Sad je vec sve jasno. KK "Bosna ASA" bit ce novi kosarkaski prvak. Potvrdila je to i pobjeda "studenata" nad ekipom "Brotnja". "Sloboda DITA" ce ostati druga i pamtiti utakmicu iz male sale KSC Skenderija odigrane osmog maja i zavrsene rezultatom 93:77 za domacine. "Slobodina" prica ipak jos nije gotova. Ceka se titula, ne ratna, nego ona prava. "Bosna" je, pak, na putu da opet bude ona stara. Sve se, dakle, mijenja. Sem kamenja, losih sudija i Kosarkaskog saveza BiH. U prijevodu: koliko je god tekma bila i bitna i dobra, toliko je sve drugo bilo lose

OVAKO JE TO, DA JE PO LJUDSKOJ I BOZIJOJ
pravdi, a ne po necijoj volji, trebalo izgledati: "Sloboda" u punom sastavu i bez nepravednih kazni zbog tuce u Zenici. Sudije koje na terenu dijele pravdu umjesto da navijaju za "Bosnu". Drazen Pesic, kao i njegov kolega Sabit Hadzic, na klupi tokom cijelog susreta (to se, ustvari, samo tako kaze, jer trener Tuzlaka, zbog vjecito nategnutih zivaca, svaku utakmicu odgleda balansirajuci na liniji auta), i tekma. Odlucujuca u kosarkaskoj superligi BiH. Pa nek' pobijedi bolji i tako istrasira put do sampionske titule koju oba tima podjednako zasluzuju. "Sloboda" zbog sezone bez izgubljene utakmice, sjajne organizacije kluba, efikasne igre i odbrane krvavih koljena. "Bosna" zbog trilinga Mirkovic - Leric - Hadzic i odlicne forme u zavrsnici. Eh, posto je sve bilo sasvim suprotno, trijumfu Sarajlija sa cak 15 razlike se vise moze prigovoriti nego bi to bilo izvodivo da su Tuzlake dobili sa jedan ili dva razlike.

Sad je vec sve jasno. KK "Bosna ASA" bit ce, ako svih 12 igraca i strucni stab ne nestanu u zoni sumraka, novi kosarkaski prvak. "Sloboda DITA" ce ostati druga i pamtiti utakmicu iz male sale KSC Skenderija odigrane osmog maja i zavrsene rezultatom 93:77 za domacine. Statistika jos kaze kako su najefikasniji bili Terrence Ray Castle (22) i Samir Leric (20). Sudije: Zoran Krilic (Zenica) i Petar Obradovic (Capljina). Ocjena... Sto bi u zamisljenom razgovoru sa ljudima u sivom rekao jedan od "Slobodinih" navijaca trazeci lohotni autobus kojim je pedesetak "Fukara" stiglo na utakmicu: "A mogli su nas, bolan, dobiti i bez vas." Nesto radikalniji bili su komentari takozvanih minder-navijaca, iliti onih sto sve meceve prate iz dnevne sobe ni ne pomisljajuci da predju 120 kilometara i bodre crveno-crne na sarajevskim gostovanjima: "Krilic samo sto nije davio ljude po terenu."

Halo, Indijanac
Ostaje, dakle, samo provjerena fraza sportskih novinara: pamtit ce se rezultat. Valjda i ne moze drugacije, jer je lista stvari koje od subote treba zapamtiti i sto prije promijeniti - preduga. Od sudjenja je, naime, bila gora samo organizacija susreta. "Ovo je klasicna pljacka i ja sada hocu da vam prijavim kriminalnu radnju", kazao je ostrasceni navijac jednom od policajaca na ulazu u zatvorenu Skenderiju, pred kojom je ostalo nekoliko stotina ljubitelja basketa sa kupljenim ulaznicama.

Umjesto njih u malu dvoranu su usli rodbina i prijatelji radnika na obezbjedjenju, policije, "Bosninih" kosarkasa i Nenada Markovica. Bosanski je reprezentativac, zeleci valjda ugoditi raji, u nekoliko navrata iznosio karte na plato Skenderije, da bi, kada je setnja zbog guzve postala nemoguca, ruzicaste papirice proturao ispod drvenih vrata sluzbenog ulaza Skenderije, sportskog kompleksa ciji su funkcionalni dijelovi namijenjeni svemu, sem sportu. Zbog toga je i "Bosna" morala svoju kljucnu utakmicu odigrati u maloj sali, dok su policajci ispred vodili ogorcenu verbalnu borbu sa nezadovoljnicima.

- Ne mogu vas pustit', sala je krcata.

- Zovi nam organizatora.

- Zvao sam, nece da se pojavi.

- Ovo je pljacka. Halo, Indijanac, 'de nas ti pusti.

- Nije to indijanac, to je moj kolega policajac.

- Ama, nisam rek'o njemu, vec onom redaru.

- Ja mislim da je sada najpostenije da se vama vrate pare za kartu.

- Necu pare. Hocu na utakmicu. Dabogda izgubili 100 razlike od "Slobode".

Nakon sto su se uvjerili da demokratska razmjena argumenata nece poluciti zeljeni rezultat, policajci su kroz masu prosetali pse. I, ubrzo, plato ispred Skenderije se poceo prazniti. Najzainteresovaniji su pokusavali nazrijeti rezultat na ekranu u baru KSC-a, a ostali... "Ovo je bezobrazluk. Sve raja, a kad treba pomoc...", zalila se jedna od vlasnica pres-akreditacije koja je, da se ne lazemo, prilicno nepoznata i u novinarskim i u sportskim krugovima, bas kao i prilican broj "prijatelja Kosarkaskog saveza" poredanih uz sam parket dvorane.

Amerikanac protiv "Bosne"
Ne treba sumnjati da ce i u KSBiH i u upravi Skenderije imati seriju opravdanja za katastrofalnu organizaciju susreta i bahato potcjenjivanje onih koji su dali pet maraka za ulaznicu. Sreca pa se kosarka ne igra samo u Sarajevu i Bosni, za koju je, ako vec pravimo paralele ove vrste, Litvanija - savrsenstvo. Tamo je, naime, 15 minuta prije pocetka susreta litvanske i bosanske reprezentacije sala koja prima 5.000 ljudi bila prazna. Cetvrt sata kasnije tribine su bile pune i niko nije povisio ton. O psima i rodjacima da ne govorimo.

Vratimo se, konacno, utakmici dva tima koji, ipak, nisu igrali ni radi saveza, ni radi publike, vec zbog titule prvaka. Gosti su, kao sto je poznato, u Sarajevo stigli oslabljeni zbog kazni Bosnica, Delalica i Vukicevica. Istina, Drazen Pesic je i dalje mogao racunati na sjajnu ekipu: Castle, Hukic, Korlatovic, Vujovic, Suljanovic, Hodzic, Kalpic... Ali nesto nije funkcioniralo. "Slobodu" su, prakticno, u igri drzali najatraktivniji i najperspektivniji igraci domace lige: tamnoputi Amerikanac u Tuzlu doveden preko Makedonije - Ray Castle i izvrsni devetnaestogodisnjak Ramiz Suljanovic.

Kalpica - koji, kad ima svoju noc, moze poput nekadasnjih majstora cacanskog "Borca" trice davati od zapisnickog stola - u Skenderiji nije islo. Korlatovic nakon povrede jednostavno nije onaj stari. Zarko Vujovic, "Slobodina" varijanta Luca Longleya, dres je obukao valjda samo zato sto teorija kosarke podrazumijeva postojanje petice ili centra. Uspio je na Lericu za samo minut i sedam sekundi napraviti tri licne greske. Jasmin Hukic se, pak, trudio i nervirao. Nakon sto mu sudije cistu blokadu procijene kao faul, zivci popustaju i "Slobodin" reprezentativac djeliocima pravde upucuje cinicni aplauz. Slijedi tehnicka greska, sto do kraja ispizdjuje Drazena Pesica i Tuzlake od 35. minute vodi pomocni trener. Uskoro peti faul dobija i Ramiz Suljanovic. "Sloboda" prakticno do kraja igra samo sa Castleom i "Bosni" ne preostaje nista drugo do da dokusuri tim ciji su celnici na pocetku sezone govorili: "Iako jos uvijek ne znamo koji ce klubovi ucestvovati u zavrsnici, sigurno je da ce ona biti pod pokroviteljstvom FIBA-e. Medjutim, tek ako sudije i komesari budu ljudi koji su provjereni na medjunarodnoj sceni, mozemo se nadati korektnoj borbi za naslov prvaka. Mi znamo da to kosta, ali mislimo da bi svim sudionicima to trebalo biti u interesu."

Nastavit ce se...
S druge strane, Sarajlije bolje nego ikada. Damir Mirkovic i Samir Leric, duet koji bi komotno mogao igrati u svakoj evropskoj ligi. Edis Subasic i Admir Bukva - sampionski. Cak je i Emir Halimic konacno dokazao da na teren ne izlazi samo da bi ostali igraci skupljali njegove izgubljene lopte, vec da daje sa bilo koje od vanjskih pozicija. Konacno je, dakle, Sabit Hadzic dosao na svoje. Godine rada, gradjenje tima, povjerenje igraca i evropsko iskustvo donose mu prvi znacajniji klupski trenerski uspjeh u karijeri. Najavio ga je cistom pobjedom nad "Slobodom" u Mejdanu i, vrlo je vjerovatno, trijumfovao bi i u Sarajevu, samo bez mrlje kakvu ostavlja sudjenje zenicko-capljinskog sudijskog para.

"Slobodina" prica jos nije gotova. Zapocela je sredinom osamdesetih, kada Vlado Durovic Tuzlake vodi od trece do prve lige, kada u Mejdan dolazi "Cibona" s bracom Petrovic, kada Husaric tricom u zadnjoj sekundi protiv skopskog "Rabotnickog" pun Mejdan baca u delirijum i ostavlja nadu za ostanak. Ili kada kao pojacanja za prvu ligu dolaze Nenad Videka, za kojeg ce svaka "Fukara" reci da je bolje zakucavao od amerikaniziranog "partizanovca" Miroslava Pecarskog. Pa kada uz mitskog Bratislava Mitrovica zvijezda tima postaje ex "partizanovac" bijelog pramena Arsenije Pesic, u ciju se cast pjeva: "Crven fesic nosi Arso Pesic"... I tako dalje. Ceka se titula, ne ratna, nego ona prava.

"Bosna" je, pak, na putu da opet bude ona stara. Delibasic, Varajic, Hadzic. Sampionske titule, Prvenstvo Evrope, puna Skenderija - moze i Zetra - i kultna recenica sportskog komentatora: "Veceras je njihova igra licila na jednu divnu bosansku sevdalinku." "Bosninim" kosarkasima, nakon svega, iskrene cestitke za osvojeni sampionat. "Slobodi"... Kao sto kaze u jednoj svojoj tankoj knjizi cuveni latinoamericki pisac: "Sve je zapisano." "Fukare" bi to prevele sa: "Bi-ce bo-lje!"