Arhiva DANI 104
| BOSANSKI BAROMETAR 28. MAJ / SVIBANJ 1999. |
| dobar potez | los potez | onako | |||
| vrlo dobar potez | grozan potez | ||||
| odlican potez | katastrofalan potez |
DESET JELACICA ZA JEDNOG CATICA
| PETER NICOLE | |
| JAMES FERGUSON | |
| HASKI TRIBUNAL | |
| LJILJAN | |
| KZB PREPOROD TUZLA | |
| MIJO BRAJOVIC | |
| EROTEL | |
| BOSNA '99 |
| Ovaj Novozelandjanin, izgleda, misli ozbiljno. Naime, od ljeta ove godine konvertibilne, dakle, bosanske marke ce biti i na hrvatskim kursnim listama. Bankarskim jezikom receno, "bosanske devize" ce se moci kupiti u tamosnjim bankama iliti stedionicama. To izgleda ovako: dodje Bosanac u Makarsku na zasluzeni odmor, sa zaradjenim i ustedjenim parama. Lijepo ode u banku, posegne u dzep i izvadi tri portreta Nikole Sopa i jedan Muse Cazima Catica, i u zamjenu dobije glanc novog Antu Starcevica. U zavisnosti od kursa, mozda ce morati dodati i jednog Maka Dizdara. Ovim svojim potezom CB BiH je uvelike olaksla zivot prosjecnim Bosancima. Do sada je svaki od njih morao da se bakce sa svercerima devizama, tj. dopusti da bude doslovno opljackan prije nego se odvazi na putovanje u inostranstvo. To BiH svrstava medju normalne evropske zemlje ciji ce drzavljani sada imati i normalan tretman u krupnijim novcanima transakcijama umjesto da se dovijaju kako da dodju do "cvrste" valute, jer njihova nikome ne znaci nista. Najave da ce KM doci i na tecajne liste u Madjarskoj, Austriji i Njemackoj su razlog vise za zadovoljstvo. Kad se to i desi, Bosancima nece samo biti lakse da putuju po Evropi (mada je relativno mali broj onih koji to i mogu). Osjecaj da se BiH ovim priblizila "velikoj porodici evropskih zemalja" je veoma lijep, ali ostavlja i pomalo gorak ukus u ustima, jer jasno je da je to prvi od ko zna koliko koraka. Ako ga bude. |
<<<- Nazad - Na vrh - Naprijed ->>>
|
Usred opce zabune koja je nastala odlukom Vrhovnog suda RS-a o obnovi sudjenja trojici Srebrenicana (Hasic, Harbas i Husic) skoro je neopazeno prosla izjava OHR-ovog zvanicnog megafona Jamesa Fergusona. On je, naime, kazao kako je sve u redu sa spornom odlukom, pa i to da ce ona trojica jadnika ponovo morati u bijeljinski ili vec koji zatvor u RS-u. "OHR ne moze zabraniti odluku Vrhovnog suda RS-a (...), za nas je sada veoma vazno da se ispostuje slovo zakona", rekao je on pozivajuci se na proceduru i pravni sistem, koji se, kao, sad mora odrzati. Zaboravljajuci pritom, naravno, da je sistem o kojem govori stvoren upravo na tragediji nesretnika ciji je cijeli problem u tome sto su bili na pogresnom mjestu u pogresno vrijeme. I umjesto da Ferguson bar suti o tome, on sa posvemasnjim autoritetom drzi pridike njihovim odvjetnicima. Zakon o kojem govori nije postovan u ranijem slucaju, kada je presuda donesena, no, sada gospodin glasnogovornik iza njega zaklanja sopstvenu, kao i nesposobnost institucije za koju radi. Kljucna rijec u cijelom ovom slucaju jeste nesposobnost, a ne nemoc. To je u krajnjoj liniji u vise navrata dokazao Carlos Westendorp, kome bi zbog povremene inertnosti i sporosti u rjesavanju bolnih problema valjalo instalirati "nadzornika radova". Nesto kao "visokog predstavnika" za visokog predstavnika. |
<<<- Nazad - Na vrh - Naprijed ->>>
|
Koliko poslovica kako je "pravda spora, ali dostizna" nema nikakvog smisla pokazuje i optuznica koju je Haski tribunal podigao protiv Slobodana Milosevica. Da je pravda bila brza, vjerovatno bi Balkanom u proteklih desetak godina teklo mnogo manje krvi. To sto je od srijede, 26. maja, i ime Slobodana Milosevica upisano na listu zvanicnih optuzenika za ratne zlocine, zrtvama je ipak premala satisfakcija. BiH, zapravo, i nema razloga da likuje: ta ista Amerika nakon cijeg je miga Milosevic konacno dobio ono sto je davno zasluzio, svojedobno ga je jedva umolila da pregovara u Daytonu. Sa druge strane, optuznica protiv Milosevica vjerovatno je najbolji prilog kojeg su pravnici u Haagu mogli dati u bici za "srpsku stvar". Trenutak u kojem je Louise Arbour, glavna tuziteljica u Haagu, konacno rekla da je Milosevic zlocinac, savrseno se poklopio sa politickim interesima vodja NATO-a i tako se, bez obzira na svu pravednost koju optuznica sama po sebi nosi, idealno potvrdjuje stare i poznate srpske teze o Tribunalu kao politickoj instituciji. Tako se jedan ocekivani, svima poznat i potreban potez svodi na svoju suprotnost. Pa kad se zatim covjek sjeti price o nedostupnom optuzeniku (sjeca li se uopce neko Karadzica i Mladica?), cinjenica da je zlocinac i zvanicno optuzen za zlocin izaziva dodatnu gorcinu. Kod svakog normalnog, pod uslovom da se taj normalni, kao Arbourova, ne sprema za sudiju Vrhovnog suda Kanade. |
<<<- Nazad - Na vrh - Naprijed ->>>
| Nekadasnji nacionalni sedmicnik Ljiljan je na naslovnoj strani posljednjeg broja optuzio SDA da je skupa sa HDZ-om uspjela u onome sto ni Karadzicu nije poslo za rukom. Dakle, u nakani da potpuno razvali BiH. Posljednje sto je od te zemlje ostalo je bila Televizija Bosne i Hercegovine. Od trenutka, koji je sve izvjesniji i blizi, kad ona bude podijeljena na hrvatski i bosnjacki kanal, i posljednji repovi nekadasnje republike ce biti uklonjeni. Urednistvo novine koja je bila mnogo poznatija kao cedo brace Latic je prvi put poslije sklapanja dejtonskog mira objavilo svoj autenticni stav o necemu, koji se razlikuje od stranke ciji su telali. Ali, valjda je nekom postalo jasno da je i to bolje od gubitka domovine, iako je to, gledano iz sadasnje perspektive, zakasnjela reakcija razocaranih nacionalista. Medjutim, iza toga bi mogla stajati i njihova volja da se konacno otrgnu iz zeljeznog zagrljaja stranke i ocuvaju preostale mrvice licnog i profesionalnog integriteta. Mozda su pak i odgurnuti iz tog zagrljaja. Ili se radi o interfrakcijskim razracunavanjima stranackih struja koje su kontrolirale ovaj list. Bilo da se radi o jednom, drugom ili trecem, izgleda kao da ce Ljiljan morati da udje u beskompromisnu trku za citalackim trzistem nakon godina udobnosti monopola na "drzavne" citaoce. Dakle, ako je to ono sto se cini da jeste, puno srece. |
<<<- Nazad - Na vrh - Naprijed ->>>
| Zahtjev za promjenu imena ulice Ive Andrica u Tuzli, koji je podnijela Kulturna zajednica Bosnjaka "Preporod", nevidjeno je kulturno i socijalno siromasenje samog grada iz kojeg dolazi ova inicijativa i cijele BiH. Raskrinkavanje jedinog bosanskog nobelovca ("koji je, eto, ruzno pis'o o Bosnjacima") se moze porediti samo sa Tudjmanovim prekrstavanjem i davanjem imena ulicama po likovima proslavljenim po doprinosu u holokaustu. Izgovor da ulica s imenom spornog knjizevnika "iritira bosnjacku vecinu" zaista ne drzi vodu. Neki drugi gradovi, kao sto je primjerice Dubrovnik, i danas se ponose time sto u posljednjih dvije stotine godina nije promijenjeno ime nijedne ulice. To najbolje govori o politickoj i svakoj drugoj toleranciji i polozenom ispitu iz nacionalne zrelosti. Politicke frustracije Bosnjaka (o kojima je Andric znao ispisati i gadosti) nece biti rijesene time sto ce biti uklonjena limena plocica sa njegovim imenom. Htjeli to Preporodovi "revolucionari" priznati ili ne, taj covjek ima mnogo vise zajednickog s Bosnom nego sto oni misle. Na kraju krajeva, on je jedna od rijetkih institucija po kojoj je BiH, osim rata, poznata u svijetu. Njegovo djelo je nastalo u jednom specificnom historijskom kontekstu: Bosnjaci su tragali za identitetom i trpjeli udarce brojnih i burnih promjena na tadasnjoj svjetskoj pozornici. Upravo zato bi se kulturna zajednica Bosnjaka trebala pozabaviti njegovim djelom na strucan nacin nudeci fakte a ne stereotipe ispisane tokom posljednjih godina za sada (ne)uspjesne nacionalne revolucije. |
<<<- Nazad - Na vrh - Naprijed ->>>
|
U nedavnom intervjuu bivseg gradonacelnika Mostara na EROTEL-u, ponovo smo se osvjedocili koliko su zapjenjeni sovinisti otvoreni u svojim bolesnim namjerama. "Westendorp je fini gospodin koji zna da ni u Spaniji ne bi mogao otici negdje i reci 'recite mi koliko Baska ovdje radi', niti on ima sta traziti u Aluminijskom, samo bi Republika Hrvatska mogla nesto pitati, jer je ona ulozila u Aluminij." Krajnje neukusno poredeci brojniji narod Federacije sa Baskima, Brajkovic u rasistickom sljepilu vrijedja i Bosnjake i Srbe koji bi se vratili u Aluminij, i Baske i Spance, a i gospodina Carlosa. Prema kombinatu on ima jako domacinski odnos: "Mi smo napravili dokapitalizaciju, a ja cu osobno kupiti dionice Aluminijuma u privatizaciji. Devetnaest milijuna maraka je ulozila Hrvatska, a radnici koji su radili u Aluminiju morali su potpisati da nece raditi za place, vec ce umjesto toga dobiti dionice." Svoje vidjenje vlasnistva nad ovim privrednim kompleksom pojasnjava ovako: "Ministar Susak, predsjednik Tudjman i RH su pokrenuli Aluminij." A izgradili su ga, valjda, Tuta i Stela, rukava zasukanih na nekoj od ORA dok se samoupravljalo? Istina je da je kombinat izgradjen kao drustveno vlasnistvo, dakle, i vlasnistvo onih radnika i radnica "Baska" koje Brajkovic ocito ne zeli primiti nazad, mada su u kombinat ugradili trud, znoj i samodoprinose. "Ako se prijave na natjecaj, mozda ce i biti primljeni", cinicno tvrdi Brajkovic, najveci rasista medju direktorima. I legalnim i ilegalnim. |
<<<- Nazad - Na vrh - Naprijed ->>>
|
Najavljeno imenovanje Smiljka Sagolja na mjesto celnog covjeka EROTEL-a, odnosno "televizije hrvatskog naroda u BiH", ne bi trebalo biti iznenadjenje. Ta televizija je i do sada stajala "na braniku" Herceg-Bosne, a njen izbor za buducnost je sada pao na Sagolja. On je provjereni Bobanov ratnohuskacki, domoljubni kadar koji poznaje vecinu hercegovackih "pukovnika" i ne postavlja pogresna pitanja. Stavise, u njihovom ratnom pohodu na bosnjacke civile u Ahmicima, Dretelju, Heliodromu, uvijek je Sagolj bio retoricko-huskacka podrska. Svojevremeno se pisalo da je nesretno zavrsio karijeru nakon zvonjenja mobitela u studiju tokom razgovora sa Perom Zelenikom, jednim od uglednih likova iz hercegovacke galerije hrvatskog vrhovnika. No, evo ga, uskrs'o Smiljko. I uskrs'o u velikom stilu, pa pravo u stolicu. Ono sto bode oci vise od njegovog imenovanja, koje se, je li, moglo i ocekivati, jeste reakcija Nezavisne komisije za medije (IMC). Koje nije bilo. Da li se sad radi o nezainteresiranosti (sto je neoprostivo) ili o pravnoj praznini (sto je moguce), nije poznato. No, mozda su Krister Thelin i njegova ekipa bili prezauzeti zatvaranjem ocajno loseg i za sada benignog BRT-a. Ko zna? U medjuvremenu, EROTEL je i dalje suvereni gospodar hrvatskog dijela medijskog prostora u BiH i transmiter Tudjmanove katedrale duha koja i dalje odnarodjuje bh. Hrvate od njihove zemlje. Povratak Sagolja na scenu je samo dokaz njegove trenutne dosljednosti. Dakle: "Zivio EROTEL sa drugom Smiljkom na celu!" |
|
Da jadna, razvaljena i rascerecena Bosna i Hercegovina moze organizirati sahovski turnir nebeske (19) kategorije malo je ko mogao povjerovati. Ali turnir je organiziran, "bogovi" igre na 64 polja su dosli i u Domu Armije pokazali svu nadmoc svog "militarizma". U pravu su oni koji kazu da je po znacaju koji ima u svjetskim okvirima, medjunarodni velemajstorski sahovski superturnir Bosna '99. najveci skup te vrste u BiH od kraja rata naovamo. Sakupila su se trenutno najveca imena u ovoj drevnoj perzijskoj igri i svojim dolaskom su demonstrirali povjerenje u organizatora, povjerenje u jedan grad koji je dokazao da i bez Dimitrija Bjelice moze organizirati ozbiljan turnir, toliko vazan i vrijedan da na simbolickoj ravni nadilazi sebe samog. Ovaj uspjesni "sudar divova" na neki nacin vraca Sarajevo u arenu normalne Evrope, u tako zeljenu dosadu obicnog lijepog zivota. Predivno je to sto sa organizacione strane nije bilo ni jednog jedinog propusta. Turnir se zavrsava u savrsenom redu, svaki kotac je na svom mjestu. Bosanski sahisti potpomognuti sponzorima su pokazali da je besprijekorna organizacija moguca i u Bosni i Hercegovini. Medijska pokrivenost ovog dogadjaja takodjer zasluzuje paznju. Velemajstorica Vesna Misanovic za gledaoce BHT-a svaku noc razgovara sa nekim od ucesnika, a potom obicno slijedi detaljna analiza najljepse partije odigrane prethodnog dana. Tako ni Zenicani ili, recimo, Gorazdani koji vole sah nisu uskraceni za ljepotu i intelektualnu provokativnost Kasparovljevih ili Adamsovih poteza. I OBN je dobar dio svog sportskog programa posvetio turniru. Nije ni cudo da penzioneri, koji su kod nas listom sahisti, u trolejbusima caskaju: "Neki dan je Kasparov dao covjeku tri figure i opet ga pobijedio!" "Nije valjda!" Bogami, kao da je fudbal u pitanju. |
Objavljeno u broju 104 DANA, 28. maj / svibanj 1999.
Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Intervju DANA - Bosanski barometar
© Copyright Nezavisni magazin DANI, 1999.