|
Utorak, 4. maj
Zatvara li se desetogodisnji krvavi krug Slobodana
Milosevica na istom mjestu dje je najavio obnovu srpske drzave u
njenim srednjovjekovnim granicama? Hoce li Srbija i
narednih sesto godina graditi novi mit o Kosovskom porazu, koji
ovoga puta nije uzrokovan srazom s Otomanskom imperijom nego
s koalicijom zemalja Novog Rima, ili ce iz tragicnog
nacionalnog sloma - poput Njemacke i Japana - izvuci dalekosezne pouke
i vratiti se u drustvo civilizovanih naroda? Odgovori na ova
pitanja su cesto kontroverzni, ali jos su vise, narocito medju
stranim analiticarima, sporni uzroci atavistickih zlocina,
takozvanih etnickih ciscenja i biblijskih egzodusa u balkanskim
ratovima u posljednjoj deceniji 20. vijeka. Vezati fenomen srpskog
nacionalizma iskljucivo za licnost Slobodana Milosevica je
pogresna, ne samo s aspekta razumijevanja dubine i viseznacnosti
pogibelji u kojem se nalazi savremeno srpsko drustvo nego i
zbog dijagnosticiranja i terapije koja ce biti potrebna za
denacifikaciju Srbije. Istina, Milosevica su krajem osamdesetih godina
podrzali svi intelektualni, ideoloski i politicki subjekti u
Srbiji, izuzev marginalnih proevropskih demokrata i tvrdokornih
titoista, ali zilavost i gotovo suicidno istrajavanje srpskog
nacionalizma u sukobu sa zemljama zapadne demokratije ima
prevashodno empirijsko i ideolosko utemeljenje, umnogome
drugacije od ostalih evropskih pa i bliskih pravoslavnih naroda.
Sadasnje srpsko antievropejstvo se ocituje u cudnom
sinkretizmu ortodoksnog komunizma i svetosavskog "bogocovjeka".
Fikcija "nebeskog naroda" izvire iz stare tlapnje da "i Srbin udje
u plan kosmosa i da pokuca na dveri vecnosti"
(D. Mitrinovic).
Ipak, Milosevic je bio fatalna osoba za sprovodjenje
programa Srpske akademije nauka i umetnosti i Srpske
pravoslavne crkve, jer je najsposobniji i najuporniji politicar medju
pretendentima na srpski prijesto: neki drugi politicar slabije volje
i manje takticke umjesnosti vec bi se pokolebao, posustao,
izgubio efikasnost. Uz to, Miloseviceva inteligencija je vise
mafijaske nego politicke ili ideoloske prirode: njegova moc i
bogatstvo se srazmjerno uvecavalo sa ekonomskom i drustvenom
destrukcijom Srbije. No, ako Milosevic definitivno ne
bude porazen i ne suoci se s optuznicom za ratne zlocine pred tribunalom
nekog beogradskog ili medjunarodnog suda, srpski narod ce
povjerovati da je on inkarnacija kneza
Lazara, da su svi zlocini i stradanja u ime Velike Srbije nuzni
i opravdani, te da treba cekati neki novi istorijski momenat da
se ostvari sveti nacionalni cilj. Tek kad Milosevic i njegovi
doglavnici budu primjerno kaznjeni, stvorice se prostor za
nekog srpskog Adenauera, kao i mogucnost srpskom covjeku da
bijedu tiranije i izolacionizma zamijeni vrijednostima individualnih
prava, multikulturalnosti i liberalne ekonomije, bez kojih u
savremenom svijetu ne moze biti stabilnog i prosperitetnog
demokratskog poretka.
Danas je godisnjica smrti Josipa Broza
Tita. Iza Tita nije ostala nijedna politicka
tekovina. Ipak, Marsalovi ostarjeli sljedbenici ne trebaju, barem zbog
dvije stvari, brinuti da ce "lik i djelo" njihovog idola pokriti
patina anonimnosti: Tito je bio jedini politicar s Balkana koji
je imao svjetski uticaj i harizmu, i njegovo ime je bilo jedini
opste- juznoslovenski mit od dolaska ovih naroda na Balkansko
poluostrvo.
Srijeda, 5. maj
Anomalija ovoga rata se ogleda i u cinjenici da je Crna
Gora, jedna od dvije konstitutivne drzave "moderne federacije",
bila protiv sukoba sa Zapadnom alijansom. Uz to Crnoj Gori
prijeti trostruka opasnost: od udara NATO avijacije, od brutalnih
prijetnji Milosevicevog rezima i od pritiska enormnog broja
izbjeglica s Kosova. NATO udari uzrokuju veliku ekonomsku i
politicku stetu Crnoj Gori, ali Milosevicevi pritisci i prijetnje su joj
pogibeljniji: njegovi ratni komandanti u Podgorici vrse masovnu
nasilnu mobilizaciju, vojni sudovi izricu drakonske kazne
zbog odbijanja vojnog poziva, prijete hapsenjem aktuelnom
potpredsjedniku Vlade Novaku Kilibardi, kao i utemeljiteljima i
urednicima nezavisnih medija. No, cilj "vrhovnog komandanta"
Vojske Jugoslavije nije samo da unese nesigurnost i strah medju
gradjane nego i da devastira i unisti vitalne privredne objekte u Crnoj
Gori. Dok beogradske mostove civili stite svojim tijelima, iz
Luke Bar vojska, bez izgleda da ozbiljno ugrozi neprijateljsku
avijaciju, borbeno dejstvuje u neposrednoj blizini velikih rezervoara
za gorivo, cija bi eksplozija unistila ne samo luku nego i grad Bar i
cijeli akvatorijum. Posto avijacija NATO-a nije uzvratila na
provokacije, u Crnu Goru je dosao nelegitimni ministar vojni
Pavle Bulatovic, koji je naredio da se zatvori barska luka, cak i za
humanitarnu pomoc, da bi na taj nacin dokrajcio vec posrnulu
privredu. Igra zivaca izmedju civilne i vojne vlasti se nastavlja.
Veceras sam u sali niksickog kulturnog drustva
"Zahumlje" imao promociju knjige Crnogorsko
pitanje. O razlicitim aspektima ovog ogleda su
govorili profesor Serbo Rastoder i Miodrag
Vlahovic.
Cetvrtak, 6. maj
Imam sastanak s Mladenom Lomparom u vezi finisiranja
tehnicke pripreme za stampu casopisa Ars. Ovaj, svakako
najreprezentativniji casopis za knjizevnost, kulturu i drustvena
pitanja u Crnoj Gori u drugoj polovini osamdesetih godina, nasilno
je ukinut direktivom ondasnjeg CK SKJ Crne Gore, zbog
navodnog crnogorskog nacionalizma. Ponovo smo ga pokrenuli poslije
11 godina u okviru Crnogorskog drustva nezavisnih
knjizevnika. Iz stare redakcije smo samo Lompar i ja, a novi clanovi
urednistva su pretezno mladi pisci postmodernistickog senzibiliteta.
Prvi Ars je izasao iz stampe pocetkom godine, a u broju koji ce se
do sredine maja pojaviti tematski blok bice
Bosanskohercegovacko stvaralastvo. (U tematu je
zastupljena poezija Mileta Stojica, proze
Gorana Samardzica, Damira Uzunovica,
Hajrudina Ramadana, prikaz Mithata
Ajanovica Strip u Bosni, kao i esej
Rusmira Mahmutcehajica Bosansko pitanje u
svijetu.) U sljedecim brojevima cemo napraviti izbor i iz ostalih
juznoslovenskih literatura, i tako pokazati koncepcijsko opredjeljenje da je
pored kompetentne valorizacije savremenog crnogorskog stvaralastva
i prijevoda relevantne svjetske knjizevnosti, prioritet
ponovno uspostavljanje veza sa ostalim juznoslovenskim kulturama.
Protekli ratovi su pokidali mnoge medjusobne komunikacije,
redefinisali kulturne i nacionalne koncepte, ali nijesu mogli
promijeniti geografiju i izbrisati tradicijsku, mentalitetsku i jezicku
srodnost ovih nacija.
Petak, 7. maj
Tanjug je javio da je OVK kod Lipljana ubila
najblizeg Rugovinog saradnika Fehmija
Aganija. Kako na Kosovu ne postoji nijedan nezavisan
izvor informacija, tek u postratnom vremenu imacemo
vjerodostojne podatke o smrti vremesnog profesora filozofije. Agani je
pripadao onoj vrsti ljudi koja tesko moze prezivjeti ratni metez:
jednom prigodom mi je Veton Surroi rekao da se na
putovanjima ne smije odvajati od Aganija, jer stari profesor ima
slabu orijentaciju u prostoru. Ovih dana uz njega ocito nije bio
niko pouzdan ko bi mu pokazao izlaz iz kosovskih polja smrti.
Istorija Balkana je istorija sukoba, politickog i
civilizacijskog diskontinuiteta, izvjesnih uspona i strmoglavih
padova. Ipak, od svih balkanskih naroda periodi uspona i
prosperiteta su se najrjedje dogadjali najstarijem medju njima - Albancima.
Od smrti Derdja Kastriota, dakle, vise od pet vjekova, albanski
narod se nalazi u neregularnom stanju okupacije, diktature
ili anarhije. U ovom trenutku je gotovo nemoguce pouzdano
suditi jesu li Kosovari mogli izbjeci ovakav masakr, koji ima i
elemente genocida. Jos je neizvjesnije kakva ce biti
buducnost Kosova i albanskog naroda u cjelini. Samo je jedno
sigurno, ako velike sile ne uzmu Balkan pod strogi nadzor i ne ukljuce
ga u evropske integracije, albanski ce nacionalizam, s obzirom
na velike povijesne frustracije, savremena stradanja,
ekonomsku zaostalost i enormni natalitet Albanaca, biti dugorocno
opasniji za region od vec posustalog i istrosenog srpskog nacionalizma.
Kad sam pisao u Crnogorskom pitanju o potrebi
stvaranja Pokreta za nezavisnu Crnu Goru, vjerovao sam da se taj
projekat nece uskoro ostvariti, s obzirom na lidersku
surevnjivost, podijeljenost i sve prisutniju malodusnost u
indipendentistickom bloku. Ipak, "nove nuzde radju nove sile": veceras sam
prisustvovao sastanku inicijativne grupe za formiranje
Pokreta. Medju pokretacima su ugledni politicari, intelektualci,
novinari, privrednici, sportisti...
Subota, 8. maj
Predsjednik Republike Djukanovic i ministar inostranih
poslova Perovic u intervjuima stranim medijima su kazali da "SRJ"
ne moze opstati ako se ne detronizuje Slobodan Milosevic. Nadam
se da su ove izjave motivisane taktickim razlozima, jer je
tesko vjerovati da i manje inteligentan politicar
nego sto je Djukanovic ima iluzija da se od Crne Gore
i Srbije moze napraviti "moderna federacija ravnopravnih gradjana
i republika". (Ko pronadje formulu ravnopravnosti Crne Gore u
zajednickoj drzavi s 15 puta vecom Srbijom zasluzio je Nobelovu
nagradu - ne za drustveno postignuce vec za alhemiju).
Pitanje drzavne nezavisnosti je, dakle, glavno
ekonomsko, kulturno i nacionalno pitanje Crne Gore. Ako u narednoj
godini Crna Gora ne izbori medjunarodni subjektivitet, i u prvoj
deceniji novog milenijuma ce tonuti u zivo blato balkanske bijede,
nasilja i svakovrsnog besporetka.
Nedjelja, 9. maj
Crnogorski centar P.E.N. kluba je dobio poziv od
slovenackog P.E.N.-a za tradicionalne Bledske
susrete, koji se odrzavaju od 20. do 24. maja. Glavna
tema ovogodisnjeg internacionalnog knjizevnog skupa ce
biti "Balkan - uloga pisca u promociji kulture mira". Spekulacije
o ulozi pisaca u stvaranju kulture mira na Balkanu mogu biti
interesantne, ali cini se da bi bio intrigantniji i kreativniji
razgovor o ulozi pisaca na Balkanu u promociji kulture smrti, nasilja
i izolacionizma. Predstavnici crnogorskog P.E.N.-a u
Sloveniji ce biti Sreten Perovic, Rajko
Cerovic i ja - ako na vrijeme obezbijedimo vize za Hrvatsku
i Sloveniju, i ako "vrhovni komandant" Vojske Jugoslavije
ne pokusa nasilno zatvoriti jos jedino prohodne crnogorske
granicne prijelaze prema Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Ponedjeljak, 10. maj
Na Cetinju je otpocelo snimanje prvog crnogorskog filma
poslije raspada avnojevske Jugoslavije. Autori filma
U ime oca i sina tvrde da scenario ima snaznu antiratnu poruku.
Snimanje antiratnog filma u ovom trenutku je indikativno i za siri
kulturni i drustveni kontekst, a i mjesto snimanja je znakovito.
Cetinje je nekoliko vjekova bilo glavni, ako ne i jedini
agens borbe juznoslovenskih i balkanskih naroda za nacionalno
oslobodjenje. No, u vrijeme potonjih ratova u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini imalo je - srazmjerno velicini - najmasovniji
antiratni pokret u zemljama bivse Jugoslavije. Mozda ova
cinjenica najupecatljivije govori o prirodi balkanskih ratova na samom
kraju drugog milenijuma.
|
