unutrasnje pravo, on priznaje nemoc pravno-sudskog sistema, koji je, ovakav kakav je, proizvod politicke odluke nacionalistickih elita. Ako se vec suspenduje pravo, onda treba suspendovati i politiku tog prava. Sumnjam da ce Izetbegovic suspendovati samoga sebe.

Nerzuk CURAK