Uz ovaj broj

Primio prosle sedmice federalni premijer Edhem Bicakcic svjetskog sahovskog prvaka i istinskog prijatelja Bosne Garija Kasparova i pritom mu poklonio umjetnicku sliku. Fino. Ali ono sto ne valja jeste izbor umjetnickog djela, jer je iz dzepa federalnih poreskih obveznika opet istovareno desetak hiljada maraka, koje su po receptu komunistickih vlasti ponovo zavrsile u dzepu Mersada Berbera.

U redu je ako se Bicakcicu svidjaju Berberove slike i pretpostavimo da niko iz Protokola Vlade nema tal u odlucivanju o otkupljivanju umjetnickih djela kojima se opremaju probrani kabineti i koja se poklanjaju stranim uglednicima. No, poklanjanje Berberove slike predstavlja gest u potpunosti suprotan proklamacijama bosnjacke oligarhije o potrebi vise samopostovanja prema stradanju i zrtvi vlastitog naroda u posljednjem ratu, te prebrzom samozaboravu najblize proslosti.

Ovo pisem zato sto sam citajuci informaciju o poklanjanju pomenute slike Kasparovu, osjetio istu vrstu uzasa i gadjenja koja me je obuzela na ratnom proputovanju kroz Zagreb u jeku zlocina Hrvatskog vijeca obrane nad Bosnjacima u Hercegovini. Naime, tada su sve hrvatske novine objavile otvoreno pismo koje je grupa uglednih "Hrvata islamske vjere" iz Zagreba uputila Aliji Izetbegovicu. Pismom su od njega zahtijevali prekid agresije muslimanskih ekstremista i radikala u Hercegovini i iskazivanje zahvalnosti i postovanja za mudru politiku hrvatskog vodjstva i hrvatske vojske koja se bori za Bosnu i Hercegovinu i brani je.

Dok je velika grupa eminentnih hrvatskih intelektualaca, umjetnika, politicara i novinara javno prosvjedovala protiv Heliodroma, Dretelja, razaranja Mostara i cjelokupne Tudjmanove politike u Bosni, dotle je pomenuto pismo Izetbegovicu potpisala grupa od dvadesetak i u Bosni i u Hrvatskoj poznatih imena, predvodjena upravo Mersadom Berberom te nista manje poznatim doktorom Asimom Kurjakom. (Zanimljivo je da je objavljivanje ovog pisma koincidiralo sa pompezno najavljenom Berberovom izlozbom u Zagrebu, koja je otvorena u - Privrednoj banci Zagreb(?!).)

Da ne bih bio pogresno shvacen: mozda se Berber jos osjeca "Hrvatom islamske vjere", i protiv tog njegovog prava nemam apsolutno nista. Bas kao sto sebi zadrzavam pravo da osjecam najdublji prezir prema umjetniku koji se stavio u sluzbu realiziranja jednog fasistickog projekta.

No, ovo pisem zbog osjecaja stida, koji umjesto Edhema Bicakcica obuzima mene, izazvanog uvredom koja je poklanjanjem Berberove slike nanijeta onima sto znaju sta je on radio u ratu, a sta su radili i sta su Sarajevu znacili Affan Ramic, Mehmed Zaimovic, Seid Hasanefendic. Na kraju, zbog svega sto je uradio za Bosnu i zbog svog ratnog dolaska u Sarajevo, takav poklon nije zasluzio ni Kasparov.

I ovaj Bicakcicev gest pokazuje da je smjenu komunisticke vlasti prezivjela njena malogradjanska priroda. Bas kao i Berber, koji je nekada zajedno sa "golfom" i vikendicom u Neumu, a danas sa "mercedesom" i nekretninama u Sarajevu (p)ostao njen prepoznatljivi simbol.

Senad Pecanin