Mada je bila zamisljena kao svecana sjednica Skupstine organizacije "Mladi Muslimani 39", povodom 60 godina od osnivanja i 50 godina od sudskih procesa njenim clanovima, nije bilo moguce prikriti jedan rastuci konflikt: "Mladi Muslimani" su ponovo u sukobu sa Islamskom zajednicom i kriticni prema vlastima. Jedini problem je njihova marginalizacija. Kako se cini, svjesna i organizirana

CLANOVI VISE DECENIJA ILEGALNE organizacije islamskih aktivista u BiH okupili su se 10. jula ove godine na trecoj Skupstini svog udruzenja. Prva Skupstina "Mladih Muslimana" odrzana je 14. decembra 1991. godine. To je ujedno i datum "prve i jedine registracije Udruzenja, iako je rad ove organizacije poceo jos 1939. godine". Druga Skupstina je odrzana 13. jula 1996. godine i na njoj je sumiran ratni ucinak "Mladih Muslimana". Treca Skupstina je organizirana povodom godisnjica osnivanja i sudskih pretresa.

Prema rijecima Ismeta Serdarevica, predsjednika Udruzenja MM 39, "to su, po tezini i duzini izrecenih kazni i broju hapsenih i proganjanih, bili i ostali najveci politicki procesi medju Bosnjacima, a nakon procesa protiv informbirovaca, drugi po velicini na ovim prostorima". Prethodno je klanjana dzenaza sehidima mladomuslimanskog pokreta, na mezarju Kovaci u Sarajevu. I dok su ucesnici svecane skupstine bili jedinstveni u osudi komunizma i komunista, razlike su se pojavile kada je trebalo progovoriti o ulozi "Mladih Muslimana" danas.

Panislamizam i MM
U svom izvjestaju, naslovljenom "Mladi Muslimani 1939-1999", Ismet Serdarevic, dosadasnji predsjednik Udruzenja, prvi je progovorio o zaslugama i nezadovoljstvu clanova ove organizacije danas. "Aktivnosti od 1992. do 1994. godine bile su obiljezene radom Koordinacionog odbora, koga su sacinjavali predstavnici 18 bosnjacko-muslimanskih institucija razlicitih dijapazona djelovanja. Ovaj odbor je bio kljucni cinilac programa reorganiziranja Islamske zajednice kao bosnjacke vjerske institucije i pokretac brojnih drugih akcija pomoci. Ovdje je nuzno napomenuti da je Udruzenje ucestvovalo u reorganiziranju Islamske zajednice, a da pritom sluzbeno nisu bili njeni clanovi, jer ih je Vakufski sabor IVZ-a oficijelno iskljucio iz svojih redova prilikom procesa 1949. godine. Danasnja Islamska zajednica po tom pitanju jos uvijek se nije zvanicno izjasnila", rekao je Serdarevic.

Vakufski sabor IVZ-a u Narodnoj Republici BiH, na svom zasjedanju od 14. augusta 1949. godine u Sarajevu, "ocjenjujuci djelovanje teroristicke organizacije 'Mladih Muslimana'", donio je posebnu rezoluciju. "U posljednje vrijeme, pod plastom toboznje vjerske zanesenosti, ponovo je pokusala da djeluje neprijateljska organizacija 'Mladih Muslimana', koja je svoje ilegalne grupice organizovala, radila na obaranju narodne vlasti i spremala teroristicke napade radi ostvarenja svojih odvratnih i izdajnickih ciljeva", receno je u ovoj rezoluciji. Islamska zajednica je tada odbacila panislamizam "Mladih Muslimana": "Panislamizam, parola s kojom su nastupali 'Mladi Muslimani' za vrijeme okupacije a i danas, jeste parola imperijalizma s kojom imperijalisti nastupaju svuda gdje hoce da lome oslobodilacke pokrete naroda u islamskim drzavama ili gdje razbijaju jedinstvo i slogu muslimana koji zive u sretnoj zajednici sa bracom ostalih vjeroispovijesti."

Nije bilo tajne da u programu MM od samog pocetka stoji kao jedna od pet kljucnih tacaka da "hodze ne mogu biti nosioci islamskog preporoda". Alija Izetbegovic je pocetkom devedesetih godina otvoreno priznavao da su u "Mladim Muslimanima" uvijek imali antiklerikalisticku tendenciju i ona je bila vrlo snazna: "Mi smo uvijek vjerovali da je stalez hodza i sejhova nesposoban da obnovi islam, da ne treba upirati pogled u tom pravcu, da tu nade nema."

Alija Izetbegovic, medjutim, nije bio na trecoj, svecanoj skupstini svoje organizacije. U nabrzinu rukom napisanom pismu, koje je procitano ucesnicima, pisalo je: "Draga braco, sestre i prijatelji. Nisam, nazalost, u mogucnosti prisustvovati na Skupstini jer sam danas na cjelodnevnim ljekarskim pregledima u kosevskoj bolnici. Sjecam se nasih drugova i molim dragog Boga da ih obasja svojom svjetloscu, a vama upucujem tople selame."

Izetbegoviceva odsutnost, zbog ljekarskih pretraga, bila je izgleda ocekivana medju rukovodiocima Udruzenja "Mladi Muslimani". U uvodniku glasila Udruzenja MM, pripremljenog za ovu skupstinu, redakcija (u cijem kolegiju se nalaze Muhamed Jahic, Abdulah Budimlija, Ismet Kasumagic, Vahid Tursunovic, Ibrahim Saletovic) je u posljednjoj recenici napisala: "Neki ljudi u vrhu Islamske zajednice otvoreno imputiraju MM da su protiv njihove institucije, a ima glasova da cak i neki bliski saradnici Izetbegovica pokusavaju u njemu zatrti posljednju klicu zanimanja za 'Mlade Muslimane'". Uvodnik, pod naslovom Antagonizam, u cijelosti je posvecen "problemu odnosa Islamske zajednice i 'Mladih Muslimana'".

Idejne osnove sukoba su, prema ovom uvodniku, formulirane u knjizi koju je jedan tuzlanski ljekar objavio jos 1934. godine. Dok je Ismet Serdarevic u izvjestaju tvrdio da se "Islamska zajednica nije zvanicno izjasnila" o rezoluciji i iskljucenju clanova MM na Saboru 1949. godine, uvodnicari glasila Udruzenja tvrde drugacije: "Obnovom demokratije i stvaranjem Udruzenja 'Mladih Muslimana' 1990. i 1991. godine, pokusano je od strane Udruzenja da se na zasjedanju Sabora osudi besramni akt iz 1949. godine, ali je taj prijedlog odbijen. Od tada pa do danas postoji neka vrsta pat-pozicije. Ni jedna strana ne popusta, niti trazi neko povoljno rjesenje. U medjuvremenu, ako ne bas posve izrazeni animozitet, a ono zasigurno nesklonost prema 'Mladim Muslimanima' istrajava."

Cericeva poduka i poruka
Reis Mustafa ef. Ceric nije precizirao odnos Islamske zajednice prema Rezoluciji Vakufskog sabora, osudi i iskljucenju "Mladih Muslimana", nego se odlucio da kroz jedan od svojih "poucnih" govora izrekne brojne prijekore na racun MM: "Ne mozemo popraviti ono sto se dogodilo. Niko od nas u ovoj sali nije kriv sto se to dogodilo, ali jeste svako kriv ako uzme pouku da se to ne ponovi iza nas. Nisam zadovoljan i mislim da nije u funkciji prozivati ko je bio kriv, a ko je bio prav. To Allah najbolje zna. Nisam ovdje da bih branio Islamsku zajednicu, jer ne osjecam se krivim da bih je branio. Ali, moja poruka glasi, u ime Islamske zajednice, koju ja predstavljam sada, i u korist 'Mladih Muslimana' i svih muslimana, jeste da prestanemo optuzivati jedni druge za stvari koje nismo mogli kontrolirati, ni vi, ni oni koji su bili u Islamskoj zajednici. Ali sam zato sretan sto vidim da je najveci broj onih sto su pobili bili u Gazi Husrev-begovoj medresi. Nemojte to zaboraviti. A i to je Islamska zajednica. Ne moze se generalizirati Islamska zajednica. Nisu svi clanovi 'Mladih Muslimana' bili sto posto svjesni svoje misije. Neki od njih su napravili gresku. Nisu svi koji su radili u Islamskoj zajednici bili svjesni trenutka i nisu se ponasali islamski. Zato treba izvuci one koji nisu bili dobri, ali ne smije se stalno negativno generalizirati Islamska zajednica", odgovorio je reis Ceric.

Svojim nacinom lijepog govora o zajednickim interesima reis Ceric je "Mladim Muslimanima", ustvari, rekao da "buducnost treba graditi na novim idejama": "Ne mozemo zaustaviti vrijeme, ne mozemo zivjeti na potrosenim idejama, moramo gledati cetverim ocima i na desno i na lijevo. Ne mozemo tako nazad gledati! I s te strane, drago mi je sto je Islamska zajednica, ovakva kakva je, dala Udruzenju 'Mladih Muslimana' da upotrebljava Morica han. To je stvar Islamske zajednice u dogovoru sa Opcinom i to treba kazati da je to tako. Nasa djeca cekaju da im damo odgovore iz njihovog vremena, a ne na pitanja vremena koje je bilo - nase vrijeme. I ja sam malo ostario. I nema vise ni progonitelja ondasnjih, sad su druga lica, drugi metodi. Islamska zajednica je svih nas i niko je ne moze privatizirati. I zato, neka zive 'Mladi Muslimani', neka zivi njihova ideja, neka zivi Islamska zajednica, i da prestanemo da jedni druge optuzujemo za ono sto se dogodilo! A trebamo analizirati i uzeti pouku iz onog sto se dogodilo, da ne pravimo radost neprijateljima. A mi smo u njihovim ocima svi isti, oprati se ne mozemo nikakvom vodom", porucio je "Mladim Muslimanima" reis Ceric.

Reis je nagradjen aplauzom, a ucesnicima je na izlasku iz sale dijeljen Glas MM sa uvodnikom o antagonizmu MM i Islamske zajednice. Pitanje ostaje nepromijenjeno: da li su civilni "Mladi Muslimani" ili hodze u Islamskoj zajednici nosioci islamskog preporoda bosnjackog naroda? I pored ostrih prijekora na racun IZ-a, reisu Cericu sasvim sigurno nije bilo neugodno na ovom skupu kao ministru policije Mehmedu Zilicu. "Sefe, ako ti vec govoris, onda ja ne trebam govoriti", rekao je Zilic federalnom premijeru Bicakcicu. U obracanju Skupstini "Mladih Muslimana", Edhem Bicakcic je obznanio svoj odgovor svom ministru policije: "To je bilo sezdeset godina borbe i istrajnosti da dodje do toga da se ovakva skupstina moze odrzati u slobodnoj i nezavisnoj BiH, da ja mogu mom ministru Mehmedu Zilicu reci da treba da govori na ovom skupu. On mi kaze: 'Ja ne trebam govoriti ako ces ti govoriti!' Trebas govoriti, Mehmede, jer oni koji su prije tebe bili na toj funkciji, izuzev nekolicine prethodnika, svaka im cast, govorili su lazi o ljudima, privodili su ih na informativne razgovore, istrage, mucenja, torture. A usta su im bila puna slobode, a to nije bila sloboda. Mi sada znamo sta je sloboda."

Dva ministra
Edhem Bicakcic, kao jedan od muslimanskih intelektualaca osudjenih 1983. godine, i sam pripada mladomuslimanskom pokretu. Ministar policije Mehmed Zilic je tako ipak poslusao svog sefa i izasao za govornicu. Govorio je borbi i zrtvama Bosnjaka i o znacaju organizacije "Mladi muslimani" "u demokratskoj borbi za ukljucenje u demokratski poredak Evrope": "Sada nam predstoji isto tako teska demokratska politicka borba za ocuvanje nase domovine, njenog suvereniteta i cjelovitosti, za ekonomski prosperitet i ukljucivanje u demokratski poredak Evrope. U svemu tome veoma je znacajna uloga i pozicija organizacije 'Mladi Muslimani' kao autenticnog tumaca vjerskog i nacionalnog karaktera Bosnjaka-Muslimana."

ilicev govor, i pored svog razumijevanja za tezinu njegove pozicije, nije lako razumjeti zbog definicija pojmova koje je upotrijebio: kako je moguce da panislamisti imaju znacajnu ulogu u evroatlantskim integracijama? Sadasnji ministar policije Mehmed Zilic je sjedio samo par stolica dalje od dr. Fatiha al-Hasanejna, ratnog "ministra finansija" Vlade BiH u sjeni u Becu. Kontroverzni Sudanac, u cijem sjedistu u Becu je austrijska policija izvela pretragu na zahtjev americkih sluzbi sigurnosti, bio je kratak i misteriozan u svom obracanju "Mladim Muslimanima": "Meni je cast sto stojim ispred vas. Bolje je i za mene i za vas da ne govorim mnogo", bilo je sve sto je rekao dr. Fatih, nazivajuci selam i vracajuci se na sjediste u blizini federalnog ministra policije Mehmeda Zilica.

Sadasnji ministar policije koji govori pod pritiskom svog sefa, koji je i sam "Mladi Musliman", i bivsi "ministar finansija" paralelne Vlade BiH, za kojeg je bolje da ne govori, svojim su ponasanjem najbolje potvrdili da stvarni politicki ciljevi sezdesetogodisnjeg pokreta jos nisu postignuti. Problem ovog pokreta jeste u tome sto je, nakon decenije u kojoj su njegovi clanovi na vlasti, izgubio "misteriju" koju je imao "u ilegali". Dok nisu dosli na vlast, bili su "sestre" i "braca". "Sestre" su sada "dame", "braca" "gospoda", a komunisticki "drugovi" su ostali krivci.

Pise: Nerzuk Curak

Uprkos starosti, "Mladi Muslimani" i dalje ustrajavaju u svom povijesnom imenu. Razumljiva je ta ujevicevska zal za mladoscu koja nemilosrdno kvasa kako se covjek priblizava zatonu zivota. Simpaticna je ambicija vremesnih bosanskih islamista da se kocoperno suprotstave Islamskoj zajednici BiH zbog njene uskogrudosti i nistenja pokreta u kome "mladostasi" participiraju evo vec sest decenija. Ako ni zbog cega drugoga, njihovo nezadovoljstvo reisovom teocidejom moze uticati na provjetravanje i interesnoreligijsko prestrukturiranje Islamske zajednice. Kako je bit mladomuslimanskog visedecenijskog otpora komunizmu borba za slobodno ispoljavanje vjere (nacija je nepoznata imenica u duhovnom i politickom jeziku "Mladih Muslimana"), dobra strana njihovog nepristajanja na monopol Islamske zajednice je nemirenje sa nacionaliziranjem ili, bolje receno, "sdaiziranjem" Islamske zajednice, koje je, po definiciji, redukcija slobode vjere. Mozda taj pritisak izvede Islamsku zajednicu na pravi put na kojemu nema gresnih prepreka zvanih partija, vodja, teokratizacija drzave i slicno. Ali, rukovodstvo IZ-a bas voli ove gresne prepreke, pa daj boze, sceri, da te pasa uzme...

Drugacije receno, "Mladi Muslimani" su danas irelevantno udruzenje gradjana ciji je nemali broj clanova odustao od prvobitnog duhovnog poslanja i odoru ciste vjere zamijenio odorom stranke. Ti ljudi imaju pravo na tu vrstu duhovne selekcije. Ali nemaju pravo naknadno, dakle danas, uspostavljati povijesni kontinuitet izmedju prvih revolucionarnih kruzoka "Mladih Muslimana" (galama i lupanje u kinu Apolo u maju 1943. prilikom projekcije talijanskog filma Kapetan Oluja, vidi tekst. E. Hecimovica) i golemog otpora bosnjackog naroda vojnama sa istoka i zapada. To nema veze. Sa neke objektivne historijske distance puno veci znacaj za politicku egzistenciju BiH, a time i Bosnjaka, imat ce Durakovicevo suprotstavljanje "mirisu tamjana" nego poniranje u religijske dubine Kasumagica i drugova. Onog Kasumagica koji je kao ministar u predratnoj bosanskoj vladi trazio uvodjenje serijatskog kao gradjanskog zakona, dakle, nema dileme, trazio vjersku drzavu za sve njene gradjane. Nije trazio pravnu institucionalizaciju npr. serijatskog braka, nije trazio pravo na islamsku ljubav, vec je zahtijevao pakao za nevjernike. U medjuvremenu, bio je dekan bihackog univerziteta.

Sve bi bilo drugacije da je na samoj proslavi uprilicenoj povodom sest decenija organizacije "Mladi Muslimani" frcala istina, bez iluzija. Ona Eccova "nedjeljiva istina koju prati sjaj vlastite jasnoce". Ta istina je nedostajala, mada je njena vrata lijepo odskrinuo Ismet Serdarevic, trazeci od Islamske zajednice ocitovanje kada su u pitanju "Mladi Muslimani". Nije daleko od sopstvene istine bio ni vec pomenuti demokrata Kasumagic Hamnei, koji se eksplicitno, kroz nabrajanje zadataka koji stoje pred "Mladim Muslimanima", izjasnio za islamsku revoluciju kroz vrtice, skole i uopce vertikalnu strukturu drustva. Njegov krajnji cilj, u to nema sumnje (kao sto nema sumnje da bi od mnogih bio podrzan) jest islamsko drustvo. Legitiman cilj. Kroz vrtice i skole njemu se (Cilju) fino i netransparentno hodi pod eufemizmom tradicija, zagorcavajuci zivot Tradiciji koja se poput citadele opire "jos ljepsim i starijim" tumacenjima.

Mi smo upali u zamku razgovora o stvarima koje se vec desavaju kao da se ne desavaju. Mi razgovaramo o pravu komunista da budu direktori a oni to vec odavno nisu, mi razgovaramo o istim startnim sansama svih protagonista naseg drustva a vec odavno nemamo iste sanse, mi razgovaramo o ideologizaciji Ajvatovice a ona je vec ideologizirana, i jos gore, profanisana do bola koji nije imao gdje nego se nastaniti u tabut Ajvaz-dede, mi razgovaramo o tome jesu li "Mladi Muslimani" za islamsku revoluciju ili nisu a ona se kao permanentan cin, profana i blatnjava, vec odigrava kroz ovovremenu i pervertiranu varijantu "Mladih Muslimana" zvanu SDA... Na cijem se celu, treba li to reci, nalazi covjek za koga je odsutnost islamskog morala tek prisutnost bazena u jos prisutnijim vilama, ect, ect...

I kome covjek da dâ sansu u ovom interpolitickom, interreligijskom i interduhovnom galimatijasu "Mladih Muslimana", SDA i IZ? Nikome. Sve te institucije zahtijevaju radikalnu programsku preinaku, jer nista sto su stvorili nije samo njihovo idejno vlasnistvo da ne bi moglo biti nadogradjeno genijem drugih i drugacijih ljudi.

Na kraju krajeva, ako su SDA i IZ vec u simbiozi, zasto "Mladi Muslimani" (sa jos mladjim muslimanima) ne formiraju stranku i jasno se ocituju ko su, sta hoce, cemu teze... Na izborima ce saznati cemu se mogu nadati.