Bosanski barometar 1999

Vec danima Elektroprivreda BiH najavljuje poskupljenje struje za 20 posto. Kao obrazlozenje za novu pljacku gradjana (jer se poskupljenje odnosi iskljucivo na domacinstva, dok cijena za industriju ostaje ista), celnici najveceg sistema za proizvodnju energije i potrosnju para nude navodne "zahtjeve medjunarodne zajednice". Dodatni argumenti su vezani za nesporni uticaj socijalne situacije potrosaca na cijenu struje i teznju da se ona smanji prebacivanjem subvencija najugrozenijih kategorija stanovnistva na fondove opcina ili kantona. Mozda bi ova obrazlozenja bila i prihvatljiva imajuci u vidu cinjenicu da je ekonomski neodrzivo da elektroenergetski sistem placa cijenu socijalnog mira, da ta ista Elektroprivreda BiH nije do sada na bezbroj primjera dokazala kako je jedan od najjacih (ako ne i najjaci) finansijera Stranke demokratske akcije u svim njenim pokusajima da uspostavi paralelni sistem finansiranja politickih projekata "interesantnih" za bosnjacki vrh. Pokrivanje finansijskih rupa i promasaja aktuelne vlasti menadzment Elektroprivrede je na volseban nacin do sada tretirao ili kao pitanje patriotizma ili kao "naredbu odozgo". Medjutim, ovoga puta su pokusali ispasti jos lukaviji, pa je u sve uvucena i medjunarodna zajednica, kojoj je, navodno, stalo da Elektroprivreda do vrha napuni svoju kasu, bez obzira na cijenu i nejasna objasnjenja ekonomske potrebe za poskupljenjem. Ako se zna da je proizvodnja struje u padu za nekih dvadesetak posto, onda s razlogom treba postaviti dilemu: da li to Elektroprivreda preko ledja gradjana prebija svoje dubioze ili se i kroz cesljanje svih "pozajmica" ovog javnog preduzeca moze pokriti makar dio razlike u cijeni koji fali, e da bi se ona zvala - ekonomskom?

Najprije je Adem Boric podnio ostavku na mjesto predsjednika Kantonalnog odbora SDA Unsko-sanskog kantona. Pa je onda "najavljeno" da ce Borica na tom mjestu zamijeniti Asim Egrlic, kantonalni ministar industrije i energetike. Pa je onda "nezvanicno" procurilo da ce Egrlica na mjestu ministra zamijeniti Nafija Sehic-Music, savjetnik u kabinetu guvernera Mirsada Veladzica. Pa je onda objavljeno i to da ce ministar pravosudja Mirzet Karabeg preci na funkciju ministra za socijalna pitanja, na kojoj se trenutno nalazi Saud Filipovic. A Filipovic? E, on bi, kako kazu kuloari, na mjesto sekretara Vlade USK-a. A gdje je sekretar? E, sekretar je, kao sto je poznato, Enes Hasic i on je, kao sto se zna, vec otisao na mjesto dekana Ekonomskog fakulteta. A gdje je dekan? E, to je, u krajnoj liniji, nebitno, ali bi mogao, recimo, na mjesto savjetnika u kabinetu guvernera Veladzica. Naime, izgleda da je jedino to mjesto ostalo upraznjeno u prethodno prikazanoj politickoj igranci, kolu, narodnom veselju, ili kako vec nazvati tragikomicno ismijavanje funkcija izvrsne vlasti koje se ovih dana i godina desava u Unsko-sanskom kantonu. U organizaciji Stranke demokratske akcije, odnosno onih koji je predstavljaju, Unsko-sanski kanton ne samo da postaje leglo korupcije i "carstvo krivicnih prijava" nego se pogubna komunisticka tradicija "trampe fotelja" otkriva na najgori moguci nacin. Oni samo mijenjanju mjesta, ali jedno se ne mijenja: Kanton je i dalje njihov.

Nakon sto medjunarodna zajednica vec mjesecima vrsi ostri presing kako bi se konacno rijesilo pitanje platnog prometa u BiH, izvrsila njegova temeljita reforma i kontrola kolanja novca sto bezbolnije transferirala na banke, radnici ZPP-a u Sarajevu su uzvratili "kontramjerom". Odlucili su osnovati banku u kojoj ce nastaviti raditi oni koje "pomete" reforma sistema. Briga za sopstvenu sudbinu u uslovima neophodne promjene okostalog socijalistickog nacina poslovanja bila bi potpuno logicna da se kroz proces stampanja i reklamacija na pogresne podatke na izvodima sa jedinstvenih racuna gradjana nije otkrilo koliko sistemu ZPP-a treba da dobaci do zapadnog nacina poslovanja. Pored toga sto ce, kao sto to govore prve procjene, biti potrebno stampati oko 700.000 novih izvoda (u cemu velike "zasluge" pripadaju i agencijama za privatizaciju), pojavila se i informacija da u ekspoziturama ZPP-a cinovnici potrazuju licna dokumenta prilikom ispravki izvoda!? U situaciji kada ogromna masa gradjana beznadezno satima gubi vrijeme po redovima, od MUP-ova do ministarstava odbrane, birokratija se pojavljuje u obliku stoglave azdaje koja uvijek trazi nove "zrtve", ovoga puta kroz nepotrebnu formalizaciju procesa korigiranja greski koje su od izuzetka postale pravilo. Pa makar svima bilo po milion puta receno da ispravke izvoda ne znace mogucnost lijecenja vlastite frustracije na neduznim potencijalnim ucesnicima u privatizaciji.

Clan Predsjednistva BiH ce u svojoj omiljenoj novini "ubuduce odgovore na pitanja citalaca davati svakog prvog u mjesecu". Ova vijest ce svakako razalostiti brojne poklonike lijepe Izetbegoviceve rijeci, a rastuzit ce se i oni koji su se svakog cetvrtka do suza smijali njegovim duhovitim odgovorima na teska, ozbiljna, sudbinska pitanja citalaca. U svom posljednjem hefticnom obracanju predsjednik SDA je, izmedju ostalog, morao da se slozi sa jednim citaocem koji je konstatirao da je "nekako stidljivo u ovdasnjim novinama propraceno potpisivanje sporazuma sa vodecom svjetskom osiguravajucom kompanijom 'Lojd' po kome je ta firma u BiH ulozila 40 miliona maraka"... "Mi se, izgleda, stidimo svojih uspjeha, a talambasamo problemima...", rece citalac, na sta mu Izetbegovic odgovori: "Da, slazem se sa vama. Ali, evo sad ce preko Avaza cuti o toj uistinu lijepoj vijesti." Receno-ucinjeno. Drugi put u roku od sedam dana (!) njegova omiljena novina objavi "lijepu vijest" o ulaganju 40 miliona maraka a da pritom niko, pa ni Izetbegovic, nije nasao za shodno da se upita zar je posao osiguravajucih kuca da ulazu novac u jednu zemlju!? Zar nije u pitanju jedna sasvim druga ekonomska kategorija koja se zove: "osiguravanje stranih investicija"? Ili je to, po staroj dobroj logici vlasti koju personificira i Izetbegovic, isto: uloziti i omoguciti ulaganje? Ili se radi prosto o cinjenici da ce u nekim buducim odgovorima na buduce konstatacije citalaca Izetbegovic k'o iz topa izjaviti: "Eto, vidite sta je ova vlast uradila za ovu zemlju. Privukli smo jos 40 miliona maraka stranih ulaganja, a to su nove skole, bolnice, radna mjesta..."?

Borba za federalnu televiziju ponovo je razgolitila sav apsurd koalicionog suzivota SDA i HDZ. Poslanici Predstavnickog doma Federalnog parlamenta, naime, konacno su usvojili tekst Zakona o federalnoj televiziji. Ali, cim su spustili ruke, odmah se znalo da su ih dzaba dizali, jer zakon nije usvojen u formi u kojoj ga je ovom skupstinskom domu predlozila Vlada. Jer, zna se, HDZ, odnosno Klub hrvatskih zastupnika u Domu naroda ce, jasno, pronaci nekakav "visi interes" u tome da ga odbije, pa ce na kraju opet doci Carlos Westendorp, posamarati i jedne i druge i proglasiti neki "svoj" zakon. Odlucivanje o najznacajnijim pitanjima odnosa SDA i HDZ-a (sto pitanje televizije formalno ne bi trebalo biti) odavno je izmjesteno u paradrzavna tijela tipa Forum Federacije. Tako su se o federalnoj televiziji, skupa sa Westendorpom, premijer Edhem Bicakcic i njegov zamjenik Dragan Covic vec sve dogovorili i usaglasili. E, onda je krenula maskarada, pa su poslanici "odjednom" postali samostalni i neovisni u odlucivanju i odjednom vec zgotovljena dvokanalna televizija postaje jednokanalna, a da vecina poslanika vjerovatno nema pojma o tome kakva je razlika izmedju kanala. Znaju samo da SDA zeli i dalje zadrzati tihi monopol nad RTV BiH, i da ce sve sto mirise na objedinjavanje (ili ujedinjavanje, gluho bilo) izazvati ostro protivljenje hrvatskih partnera. A znaju i to da im nadoknade koje primaju na blagajni skupstine nece biti nista manje ukoliko Federacija ne dobije svoju televiziju ni do kraja njihovog mandata.

Na jednoj od posljednjih sjednica Kantonalne skupstine poslanik Adnan Dizdar je potegnuo pitanje zasto su poslanici za prva dva mjeseca ove godine dobili naknadu u mjesecnom iznosu od 374 KM, dok su za mart odnosno april dobili "samo" 340 KM. Kemal Kozaric, kantonalni ministar finansija, odgovorio mu je: "Zato sto su smanjene dotacije iz budzeta, sto je, opet, u sklopu mjera i zadataka sa ciljem poboljsanja finansijske situacije u Kantonu. Ovim su mjerama umanjene mjesecne dotacije svim budzetskim korisnicima za pet posto, a organima uprave i sluzbi Kantona i opcina deset posto." Istovremeno, premijer Kantonalne vlade Beriz Belkic je izjavio kako ce preporuciti svakom ministru u Vladi da godisnji odmor koristi samo sedam dana jer su obaveze Vlade ogromne. Mada nisu popularne, ove mjere restrikcije spram duznosnika u zakonodavnoj i izvrsnoj vlasti u glavnom bh. gradu su znacajan pokazatelj promjene svijesti lokalne vladajuce strukture. Udaranje poslanika po dzepu sigurno nece stimulativno djelovati na njihov rad, ali je isto tako cinjenica da dobar dio njih treba biti presretan sa iznosom skoro dvostruke prosjecne place u Federaciji, znajuci nacin na koji predstavljaju gradjane koji su ih izabrali. "Spartanske" mjere mozda nisu najprimjereniji, ali su na ovim prostorima, izgleda, jedini put da se prihvati cinjenica kako drzavni budzet ne sluzi za stimuliranje poslanicke pameti i vrednovanje njihovog rada u situaciji kada kriterija za takav "poduhvat" jednostavno - nema.

Iako su se u zapadnim medijima vec pocele pojavljivati price o sporom i tromom funkcioniranju Medjunarodnog tribunala za ratne zlocine u Haagu, uz navodjenje karikiranih primjera da bi i optuzeni takvog kalibra kakav je, recimo, Slobodan Milosevic, da su ovog momenta iza resetaka, maltene, godinama cekali na sudjenje, tuziteljica Louise Arbour nemilosrdno stanca nove optuznice. Pet mostarskih Hrvata: Zeljko Djidic, Mate Anicic, Edhard Pozic te dvojica pripadnika SIS-a optuzeni su, izmedju ostalog, i za poznati slucaj "Vranica", odnosno nestanak 13 pripadnika Armije BiH koje je po zarobljavanju snimila kamera HTV-a, nakon cega im se gubi svaki trag. Politicki obol ova optuznica dobiva zbog podatka da je Djidic predsjednik gradskog odbora HDZ-a i akter unutarstranackih trvenja koja su se zavrsila odstupanjem Dragana Covica, dopremijera Federacije, sa funkcije prvog covjeka mostarskog HDZ-a. Djidicev politicki uspon koincidira i sa budjenjem politickih ambicija HVIDRA-e te njenim sve agresivnijim javnim istupima u kojima ova veteranska organizacija postaje glasnogovornikom radikalne struje HDZ-a. "Pokrivanje" mostarskog podrucja optuznicama Haskog tribunala nimalo slucajno moze biti dodatni argument u sve ostrijoj borbi medjunarodne zajednice za stabiliziranje politicke situacije u Hercegovini na nacin definitivnog presijecanja maligne veze nekadasnjih ratnih zlocinaca koji, dobro skriveni iza ostataka ratnog plijena, povlace konce politickih igara u dolini Neretve.

Mada se vec cini nesuvislim analizirati efekte akcija medjunarodnih snaga u BiH jer su one vec poodavno prerasle u rutinu, hapsenje Radoslava Brdjanina potvrdjuje kako je mehanizam privodjenja optuzenih za ratne zlocine doveden do one tacke kada ni hvatanje i najzvucnijih imena sa haskih spiskova, poput Karadzica ili Mladica, ne izgleda kao iluzija. SFOR je i ovoga puta djelovao brzo, tiho, krajnje nenametljivo, bez srkleta i nepotrebnog uznemiravanja onih Banjalucana koji nisu krivci za cinjenicu da im je grad temeljito "ociscen" od tragova postojanja nesrpskih "elemenata". A oni koji bi mogli danas-sutra komotno pronaci i svoje ime na nekoj od tajnih lista su vjerovatno ostali zblanuti zbog fakta da je, eto, do jucer jedan od najgovorljivijih Karadzicevih povjerenika za ratne zlocine vec danas cvrsto zabravljen iza zidina zatvora Haskog tribunala. Jer, tek kada se razgrne demokratsko ruho koje su nakon Daytona na sebe navukli ini "brdjanini", moze se vidjeti prizor krvavih ruku zakljucanih u SFOR-ove lisice. Bivsi poslanik SDS-a u predratnoj skupstini RBiH, organizator je akcija koje su direktno ili indirektno dovele do toga da je od predratnih 42.000 Bosnjaka i oko 30.000 Hrvata u Banjoj Luci ostalo njih svega tri do cetiri hiljade, a optuzen je za etnicko ciscenje na podrucju Prijedora i Sanskog Mosta. Poravnavanje Ferhadije i Arnaudije bi se takodjer moglo podvesti pod Brdjaninove zasluge, a njegovo poslijeratno distanciranje od politike SDS-a samo je blijedi pokusaj bijega od jezgra zla. Pokusaj koji se prije dva jutra zavrsio uljudnim zahtjevom britanskih vojnika SFOR-a: "Gospodine Brdjanin, mozete li malo poci sa nama..."

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	ELEKTROPRIVREDA
	UNSKO-SANSKI KANTON
	ZAVOD ZA PLATNI PROMET
	ALIJA IZETBEGOVIC
	PARLAMENT FEDERACIJE
	KANTON SARAJEVO
	HASKI TRIBUNAL
	SFOR