Pise: Eliezer PAPO

JOS U VRIJEME UCITELJA MISNE, DAKLE U
prvom i drugom vijeku nove ere, govorni jezik u zemlji Izraela bio je aramejski. Hebrejski su znali govoriti samo oni uceniji - dok je vecina prostog naroda (zahvaljujuci, izmedju ostalog, i slicnosti izmedju klasicnog hebrejskog i govornog aramejskog) posjedovala pasivno poznavanje hebrejskog jezika koje im je dostajalo za snalazenje u svetim tekstovima i razumijevanje istih, kao i za ucesce u sinagogalnoj liturgiji, koja je, i onda kao i danas, bila mahom na hebrejskom jeziku. Po propasti II Hrama, 69. godine nove ere - a posebno poslije niza u krvi ugusenih judejskih ustanaka protiv rimskih zavojevaca - postade neizmjerno tesko uciti i obdrzavati Toru u zemlji Izraela. Kako je sunce ucenja u Izraelu polako zalazilo - tako se, polako, dizalo sunce Vavilona, novog centra jevrejskog zivota i ucenja, u kome su se potomcima izgnanika iz vremena razorenja I Hrama, sada pridruzili i novi bjegunci.

I u Vavilonu, kao i u Izraelu, govorni jezik bio je aramejski - ali dok se u Vavilonu govorilo istocnim dijalektom ovog jezika - dotle se u Izraelu govorila njegova zapadna varijanta. Kako je migracija u oba pravca bila cesta (mnogi su, trbuhom za kruhom, odlazili iz Izraela u mirni i prosperitetni Vavilon - dok su drugi, vuceni idealima, napustali Vavilon hrleci zemlji Izraela), cesto se desavalo da judejske pridoslice u Vavilonu, "zahvaljujuci" pogresnom razumijevanju lokalnog dijalekta, budu dovedeni u smijesnu situaciju. Isto se desavalo i vavilonskim pridoslicama u Judeji.

Vavilonski Talmud, u traktatu Nedarim (Zavjeti 66b) biljezi pricu o Jevrejinu koji se iz Vavilona vratio u zemlju otaca, gdje se ozenio i osnovao dom. Jednog dana, prije no sto ce krenuti na posao, on kaza zeni da mu skuha dvije talafe (kravlje noge). No, kako se u izraelskom dijalektu aramejskog uobicajilo gutanje grlenog glasa 'h', cime se izgubila svaka razlika izmedju rijeci talafe (kravlje noge) i talafhe (leca), ovaj dijalekat je za oznacavanje kravljih nogu pronasao drugu rijec, dok je rijec talaf(h)e dobila samo jedno znacenje: leca. Te tako zena onog dosljaka (istina pomalo zacudjena muzevljevim prohtjevima) skuha dva zrna lece sa kojima to vece doceka muza.

Ovaj, opet, kada je vrativsi se s posla zatekao zenu kako ga ceka s vecerom od dva kuhana zrna lece - ne samo da nije shvatio da su porucene kravlje noge u rjecniku njegove zene znacile lecu nego mu nikako nije bilo jasno zasto ova cudna zena kojom se ozenio (ako vec stedi na mesu) makar lecu nije u stanju napraviti u nekoj normalnoj kolicini.

Sutradan, krenuvsi na posao, on, aludirajuci na sinocnju obilnu veceru, nalozi zeni da za veceras pripremi mjeru lece. U Vavilonu rijec mjera mogla je oznacavati konkretnu kolicinu, jednako kao sto je mogla znaciti mnogo ili puno (kao kod nas "milion puta sam ti rekao"). Kako je u Izraelu rijec imala samo redovno znacenje - tako ona jadna zena, uvidjajuci i sama da se udala za cudaka bez osjecaja za mjeru, poce kuhati i kuhati i kuhati - dok do veceri ne skuha citavu mjeru lece. Te veceri muz uvidje da se ozenio kapricioznom zenom koja je namjerno izvrtala svaki njegov nalog. Nije mu trebalo mnogo da "shvati" kako su radnje njegove zene bile ciljne i namjerne. U svojoj uobrazilji on poce optuzivati zenu da je odlucila da ga navede na rastavu - i to na takav nacin koji bi njega obavezivao da joj isplati sve obaveze preuzete bracnim ugovorom. Naime, ako muz zenu otjera iz bijesa ili kaprica, duzan je platiti joj iznos za izdrzavanje predvidjen bracnim ugovorom. Istovremeno, ako bi zena odbila da vrsi svoje ugovorom preuzete obaveze, muz je mogao zahtijevati rastavu bez obaveze placanja iznosa za izdrzavanje. Nasem junaku postade jasno da je zena namjerno izvrsavala obrnut smisao njegovih rijeci kako bi sutra na sudu mogla tvrditi da je sve u svemu samo slusala njegove naloge - a da ih je on namjerno formulisao dvoznacno kako bi uvijek mogao tvrditi da je imao na umu suprotno od onog sto je ona vec uradila.

ok u Vavilonu onog vremena ovakva ujdurma nije bila nemoguca, pripisati jednostavnoj Izraelki tako promisljeno ponasanje nije nikako moglo odgovarati istini. No, nas junak, koji to jos nije znao, odluci da ce ubuduce koristiti samo jednoznacne rijeci kako bi izbjegao zenino kinjenje. Nekoliko dana po ovoj odluci muz se uzeli lubenice, pa, krecuci na posao, nalozi zeni da kupi dvije lubenice. No, kao za djavola, od svih mogucih rijeci kojima je mogao nazvati lubenice (u aramejskom ima bar pet izraza kojim se oznacava ovo povrce), on se odluci upravo na izraz busine, kojim su se u Izraelu prvenstveno oznacavale svijece (tacnije, keramicke posude u koje se stavljalo ulje i fitilj) koje su oblikom podsjecale na lubenicu. Kada se u rano poslijepodne vratio kuci nosen zeljom da naporan ljetni dan zasladi hladnom lubenicom, i kada uvidje da ga je zena opet izigrala, on joj povisenim glasom naredi da svijece koje je kupila razbije al resa debaba - "vratima o glavu" (u vavilonskom aramejskom tako se nazivao visoki kameni prag tipican za vavilonske kuce). Kako u Zemlji Izraela takvih pragova uopste nije bilo, jadna zena rijec baba shvati kao vlastito ime te se, ponijevsi u rukama svijece, uputi pravo u zbornicu Vrhovnog suda. Cuvari suda koji su stajali pred vratima skromne dvorane u kojoj je zasjedao visoki rabinski sud, vidjevsi zenu sa svijecama u rukama, zakljucise da doticna sigurno ima neko pravno pitanje koje se tice propisa o paljenju subotnjih svijeca te je, nista je i ne pitajuci, propustise. Zena, vidno uzbudjena i dobro prepadnuta, s vrata baci jednu, a potom i drugu svijecu u pravcu glave predsjedavajuceg Sanhedrina, Rabi Babe ben Bute. Prostorijom zavlada tisina. Baba, kako su Rabi Babu ben Butu (poznatog po izuzetnoj skromnosti) od milja skraceno zvali u cijelom Izraelu, mirno obrisa ulje s kose pa upita vec vidno uplasenu zenu: Kojim dobrom, dobra zeno? Na sta ona odgovori: Nista me ne pitaj, ucitelju, tako mi je rekao muz.

Iz njenog pripovijedanja Rabi Baba ben Buta (koji je dijalektskim razlikama vladao mnogo bolje od jednostavne zene i njenog muza) uvidje kroz kakve su nesporazume prosli ovi supruznici zbog razlika u dijalektima kojima su se sluzili. Pohvalivsi pred prisutnima zeninu spremnost da poslusa muza cak i kad nije razumjela njegove razloge, on je blagoslovi ovim rijecima: Radila si ono sto ti je rekao muz - neka bi ti Svemoguci dao dva sina kao sto sam ja. Kada su muzu, sutradan, ispricali sta je njegova zena ucinila njega radi, i kako je na to reagovao sam predsjednik Vrhovnog suda - on shvati da su mjerila Zemlje Izraela drugacija no ona s kojima je dosao.