RAT PROTIV SPORTA

BILO JE TO 1969. GODINE. HONDURAS i Salvador su igrali kvalifikacionu utakmicu za odlazak na Svjetsko nogometno prvenstvo u Meksiku. Reprezentacija Salvadora je pobijedila 3:2. Onda su gnjevni Hondurasani atakovali na nesretne etnicke Salvadorce koji su imali tu "srecu" da su obitavali u Hondurasu. Onda je Salvador, uz izgovor da mora zastititi ugrozene sunarodnike, izvrsio invaziju na Honduras. Poginulo je oko 3.000 ljudi. Bio je to prvi "fudbalski" rat. Trideset godina kasnije, na drugom kontinentu, u Bosni, pravi rat je vec poodavno zavrsen. U medjuvremenu, objavljen je rat fudbalu. U subotu, 12. juna, u basti hotela "Bosnia", i taj rat je zavrsen. Predstavnici UEFA-e, uz podrsku Ureda visokog predstavnika i HVIDRA-e i uz prisustvo predstavnika NS BiH i NS "Herceg-Bosne", odlucili su da se u Bosni moze igrati samo politika. Tako je odsviran kraj fudbalu.

I poslije Tute - Tuta
A trebalo je da pocne tako sto bi nogometasi FK "Velez", mahom etnicki Bosnjaci, ugostili tog istog 12. juna nogometase NK "Posusje", mahom etnicke Hrvate, na nogometnom stadionu Bijeli brijeg, u dijelu Mostara koji je pod kontrolom Nogometnog saveza "Herceg-Bosne". Simbolicnom povratku FK "Velez" na njegov predratni zeleni teren radovali su se i jedni i drugi. Velezovcima je Bijeli brijeg i otac i majka, prirodno obitavaliste punih 70 godina. Posusaci su racunali na puno gledaliste i prirodnu podrsku svojih sunarodnjaka, etnickih Hrvata. Radost je iskazivala i misija Ujedinjenih nacija u BiH, nudeci obilnu pomoc svojih IPTF policajaca u bezbjedonosnom pokrivanju utakmice. Radosni su bili i u OHR-u jer je to bio jos jedan znak da ne idu dzaba svakog prvog na blagajnu, po place. Konacno, bio je to i trijumf apoliticne politike UEFA-e, koja fudbalere nije dijelila na etnicke Bosnjake i etnicke Hrvate, nego na one koje predstavlja Jusuf Pusina i one koje zastupa Iljo Dominkovic. (Etnicki Srbi su vec ranije odlucili da se igraju samo politike, jer je za fudbal, kao i za rat, dovoljno samo dvoje.)

I kad je sve izgledalo kao divna policijsko-politicko-nogometna uvertira i predigra za derbi susret dva mostarska kluba, "Veleza" iz Vrapcica i NK "Zrinjski", u teren je uletio Tuta. Naravno, ne onaj sa liste optuzenih Haskog tribunala, nego izvjesni cinovnik u OHR-u po imenu Archibald. Navodno je, prema izvorima Dana koji su zeljeli ostati anonimni, upravo on promijenio pravac kretanja Heinza Fahnlera, predsjednika Organizacionog odbora play-offa, pa je ovaj, umjesto u bastu hotela "Bosnia", na sastanak sa Munibom Usanovicem, generalnim sekretarom NS BiH, otisao ka Uredu visokog predstavnika. Gospodin Fahnler je tamo zadrzan tek toliko da sazna da treba da izjavi kako "Ured visokog predstavnika za BiH, Medjunarodna policija i SFOR nisu mogli garantirati sigurnost za utakmicu 'Velez' - 'Posusje' pod Bijelim brijegom", kao i to da "mostarski derbi ('Zrinjski' - 'Velez') nije upitan" jer "za taj mec i OHR i IPTF i SFOR su garantirali stopostotnu bezbjednost".

Nakon sto je Fahnler vratio "Velez" tamo gdje OHR smatra da mu je i mjesto (u Vrapcice), OHR je, umjesto Fahnlera, saopcio i to da on svoje uvjerenje o bezbjedonosnoj situaciji i kontradiktornim stadionima "bazira na novinskim i medijskim izvjestajima koji su punili njegov ured u Becu...". Da zavidna doza cinizma medjunarodnih protektora bude jos pojacana, iz OHR-a je saopceno i ovo: "Umjesto da mec 'Velez' - 'Posusje' bude znak dobre volje, on je ispolitiziran od strane raznih organizacija i partija. To je krajnje neprihvatljivo, kao i provokativna uloga medija." U OHR-su, valjda, mislili na one organizacije koje su se radovale i podupirale "mostarske susrete dobre volje" i one medije na osnovu cijih izvjestaja je Fahnler revidirao stav UEFA-e!?

Epilog je poznat: NS BiH je prihvatio odrzavanje play-offa samo uz uvjet izlaska velezovaca pod Bijeli brijeg, NS "H-B" je prihvatio odluku UEFA-e, a UEFA, odnosno Fahnler, prihvatili su argument OHR-a da su klimatski uvjeti pod Bijelim brijegom krajnje nepovoljni za hiljade neiskusnih vojnika SFOR-a i stotine nepripremljenih policajaca koji ne znaju kako ce obuzdati Posusake i "rodjene" i sprijeciti novi "fudbalski rat". Tako doigravanja nema, iako je Bijeli brijeg, prema garancijama OHR-a, IPTF-a i SFOR-a, "sto posto bezbjedno mjesto". Doduse, samo kad igra "Zrinjski"!?

Ko je produbio kanjon Neretve
Alexandra Stiglmayer, portparol Westendorpovog ureda, kasnije je uvjeravala novinara Dana da, za razliku od prosle godine, OHR nije bio involviran u citav slucaj, da je odluka UEFA-ina, a ne OHR-a, da OHR odbacuje svoju odgovornost... Ipak, priznavsi da je bilo "kontakata sa gospodinom Fahnlerom", izbjegla je odgovoriti na pitanje ko je bio "osoba zaduzena za kontakt". Uslijedio je tipicni ohaerovski zakljucak: "Mi ne zelimo produbljivati tu pricu."

Razloge zasto je OHR ipak produbio pricu i politicku provaliju izmedju dvije obale Neretve i zasto se Fahnler na tajnom sastanku prepao kao da ga je brifovao Mladen Naletilic Tuta, a ne Archibald Tuta, moguce je samo nagadjati. Najnaivnije objasnjenje i najnategnutiji izgovor je da su Westendorp i general Montgomery Meigs zaista ustuknuli pred silom kakva je HVIDRA, dajuci joj nevidjeni politicki legitimitet, da su se prepali plakata koji su, po ko zna koji put, sa zidova zapadnomostarskih zgrada pozivali na okupljanje svih Hrvata oko ideje treceg, njihovog entiteta. Nesto logicnije je, ipak, pretpostaviti da je dogovor oko ovogodisnjeg nogometnog doigravanja bio prekrupan politicki dogadjaj, a da OHR svojim "konstruktivnim doprinosom" ne bude njegov direktni ucesnik i jedini zasluzan za (ne)uspjeh. S obzirom da su i sami priznali da nisu bili, do pred sami kraj, involvirani u scenario, bezbeli su neupucenom Fahnleru poturili slike dogadjanja u Liska parku 1997. godine i preplasili ga cinjenicom da bi UEFA, moguce, bila odgovorna za ponavljanje krvavih bliskih susreta Bosnjaka i Hrvata. Ma koliko bilo skandalozno glupo i naivno objasnjenje koje utakmicu "Posusje" - "Velez" stavlja u rang susreta Salvador - Honduras, dok se mecu dva mostarska kluba daje bezbjedonosni obol prijateljske utakmice Islanda i Farskih Ostrva.

I "Vrapcici na grani" sada znaju da se Westendorpov ured u citavom slucaju poveo za logikom odnosa bh. sportskih organizacija i njihovih mocnih politickih mecena, logikom koja jos fercera na principima uspostavljenim za "sretnih" vremena, kada je svako imao svoju "avliju" i mogao u njoj da odredjuje ko moze a ko ne - biti pobjednik ili porazeni. Netom nakon principijelne odluke NS BiH i eklatantnog primjera sportske solidarnosti FK "Sarajevo", FK "Rudar", FK "Sloboda" i NK "Bosna" sa "Velezom", "drzavna", odnosno TV BiH je pozurila da prva objavi informaciju kako nije moglo drugacije, pa je, eto, novi nogometni sampion - FK "Sarajevo"!? Da, ali cega? Nije ni BiH, nije ni Federacije. Pa sta je ostalo? "Prostor pod kontrolom Armije BiH"!? Jedino se, izgleda, ratnom terminologijom moze definirati prostor omedjen politickim uticajem "minderskih" krugova koji su, ovoga puta, nesretnu politicku sudbinu "Veleza" iskoristili kako bi Meho Obradovic dobio priliku da se na mala vrata usunja u drustvo predsjednika klubova- ucesnika evropske Lige sampiona.

Celnik lidera Premier lige i Elektroprivrede BiH, mocnog sistema za proizvodnju i distribuciju struje i potrosnju drzavnih para, nekad je, kazu, sutirao loptu u juniorima "Sarajeva", pa se povrijedio i ostao nikad iskoristeni talenat. No, ko nema u nogama, ima u inzinjerskim sposobnostima i stranackim vezama, te se tako Obradovic, nicim izazvan, nadje u funkciji prvog covjeka kluba koji je, jos od 1994. godine, predodredjen da po svijetu siri istinu o Bosni. Ali kamo srece da je jedini. U dlaku slicnu sudbinu ima i mladjahni Nedzad Brankovic, nekadasnji najneuspjesniji direktor "Zeljeznica BiH" i najneuspjesniji direktor NK "Zeljeznicar" u historiji ova dva kolektiva. I on je, nedavno, nicim izazvan, zahvaljujuci inzinjerskim sposobnostima i stranackim vezama, dopro do prestizne funkcije predsjednika Sportskog saveza BiH!? Drustvo u predsjednistvu SSBiH mu cine i Kemo Ademovic, cije se prisustvo u ovom tijelu cini logicnim, s obzirom na tjelesne predispozicije "specijalca", za razliku od, recimo, Omera Stambolica, koji je u predsjednistvo kooptiran, valjda, po sistemu "kad moze AID, mora i mupovac".

Policajac i dzentlmen
Jasno, u svim pricama o ovom aspektu brutalnog uticaja politike na sport nezaobilazno je spominjanje i Jusufa Pusine. Epizoda principijelne tvrdoglavosti kojom je uspio pridobiti simpatije svih kojima je stalo do tako prirodne pojave kakva je igranje "Veleza" pod Bijelim brijegom ne otkriva ga ni u kakvom novom svjetlu. Savjetnik clana Predsjednistva BiH Alije Izetbegovica postao je to sto je postao upravo zahvaljujuci cinjenici da se dobro kretao po koncima koje je povlacio "trust mozgova" skriven iza vrata Izetbegovicevog kabineta. Zasto tajiti: pa tako je logicna veza izmedju pozicije bivseg ministra unutarnjih poslova i "sportskog radnika". Isto kao sto je logicno da najvisi clan ratnog Predsjednistva RBiH postane predsjednikom Kosarkaskog saveza BiH. E sad, kakva je veza izmedju te cinjenice i besprijekorne organizacije ovogodisnjeg kosarkaskog, odnosno propasti nogometnog play-offa? Pa nikakva, izuzev sto je Ejup Ganic ucinio sve sto je u njegovoj moci da se po novinama pise kako mu KS BiH duguje stotine hiljada maraka jer je, navodno, racune Saveza podmirivao svojom zlatnom karticom. I sto je iz federalnog budzeta, od "Ganicevih" 300.000 KM (citaj: kosarkaskih maraka), NK "Zrinjski" dzentlmenski dobio na poklon 100.000, a da bi, valjda, njegovi celnici zazmirili na oba oka, samo dok prodje utakmica "Posusje" - "Velez". A 100.000 KM je taman onoliko koliko je NS BiH ulozio u organizaciju doigravanja. Dzaba.

Kuloarska raspodjela para, pogotovo onih namijenjenih sportistima, nije bila nepoznanica ni u doba mrskog komunistickog rezima. Medjutim, u eri postdejtonskih crnih fondova i sivih novcanih tokova, mehanizam direktnog finansijskog uticaja vlasti na sport je, ocito, dvosmjeran proces. Jer, bez toga i izvjesne kolicine malogradjanske zadovoljstine osjecajem moci koju - u doba novokomponirane simbioze nacionalnih stranaka i njihovih sportskih favorita - sa sobom donosi mjesto celnika kluba ili saveza, ne bi bilo interesantno uopce mijesati se u sport. Pogotovo ne u nogomet. U Hrvatskoj je bezobrazno ocigledna kradja i prebacivanje titule nogometnog prvaka iz ruku NK "Rijeka" u celicni zagrljaj Predsjednikovog omiljenog kluba, "Croatije", postala prvorazredni politicko-obavjestajni skandal. Po mnogim analiticarima, generalna proba za najavljenu izbornu mahinaciju kojom bi HDZ ostao na vlasti.

U Bosni su izbori ove godine odlozeni. U Bosni, svaki "predsjednik", od kantonalnog do drzavnog nivoa, ima svoj omiljeni klub, a vladajuce oligarhije - svoje omiljene pulene inkorporirane duboko u sve sfere nogometa (citaj: sporta). Zbog toga se, srazmjerno porastu uticaja lokalnih mocnika, smanjivala mogucnost dogovora o zajednickom doigravanju, a u nekoj buducnosti - i zajednickoj ligi. Prevedeno na jezik politike: kad nema izbora, nek' ne bude ni doigravanja. Tu se dolazi i do poente price o maloj sportskoj bari punoj krokodila iz politike. Banalno receno, gdje je puno "predsjednika", kilavi su klubovi, kilav je sport, a bogami, kilav je i zivot. I bit ce tako sve dok postoje mocne organizacije koje vlastite politicke frustracije pretvaraju u neuspjeh sporta i mocni pojedinci koji vlastite sportske neuspjehe pretvaraju u politicke frustracije citavih naroda.

Jedna, vec izblijedjela, fotografija snimljena je davne 1937. godine na nekadasnjem igralistu u kraju koji Mostarci zovu Strelcevina. Na njoj u dresovima stoje ili cuce igraci tri mostarska kluba: JSK-a, Jugoslavenskog sportskog kluba, kojem su potporu davali uglavnom trgovci i gazde srpske nacionalnosti, HSK "Zrinjski", kluba koji su finansirali i u kojem su igrali uglavnom Hrvati, i "Veleza". Zajednicka je zelja bila - uvelicati petnaestogodisnjicu "Veleza", kluba koji se uvijek oslanjao na, kako se to lijepo ranije zvalo, radnicku klasu i naprednu inteligenciju. Pored igraca tu je i mnogo ljudi u odijelima koji su, valjda, utjecajni simpatizeri ili rukovodioci tih klubova, ili su se slucajno nasli pred objektivom i upisali se u djelic nogometne historije. Pravi gradski rivalitet je u fudbalskom Mostaru postojao samo izmedju dviju respektabilnih ekipa: "Zrinjskog" i "Veleza", a o tome svjedoce brojne legende. Jedna kaze da su prvi dresovi "Veleza" bili crni, jer nije bilo novca za kvalitetnije platno, pa je na majicama od crnog glota izvezeno crveno slovo V. Druga prica, iz doba kad su ovim prostorom vladali Karadjordjevici, kaze da je "Velez" prvi put u crvenim dresovima izasao bas protiv gradskog rivala i da su igraci "Zrinjskog" napustili teren jer "nisu htjeli da igraju s bezboznicima". Treca, pak, govori da je iz Sarajeva, negdje sredinom tridesetih, "poslana komisija" da malo "ispita To tamo". To je znacilo da "Velezu", koji je u to vrijeme, istina, bio upotrebljavan za sirenje ideja "komunisticke Internacionale", ali su njegovi igraci naprosto uvijek "umjeli lopte" i prijetili da postanu najjacim klubom u BiH, treba malo "podrezati krila". Na valjda stoto provokativno pitanje jednog od isljednika iz Komisije upuceno tadasnjem predsjedniku "Veleza" - "zasto igrate grubo i nesportski" - reagirao je izvjesni gospodin Segvic, tadasnji predsjednik "Zrinjskog", i kazao: "To nije istina. Moram odati priznanje 'Velezu' da igra najbolji fudbal i posebno se istice po fer igri." Rivalitet "Veleza" i "Zrinjskog" nije dugo trajao jer "Velez" nikada nije bio omiljen medju onima koji su bili za Kraljevinu Jugoslaviju, a za Nezavisne drzave Hrvatske postojao je samo "Zrinjski", kojeg je kasnije ukinula komunisticka vlast.

Sadasnji ministar vanjskih poslova dr. Jadranko Prlic jednom se na TV-u javno ocitovao kao ljubitelj nogometa. Na pitanje o vezi politike i lopte, u svom je stilu kazao: "1992. je doslo vrijeme da se odredite hocete li biti sa svojim narodom ili ne? To vam je kao kad se morate odrediti navijate li za 'Velez' ili za 'Zrinjski'. Ja sam se odlucio za 'Zrinjski'." Nasi potomci nece moci vidjeti zajednicku fotografiju igraca "Veleza" i "Zrinjskog" snimljenu na gradskom stadionu pod Bijelim brijegom. Zato su se, cini se, pobrinuli svi oni koji se u odijelima vole slikati na jubilejima klubova ili se pokazivati u svecanim lozama. (A. Buric)