Uz ovaj broj

Protekle sedmice Radio Slobodna Evropa je u svojoj redovnoj emisiji Radio most ugostio Sonju Liht, direktoricu Sorosevog Fonda "Otvoreno drustvo" u Jugoslaviji, i Srdjana Dizdarevica, predsjednika Helsinskog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Svi Dizdarevicevi pokusaji da u razgovoru fokusira tragediju kosovskih Albanaca i genocidni progon, koji za Srbe neuobicajenom sistematicnoscu provodi Milosevicev rezim, odbijali su se pred osudama NATO-saveza od strane gospodje Liht i insistiranja na tome da se "demokratija ne moze instalirati tomahavcima".

Svojim odbijanjem da uoci odnos izmedju uzroka i posljedice, Sonja Liht se regrutovala u hor izvodjaca srpske kolektivne mantre, kojim diriguju Slobodan Milosevic i Vojislav Seselj. Strategija njihove osude vojne akcije zapadnih saveznika se zasniva na potpunoj sljepoci za uzase kroz koje prolaze kosovski Albanci i, u osnovi tacnim, tvrdnjama da se Srbija ne moze demokratizirati stranom vojnom intervencijom. Cak ni demokrati medju Srbima ne zele da uvide da je i do sada tolika paznja svijeta poklanjana srpskom diktatoru prije svega zbog njegove navike da u ciklicnim periodima terorizira susjede, a ne zbog toga sto je nekome stalo da po svaku cijenu ubijedi autisticku srpsku inteligenciju da Milosevic bas i nije najoptimalniji izraz srpskih nacionalnih i drzavnih interesa.

Pod pritiskom Miloseviceve propagande, katastrofalna humanitarna situacija Kosovara u Albaniji ostaje u zapecku. Tri mjeseca prije pocetka zime u podnozjima Prokletija, Zapadu ostaje da se odluci izmedju jedine dvije solucije kojima se izbjegava prava humanitarna katastrofa prognanih: slanje kopnenih trupa na Kosovo koje omogucavaju povratak izbjeglica ili prezimljavanje oko milion ljudi u zapadnim zemljama. Osjetivsi da Zapad zudi za bilo kakvim "rjesenjem" koje ne podrazumijeva slanje svojih vojnika, a jos manje prijem izbjeglica, na scenu stupaju lesinari iz medjunarodnih humanitarnih organizacija koji su Sarajevo zamijenili Tiranom. Oni govore upravo ono sto zapadne vlade zele cuti: da je moguce za tri mjeseca stvoriti uslove za prezimljavanje oko 750.000 izbjeglica u Albaniji. I njima i zapadnim vladama je jasno da je to u zemlji kakva je Albanija apsolutno nemoguce, ali obostrani interes ne vodi racuna da bi svojim licemjerstvom agoniju nesretnika mogao jos produbiti. Zato su desetine humanitarnih organizacija kojima Zapad placa zbrinjavanje prognanih u Albaniji trenutno najopasniji neprijatelj onih o kojima navodno skrbe.