Nas suradnik nastavlja analizirati moguce pretendente na Milosevicev prijesto i tvrdi: Srbi, koje danas Zoran Djindjic predvodi u "demokratiju", morali bi znati da to sto oni zive tako tesko da ni jedna svinja u Holandiji ne bi pristala na takav zivot docekavsi da i sami budu izlozeni bombardovanju, za sto su mislili da je njihova posebna "specijalnost" kad su u pitanju drugi narodi, trebaju zahvaliti i Zoranu Djindjicu. U isto vrijeme kad je za njih predlagao mjere "ratnog komunizma", zalagao se i za glavni uzrok njihovog tragicno teskog zivota - da svi Srbi zive u vlastitim drzavama

I PORED NESUMNJIVE CINJENICE, KAO STO SE
vidi, da je Zoran Djindjic podrzavao Milosevicevo razbijanje SFRJ i njegovu ratnicku i (c)etnicku politiku - i sam i kao sredstvo Dobrice Cosica - vodja srbijanskih "demokrata" je, uprkos cinjenici da je Srbija pomagala i finansirala rat u Hrvatskoj i BiH stalno "predizborno", obecavao da ce u slucaju da njegova DS pobijedi na izborima "narod... to vrlo brzo osjetiti po debljim novcanicima..."!? Slicno kao i u pogledu prethodnog odnosa prema Milosevicu ("nacionalizam minus boljsevizam"), Djindjic je cijelo vrijeme rata kritikovao Milosevica na unutrasnjem planu prema formuli - sankcije plus bolja organizacija!

On nikada nije bio spreman za borbu protiv sankcija i njihovih razornih posljedica time sto ce se sam odreci nacionalizma i rata kao uzroka njihovog zavodjenja, i to ne samo zato sto ovaj frankfurtski djak nije uocavao njihovu uzrocno-posljedicnu vezu nego bas zato sto je i sam bio za nacionalizam i rat tako da ce stalno nuditi kritiku Miloseviceve vlade s pozicije da se ova mogla bolje pripremiti "za zivot pod sankcijama"!? (Prema: NIN, 19.11.'93.)

Ratni komunizam
S tog stanovista, uprkos svom navodnom antiboljsevizmu, on je bio zastupnik "ratnog komunizma" u unutrasnjoj politici sa nacionalizmom kao njegovom spoljnom i imperijalnom dimenzijom. Srbin je, prema Djindjicu, imao i da ratuje i da zivi gore nego u sovhozu. Uostalom, on je bio prvi koji ce predloziti uvodjenje socijalnih karti za stanovnistvo zemlje: "Tema naseg politickog djelovanja jeste pitanje kako u ovoj situaciji sto bolje organizovati drustvo, sto bolje podijeliti ono sto imamo kako bi bilo manje patnje. (...) Mi bismo to radili na osnovu preciznih socijalnih karti, a ne naslijepo, i uz mnogo bolju organizaciju socijalista."

Srbi, koje danas Zoran Djindjic predvodi u "demokratiju", morali bi znati da to sto oni zive tako tesko, da ni jedna svinja u Holandiji ne bi pristala na takav zivot, docekavsi da i sami budu izlozeni bombardovanju, za sto su mislili da je njihova posebna "specijalnost" kad su u pitanju drugi narodi, trebaju zahvaliti i Zoranu Dindjicu, koji se, u isto vrijeme kad je za njih predlagao mjere "ratnog komunizma", zalagao za ono sto i jeste glavni uzrok njihovog tragicno teskog zivota i tadasnje '93. godine i danas pod bombama ne manje: "mislimo da je u ovoj fazi nas globalni cilj da svi Srbi zive u vlastitim drzavama."

Na pitanje novinara NIN-a da li ce Hrvatska dati Krajinu bez rata ovaj veliki "demokrata" pokazao se i "znacajnim" strategom proricuci buduce dogadjaje na nacin da ce ostati pravim spomenikom gluposti medju srpskim nacionalistima: "Ona je Krajinu izgubila u ratu, i da bi je dobila, mora da vodi novi rat." Da li je realno da Hrvatska vojnicki krene na Krajinu, pitao je dalje novinar? "Mislim da nije", reci ce nas "demokratski strateg". "Taj rat bi brzo prerastao u totalni balkanski rat. Ne vjerujem da bi hrvatski nalogodavci, Nijemci i Austrijanci, stali iza toga"!?

Centralizovana Srbija
Kako bi Zoran Djindjic uredio Srbiju sutra kad bi kojim slucajem dosao na vlast? Jedno je sigurno da bi to bilo suprotno onome za sta se zalagao u slucaju "prava" hrvatskih i bosanskih Srba na samostalnu drzavu. A, ni u pogledu rjesavanja statusa Kosova i Vojvodine tesko da bi se nesto promijenilo. Djindjicev odrecan stav da ove dvije nekadasnje pokrajine ne bi dobile status federalnih jedinica u okviru SRJ ne razlikuje ga uopste od Milosevica. (Nasa Borba, 9.10.'96)

Cini se da bi mnogo veca nevolja nastala sa Crnom Gorom sudeci po onome sta sve Djindjic misli o njenom polozaju u SRJ i sta bi se dogodilo u slucaju kad bi Djindjic bitnije uticao na odnose u federaciji. Jos prije par godina Djindjic je u jednoj izjavi za Radio Jagodinu rekao da je "buducnost Jugoslavije u vecem centralizmu uz maksimalni uticaj onog dijela koji i maksimalno doprinosi toj drzavi, a to je Srbija. Nije logicno da pola savezne vlade bude iz Crne Gore. Realnost je da Crna Gora ima manji primarni interes, jer je manja"! (Politika, 30.5.'94.)

Odnose u federaciji Srbije i Crne Gore Djindjic vidi kao trzisne odnose! "Crna Gora", kaze on, ce "biti ravnopravna u smislu da nece biti diskriminisana, ali je realnost ko daje deset puta manje i da toliko manje i dobija." Time je Djindjic ispoljio pravo nerazumijevanje odnosa izmedju Srbije i Crne Gore i njihova dva naroda, sto samo jos vise pokazuje da su Slovenci, Hrvati, Bosanci i Makedonci imali sve razloge da ne ostanu u zajednickoj drzavi sa takvim Srbima poput Djindjica. "To je trzisni smisao za koji se zalazemo, a sve dosadasnje je komunisticki egalitarizam"!?

Tako bi u Djindjicevoj Jugoslaviji federacija imala "velika ovlascenja, a njene federalne jedinice mala". S takvim Djindjicem Milo Djukanovic je putovao nedavno u posjetu njemackom saveznom kancelaru Schröderu. Izgleda, sve u interesu "demokratske buducnosti" SR Jugoslavije i, narocito, Crne Gore. Ali, Djindjic nije prva zabluda Mila Djukanovica. Taj je "djetic" zajedno s Milosevicem i Bulatovicem uvukao Crnu Goru u rat na prostorima bivse Jugoslavije da bi je danas spasavao od Milosevica i Bulatovica!?

I dok se, s jedne strane, Djindjic zalagao za principe "ratnog komunizma" u drustvu i privredi, s druge, pak, strane, on je zagovarao izmedju federalnih jedinica u SRJ trzisne odnose! Sve obrnuto i, razumije se, samim tim i sve pogresno. Ne samo da je on time ispoljavao nerazumijevanje interesa i odnosa u federaciji kao jednoj slozenoj drzavnoj zajednici nego i nepoznavanje funkcije trzista kao opsteg alokatora vrijednosti. Takva Jugoslavija bi bila neka vrsta monstruozne tvorevine: njeni gradjani bi zivjeli sa socijalnim kartama, ali bi zato trziste vladalo odnosima izmedju njenih federalnih jedinica!?

Izmedju "ideala" i krvi
Nema dvojbe da je Zoran Djindjic bio i ostao ne samo srpski velikonacionalista nego i jeftini preprodavac nacionalistickih "ideala" u srpskom narodu. Sta su, naprimjer, mogle znaciti njegove izjave da je srpski narod za vrijeme vladavine SPS-a "izgubio Srpsku Krajinu, Zapadnu Slavoniju, Istocnu Slavoniju, a Republika Srpska nalazi se u teskom polozaju i jos se uvijek bori za samostalnost"?

Kad su to Srpska Krajina, Zapadna i Istocna Slavonija kao i Republika Srpska, nezavisno od "vladavine SPS", bile i istorijski i u savremenosti teritorijalno srpsko vlasnistvo u Hrvatskoj i BiH izuzev sto su pod djejstvom vojnih osvajanja za to proglasene u vrijeme agresije na Hrvatsku i BiH. Zato su one i bile "izgubljene", ali ne kao teritorijalno srpske, nego izgubljene i za sam zivot srpskog naroda koji je na njima stoljecno opstojavao.

Zbog toga je srpski narod i "podnio ogromne zrtve: desetine hiljada ljudi je poginulo i ranjeno, a nekoliko stotina hiljada ljudi postali su izbjeglice". Ali ne zato sto su te teritorije "izgubljene", nego sto su oni, koji su vodili te ljude, a koji ih i danas, na nesrecu, vode, poput srbijanskih "demokrata", proglasavali i proglasili za "srpske teritorije", lisivsi ih na taj nacin i prava da na njima zive kao sto su vec zivjeli.

Tacno je vec samim tim da "nikada u svojoj istoriji srpski narod nije dozivio takav poraz i takvo nacionalno ponizenje". Ali, taj poraz i takvo ponizenje rezultirali su upravo iz katastrofalnog shvatanja, koje izgleda i danas produzeno zivi kod nekih kao da Daytona nije ni bilo, i kakvo demonstriraju Zoran Djindjic i DS, da je srpski narod imao, prije vremena "vladavine SPS", Srpsku Krajinu, Zapadnu i Istocnu Slavoniju, Republiku Srpsku!?

Istorijske istine radi, a to je novije razdoblje koje barem jos svi pamtimo kao njegovi svjedoci, srpski narod nikada prije nije "imao" te teritorije, a "dobio" ih je bas za vrijeme "vladavine SPS-a"!? "Dobivsi" ih kao "svoje", on ih je i izgubio bas zato sto nisu njegove! Odatle je proistekao i njegov najveci istorijski poraz i takvo nacionalno ponizenje.

Narod bez saveznika
Zbog takve ratne politike, koja je na kraju morala zavrsiti porazom, srpski narod ne samo da je "izgubio" pomenute teritorije, koje, zapravo, nije ni imao u ekskluzivnom nacionalitetnom pogledu, nego je i "ostao nezasticen". Samo ta "nezasticenost" ne proistice iz cinjenice sto je ovaj narod "bez drzave", kako Djindjic i "demokrati" dalje dosoljavaju i to poslije Daytona, vec sto je htio jos dvije drzave preko Drine i Save ili, tacnije, sto je htio Veliku Drzavu.

Zato Srbi "u medjunarodnoj politici nemaju saveznika". Onaj ko jos misli, kao Djindjic i njegovi "demokrati", da bi imali saveznika da "imaju drzavu", taj svjesno zamjenjuje teze. Jer, upravo uz teznje da Srbi imaju drzave sve do "zapadnih granica" oni i nemaju, iz tog razloga, "u medjunarodnoj politici saveznika", a ne zato sto "nemaju" drzave!

Stoga, oni koji smatraju da bi tog i takvog Zorana Dindjica trebalo danas podrzati u borbi za politicko naslijedje za eventualno stanje poslije Milosevica podsjecaju na slican svojevremeni pokusaj da admiral Denic naslijedi Adolfa Hitlera kako bi se nacizam spasio od konacnog poraza. Ali, kao sto s Denicom ta kombinacija nije uspjela, nece valjda, nadajmo se, uspjeti ni ova sa Zoranom Djindjicem.