Bosanski barometar 1999

Ponekad se birokratski aparat Ureda visokog predstavnika ponasa kao da je zivot u Bosni poceo onog dana kada su u nju, na transporterima i tenkovima, dojahali vojnici IFOR-a, ustolicivsi medjunarodnu vlast. Ogroman administrativni aparat, koji je, s pocetnih od 30 do 70 narastao na 300 uposlenika, stvorio je potrebu da OHR dobije svoju zasebnu, novu zgradu. I prije useljenja u novu zgradu, Westendorp je pojacao svoju ekipu i izvjesnim portparolom Olegom Milisicem, a ovaj je nedavno obrazlagao problem preseljenja u zgradu napravljenu na prostoru u ratu zapaljenog poslovnog objekta "Unioninvesta", u Ljubljanskoj ulici. S obzirom da selidba treba da pocne ovih dana, kao prepreka se pojavila "Energopetrolova" nedavno otvorena pumpa za gorivo. "Mi jos nismo ni zavrsili rekonstrukciju kada se tu pojavila obnovljena pumpa... Najbolje bi bilo da se pumpa zatvori ili prebaci na drugo mjesto", rece Milisic, kao da je rijec o kanisteru benzina, a ne o novoj, modernoj pumpi koja se na ovom mjestu nalazila "vise od 30 godina", kako kaza Kerim Lucarevic, direktor "Energopetrola". Dok je nisu cetnici sprzili. Ali sta to znaci onima koji su dosli u ovu zemlju da poduce (komunistickim mentalnim sklopom) opterecenog bosanskog covjeka kako je tudje vlasnistvo - svetinja. Sta znaci i to sto je u pumpu ulozeno 400.000 maraka i sto je zaposleno 10 demobilisanih boraca. Jer, sta ima pumpa da se pravi, ionako narod nema para ni za hljeba, a kamoli za benzina. A pumpu, ukoliko ne bude evakuirana, izgleda, ceka hapsenje. Svakako je SFOR zaduzen za kontrolu i hapsenje goriva.

Steta je sto Haris Silajdzic dio svoje energije trosi i na skromne literarne pokusaje. Njegova evidentna politicka lucidnost, koja znacaj pojedinih pitanja prepoznaje ranije od okoline (krovni zakoni, naprimjer), ovaj put je formulirala po predstavnike medjunarodne zajednice i SFOR-a u BiH veoma neugodno pitanje: ako medjunarodna zajednica na Kosovu koristi silu za povratak prognanih Albanaca, zasto na isti nacin ne vrati prognane Bosnjake, Hrvate i Srbe u svoje domove?

Silajdziceva ideja ima puno manjkavosti, ali je daleko ozbiljnija od nacina na koji ju je prokomentirala glasnogovornica Ureda visokog predstavnika Alexandra Stiglmayer, koja je rekla: "Trebamo li sada bombardovati Banju Luku?" Posto Haris Silajdzic, ocito, nije bezobrazan koliko je to glasnogovornica OHR-a, to, neovlasteni, na sebe preuzimamo teret odgovora kakvog je gospodjica Stiglmayer zasluzila. Dakle: ne trebate bombardovati Banju Luku, gospodjice glasnogovornice. No, sta mislite o ideji da Vasu i plate Vasih kolega vezete za broj prognanih koje vratite u Sarajevo, Banju Luku ili zapadni Mostar? Ne bi li Aneks 7 bio uspjesnije realiziran? Ocekujemo odgovor.

Trojica najpoznatijih Srebrenicana (Hasic, Harbas i Husic) su iz tuzlanskog zatvora pusteni uz veliku pompu i obecanje da se vise nikada nece vratiti natrag. Zamjenik federalnog ministra pravde Sahbaz Dzihanovic je, govoreci novinarima, rekao da su "oni definitivno slobodni". U istom dahu je kazao i to da se nece pojaviti na sudjenju pred Okruznim sudom u Bijeljini zakazanom za 24. juni. Istina je, medjutim, da trojica iz slucaja "Zvornik 7" nisu oslobodjeni, niti abolirani: oni su tek dobili pravo da se brane sa slobode. To su otreznjenje ovdasnjoj javnosti, politicarima i samim osudjenicima priredili advokati Bakir Pasic i Mensur Radoncic, dan nakon izlaska Srebrenicana na slobodu. Dvojica branilaca, koji su, uzgred budi receno, od maja 1996. u nekoliko navrata rizikovali i svoj zivot braneci Hasica, Husica i Harbasa, nisu bili dio pomenute parade u reziji federalnih cinovnika. Pridrzavanje zakona (po kojem su Hasic, Harbas i Husic osudjeni) valjda ne ide uz sijanje federalnih iluzija o brizi drzave za svoje gradjane. Brizi koje, ustvari, nije bilo. Zivoti tri srebrenicka osudjenika su bili iskljucivo u Bozijim i rukama dvojice pravnika iz Tuzle. Mozda je tako najbolje, jer ko zna sta bi im ostali uradili. Neki bi ih, vjerovatno, i u Haag predali bez suvisnih pitanja.

"Vise neg' oca, vise neg' brata, volim igrat' poker-aparata." Ova oda ljubavi prema kocki ce u Sarajevu, izgleda, postati samo "labudji pjev" onih koji su ostali bez vecine svojih omiljenih skupljalista. Naime, kantonalni poreski inspektori su napokon udarili gdje treba. Po dzepu vlasnika lokala gdje se drze poker-aparati i druge dzidze koje kockari vole. Naravno da su odmah, u paru s dzokerom, otkrivene brojne nelegalnosti i nepravilnosti. Tako su zatvorena 24 od 32 preispitana objekta. A kontrola je trajala samo dva dana. Medju zatvorenim ih je bilo bez dozvole za rad, sa neprijavljenim radnicima, friziranim poslovnim knjigama... Istini za volju, knjige "Lutrije BiH" i Hotela "Bosnia", vjerovatno najjacih firmi u ovom cvjetajucem biznisu, jos su na provjeri. Bitnije je ipak nesto drugo. Bosanski hazarderi u "sirotinjskim kasinima" ostavljaju velike novce i krajnje je vrijeme bilo da drzava, za promjenu, uzme neke pare tamo gdje ih sigurno ima. Sirom svijeta je "ispaljivanje" narodnih masa preko lutrije bitan izvor drzavnih prihoda, a na kockarnice se placaju ponajveci porezi. Zasto onda na nesto sto je na ove prostore uvezeno sa Zapada ne bi bili primijenjeni zapadni uzusi poslovnog ponasanja. Kako kaze Mesa Selimovic, kocka je ickija, tj. strast. A porez je gradjanska obaveza. Nazalost, kod nas se porez jos uvijek strastvenije izbjegava nego sto se obavezno placa. Stoga je i sankcioniranje takvih slucajeva, jos uvijek, za drzavu ravno dobitku pokera asova.

Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine je jos uvijek najozbiljnija politicka stranka u BiH i stranka ciji program, clanstvo i vodjstvo jedini daju realnu nadu da postoje sanse da se ova drzava iscupa iz brloga nacionalisticko-sovinisticke politike. No, puna svijest njenih lidera o ovoj cinjenici prijeti da je pretvori u skup samodovoljnih, provincijskih, birokratiziranih politicara, uspavanih da predloze nove ideje koje se upravo od njih ocekuju i dovoljno sujetnih da takve ideje koje poteknu od drugih unaprijed odbace bez obzira na njihov znacaj.

Najbolja demonstracija ovog sada vec manira jeste pausalno odbacivanje vrijednih ideja o dogradnji Dejtonskog sporazuma, povratku izbjeglica i odgovornosti medjunarodne zajednice u BiH, koje je proteklih sedmica iznio predsjednik Stranke za BiH Haris Silajdzic. Da je ove ideje lansirala Socijaldemokratska partija, a tako nesto ocekuju i njeni glasaci i medjunarodna zajednica, to bi bila najznacajnija postdejtonska politicka inicijativa u Bosni i Hercegovini. Kada to vec, nazalost, nije slucaj, onda njeni lideri nemaju pravo na bagatelisanje ideja i projekata koji su na punom tragu ocekivanja, ugleda i nada koje u SDP polaze sve veci broj Bosanaca i Hercegovaca.

Nije ni cudo sto se federalni partneri, svako malo, po medijima samaraju zahtjevima za ostavkama koje, naravno, nikad niko nije podnio. Ostavku trazi SDA, ostavku trazi HDZ, malo se ostavke "klackaju" i vagaju i, naravno, odu u havu. Nije li to izvrstan ali providan pokusaj da se barem malo otupi ostrica kritike zbog nikakvih rezultata rada? Ovo "nikakvih" se pogotovo odnosi na Dom naroda Federalnog parlamenta, koji vec mjesecima oteze sa razmatranjem i usvajanjem, recimo, kljucnih zakona iz oblasti socijalne zastite. Kada je premijer Bicakcic, iz ovih ali i pobuda pragmatske prirode ("ravnoteze" ostavki), nedavno zatrazio odstupanje sa funkcije predsjedavajuceg Doma naroda Mate Zovke, uslijedila je rafalna paljba odbrane od strane HDZ-a. Sve u stilu, "ne opstruira Zovko, a ni HDZ". Medjutim, posljednji pokusaj da se zakaze sjednica ovog Doma je propao upravo zato jer je Zovko vratio lopticu zakona o radu i pravima boraca nazad ka Vladi. A da bi Zovkin "bekhend" bio jaci, HDZ je vec, navodno, najavio mogucnost da na osnovu "vitalnog nacionalnog interesa" obori zakone, samo ako ne budu napravljeni po njihovom ukusu. I tako ispada da su federalni partneri podijelili i zone odgovornosti, pa SDA, po principu vecine i kroz lik i djelo predsjedavajuceg, radi sta hoce u Predstavnickom, dok HDZ, otjelovljen kroz Zovku, hara Domom naroda. A jedini zajednicki teren i ono gdje su i jedni i drugi "kao riba u vodi" je jedna "tacka dnevnog reda": vitalni nacionalni interes.

Racije su postale normalna, gotovo svakodnevna pojava u glavnom gradu BiH. "Povremene policijske hajke na sumnjive osobe" bi bile sasvim u trendu sa intencijom policije da preduprijedi sirenje lanca prodaje narkotika, sprecavanja nezakonitog nosenja i krijumcarenja oruzja ili neke trece "maligne drustvene pojave" da se "ljudi u crnom" - specijalci i inspektori u civilu, ne ponasaju prema svakom ko se zatekne na mjestu racije, maltene, kao prema opasnom medjunarodnom kriminalcu. Jedno od rijetkih sarajevskih okupljalista mladjarije koja ne ulazi u kafanu sa dva pistolja, cetiri kile zlata na sebi i kljucevima novog BMW-a u dzepu, temeljito je bezbjedonosno obradjen jedne noci prosle sedmice. Bez ikakvog pozdrava, predstavljanja sluzbenom legitimacijom, a objasnjenja da ne spominjemo, momak u civilu koji se razlikovao od gostiju jedino po plasticnim rukavicama, krenuo je u prebiranje po dzepovima, novcanicima, kosi, usima... svakog ko je imao tu srecu da se skoro sat vremena ne smije pomaci sa svojih 20 kvadratnih centimetara. Pokusaj razgovora gostiju koji su prosli trkeljanje (o kretanju nije moglo biti govora) grubo je prekidan recenicama tipa: "Halo, tigrovi (!?), nemoj se smijat'." Mocna uniforma, nazalost, nikad sa sobom nije donosila spoznaju kako se treba ophoditi ka onima cija je jedina krivica to sto nemaju oruzje ili policijski dosje. Rezultat akcije - nekoliko privedenih i masa ogorcenih tinejdzera, zasluzuje jos samo jedan komentar: dokle, "tigrovi"!?

"Protiv O.K. (Kasima Omicevica), B.E. (Envera Backovica) i F.Z. (Zuhdije Fetahovica) podnesen je zahtjev za sprovodjenje istrage Kantonalnom sudu u Sarajevu zbog osnovane sumnje da su kao najodgovornija lica u Narodnoj banci BiH pocinili krivicno djelo zloupotrebe sluzbenog polozaja, a vezano za finansijske transakcije izmedju Narodne banke BiH i Promdei banke." Ovim izvodom iz saopcenja sarajevskog kantonalnog tuzilastva zapocela je istraga u vjerovatno najznacajnijem slucaju poslijeratne bankarske malverzacije kojom su drzavne devizne rezerve nelegalno pohranjene u "Promdei" banku. Iako je Omicevic kroz medije vec naznacio kako se radi o "zloupotrebi institucija pravosudja koje su pod pritiscima", definitivno je jasno da slucaj "Promdei" nece moci biti zakljucen pukim "zrtvovanjem" trojice osumnjicenih. Nagovjestaj koji je bivsi guverner Narodne banke BiH dao o "manipulaciji ljudima i finansijskim institucijama iz jednog centra moci" morat ce se konkretnije obrazloziti i u toku istrage. S druge strane, nezvanicni zahtjev OHR-a za smjenu kantonalnog i opcinskog tuzioca u Tuzli, Salcina Dzanica i Ajne Demirovic, te dvoje zamjenika kantonalnog tuzioca, sjajan je pokazatelj do kakvih posljedica dovodi odugovlacenje i razvodnjavanje istrage. Sedmomjesecna "sapunica" o "tuzlanskom slucaju", ne ulazeci u razmatranje obima krivice tuzilastva, u sve vecoj mjeri postaje stvar odnosa OHR-a i guverenera Tarika Arapcica, a sve manje stvar pravosudja. Konacno i pritisak OHR-a na tuzioce nije bas uobicajen za odnose jedne politicke i jedne pravosudne institucije.

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	OHR
	ALEXANDRA STIGLMAYER
	MINISTARSTVO PRAVDE FBiH
	PORESKA UPRAVA KANTONA SARAJEVO
	SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA BiH
	DOM NARODA PARLAMENTA FEDERACIJE
	MUP KANTONA SARAJEVO
	KANTONALNA TUZILASTVA