VELE DA JE JEDNOM BIO NEKAKAV VEZIR KOJI
Jevreje nije mogao okom vidjeti. Posebno mu je bolo oci sto je sultanov licni ljekar bio Jevrejin. Svaki put kad bi vezir skovao kakav pakleni plan kako da naudi Jevrejima, taman kad bi uspio privoljeti sultana da odobri njegov naum, uvijek bi se umijesao receni ljekar, koji bi sultanu pokazao da ni pravda ni interes Carstva ne zahtijevaju mjere koje je predlagao vezir, te bi iste bile ukinute. Vezir je znao da starog ljekara, koji se prilicno tesko kretao, na dvor uvijek dovodi jedinac sin, koji je, nikada ne znajuci koliko ce oceva posjeta dvoru trajati, obicno oca cekao u vrtu, ljuljajuci se nad nekom knjigom, te odluci da se osveti ocu tako sto bi smaknuo mladica. Iz dana u dan vezir je razmisljao kako da svoj naum sprovede u djelo. Ostali licni neprijatelji, kao i ostatak jevrejske populacije Carstva, za njega kao da su prestali da postoje, njegov jedini cilj bio je smaknuti mladica kako bi unistio mrskog sultanovog savjetnika. Pokazalo se da naum nece biti lak za sprovodjenje, iz jednostavnog razloga sto mladic gotovo nikada nije napustao roditeljski dom. Jednom prilikom kad je stari ljekar zurno doveden na dvor zbog pogorsanog stanja sultanije majke, veziru se ucini da je kucnuo trenutak obracuna. Bilo mu je jasno da ce ljekarova posjeta potrajati dovoljno dugo da lakovjernog i neiskusnog mladica namami u stupicu. Carskom pekaru, licnom prijatelju koji je cesto obavljao za njega prljave poslove, on posla sljedecu poruku: razgori pec i pobrini se da budes sam, za sat vremena stici ce k tebi jedan mladic u uglednu odijelu i trazice da mu hitno pripremis prepecen somun sa zatarom (istocnjacki zacin) i maslinovim uljem, baci ga u uzarenu pec - i ne govori nikom ni rijeci. Nakon sto je povjerljivim kanalom poslao recenu poruku, on se uputi ka vrtu u kome je sjedio mladic i rece mu da mu je otac zapovjedio da iz istih stopa ode k carskom pekaru i donese prepecen somun sa zatarom i maslinovim uljem. Mladic, ne sumnjajuci nista, uputi se zurnim korakom ka carskom pekaru - no, kako je da bi stigao do istoga morao izaci na kapiju, preci ulicu i uci na drugu kapiju - u tih nekoliko trenutaka koliko se zatekao na ulici presrete ga Jevrejin koji je istrcao iz obliznje sinagoge trazeci desetog za minjan (hebr: kvorum od deset muskaraca neophodan za javnu molitvu). Mladic odbi da se pridruzi minjanu pod izlikom da je sprijecen carskom zapovijedju, ali ga starac prostrijeli pogledom koji kao da je govorio "tesko onima koji ostavljaju zapovijed Cara nad Carevima da bi udovoljili smrtnim vladarima", te se mladic povinova starcevoj karizmi, nadajuci se da se njegovo zakasnjenje nece primijetiti. No, k'o za djavola, molitva se oteze, te umjesto predvidjenih pet minuta potraja dobrih dvadesetak. Kako se sve vrijeme nije pojavio nijedan novi molitelj - mladic morade ostati prisutan da ne bi vlastitim odlaskom razvrgnuo minjan i onemogucio javnu molitvu. Vezir, koji je bio siguran da je njegova zapovijed vec izvrsena, ne mogavsi docekati da dobre vijesti dodju do njega - uputi se glavom i bradom u carsku pekaru. Isprva se zacudi kad vidje da glavni pekar nije u pekari te upita jedinog prisutnog radnika da li je zapovijed o somunu sa zatarom i maslinovim uljem dosla do pekara. Radnik kome je glavni pekar (koji se mudro povukao ne zeleci licno prljati ruke krvlju ugledno obucenog mladica - ali ne zeleci ni propustiti priliku da ispuni vezirevu naredbu) zapovjedio da onog ko zatrazi u carevo ime takav i takav somun s tim i tim baci u uzarenu pec, odmjeri vezira od glave do pete - pa kad vidje njegovo ugledno odijelo, shvati da ne moze biti greske - pred njim je stajao covjek ciju smrt je toliko zelio vezir. Preduzimljiv kakav je bio, a sve zamisljajuci masnu vezirovu nagradu koju ce glavni pekar morati podijeliti s njim, odalami vezira pekarskom lopatom i ugura ga u razgorjelu furunu u svega nekoliko trenutaka. Nije on ni zavrsio sa vezirom - a u to na zakracunata vrata carske pekare zalupa zadihani mladic trazeci da mu hitno, po carskom nalogu, dadnu prepecen somun sa zatarom i maslinovim uljem. Radnik isprva pomisli da je mozda vezir imao na umu rijesiti se na isti nacin dvaju neprijatelja u isti dan, ali, ne htjevsi rizikovati, uruci mladicu sto je i trazio - i pusti ga da ode, znajuci da ga vezir uvijek moze ponovo poslati ako se ispostavi da je i ovoga trebalo otpremiti na bolji svijet. Mladic se vrati u dvor upravo u trenutku kad mu je otac izlazio iz sultanijnih odaja. Bez rijeci mu pruzi vruc somun koji je nosio, ocekujuci grdnju zbog zakasnjenja. Ocu jedino nije bilo jasno kako je sin mogao znati sta mu se u tom trenutku najvise jelo, ali ga ne upita nista - jer je vec odavno sumnjao da mu je sin pretjeranim ucenjem otklonio prepreku koja vecinu ljudi dijeli od moci zapretanih u svakom od nas. I tako se sve zavrsilo sretno, izuzimajuci vezira, kog je snaslo ono sto je i zasluzio - a zbog cijeg su iznenadnog i nicim objasnjivog nestanka iskreno zalili jedino carski pekar i njegov pomocnik.

Svaki put kad cujem ovu pricu, a cuo sam je mnogo puta, zapitam se a ko je onda nama prenio sta se s vezirom desilo. Prije nekoliko nedelja imao sam priliku cuti ovu pricu iz usta starijeg jerusalemskog Sefarda, vrsnog poznavaoca sefardske narodne price, pa iskoristih priliku i postavih mu pitanje koje me je toliko vremena mucilo. - Elijau a-Navi (hebr: Ilija Prorok, za koga narod vjeruje da, buduci da nikad nije umro, obilazi svijet i pomaze one Jevreje koji to obdrzavanje Bozijih zapovijesti i zasluzuju)- odgovori starac k'o iz topa - zar nisi ukopc'o da je onaj starac koji je mladica uvratio na molitvu bio Elijau a-Navi, e pa on je kasnije svima ispricao sta se desilo. Zadivljen, kako njegovim istovremenim odgovorom - tako i vlastitom nesposobnoscu da sam uvidim tako jednostavnu cinjenicu, htjedoh upitati jos nesto - ali me starac prekide rijecima: - To je isto kao kad je ona trudnica trebala umrijet' na porodu zbog grijehova koje je stigla pogrijesiti za sve dane zivota, pa to cuo Elijau a-Navi, pa se sazali na nju - te pohita da pred nebom dokaze da ni ona nije tako losa da ne zasluzuje jos jednu priliku. Sta ce i kako ce buenu di muestru navi (ladino: dobri nas prorok), on joj zalupa na avlijska vrata. Ona, sve onako u devetom mjesecu, sidje niz basamake i otvori mu - a on joj rece da je siromah i da nema para. Ona se, sve othukujuci, uspe uz basamake, uze koji dinar - i donese mu na kapiju. Onda se prorok preobuce u drugog prosjaka koji joj opet zalupa i kaza joj da nema sta obuc'. Ona, jadna, opet uz basamake, niz basamake - te donese iznoseno muzevljevo odijelo. Tu se prorok preobrati i treci put, te joj opet zakuca na vrata - ovaj put k'o gladan prosjak - a ona, pravednica, ni da se nasekira ni da zagalami - nego uz basamake, niz basamake i donese mu lijepo upakovanu vlastitu veceru, za kojom ju je i prosla volja. Vidjese to na nebu pa joj oprostise. - Blago, rekoh, njima u onaj vakat kad su se proroci zahmetili da ljude vrate na pravi put. - Ne bi' se ja nikad kladio - rece mi starac mrtvo ozbiljno - 'ajd znaj da prvi siromah koji ti sutra dodje na vrata nije bas Elijau a-Navi, koji je dosao da te dometanjem zasluga spasi od vec dosudjene kazne. I sto jest-jest, 'ajd znaj.