Pise: Eliezer PAPO

OVO JE JEDNA OD ONIH PRICA KOJA JE U
jednom od mnogih starih Sarajeva (vec sam odavno shvatio da postoji nekoliko starih Sarajeva i da mnogi, koristeci isti termin, misle na sasvim razlicite stvari) bila dio kolektivnog smijesnog (ako moze postojati koncept kolektivne krivice, ne vidim zasto ne bi mogao postojati koncept kolektivnog smijesnog). Prica kaze: Sarajlija Isak Altarac imao je u Americi rodjaka koji mu je svakih par mjeseci slao pakete sa najnovijim americkim proizvodima. Ne zeleci da mu se zbog prelaska s jedne adrese na drugu sljedeci paket zagubi, Altarac, koji je upravo mijenjao stan, posla rodjaku sljedeci telegram: "Selim, u velikoj sam frtutmi, ne salji paket do daljnjeg." Americki rodjak saceka da prodje izvjesno vrijeme po prijemu pisma pa, smatrajuci da je "do daljnjeg" vec proslo, posla paket na sljedecu adresu: Isak Altarac, Velika Frtutma, Sarajevo.

Posta, koja nije uspjela pronaci navedenu adresu, barem je znala gdje treba traziti Isaka Altarca te paket bi donesen u Jevrejsku opcinu, u kojoj nije bilo nikakve sumnje ko je adresat - i paket ipak stize u ruke onome kome je i namijenjen.

* * *

Judaizam je satkan od zapovijedi koje je covjek duzan drzati, a koje se dijele na biblijske i rabinske (s tim sto sama Biblija zapovijeda obdrzavanje rabinskih zapovijedi). U slucaju kad postoje razlicita misljenja o pitanju kako prakticno sprovesti odredjenu biblijsku zapovijed - a ni jedno od njih se ne moze dokazati kao definitivno tacno - tada se, po nalogu Talmuda, treba ravnati po otezavajucem misljenju (po misljenju koje zahtijeva uzdrzavanje od neceg sto bismo inace radili, radjenje neceg sto inace ne bismo smatrali obavezom ili radjenje vise od onog sto smatramo obaveznim). Ovaj talmudski diktum zasniva se na logici da ako je u pravu zagovornik lakse obdrzive varijante - a mi bismo se ipak ravnali po otezavajucem misljenju - tad ne bismo bili na velikom gubitku, jer smo samo napravili vise od onoga sto se od nas ocekuje. Istovremeno, Talmud nalaze da se u slucaju slicne dileme na temu rabinske zapovijedi ima ravnati po olaksavajucem misljenju. Prvi se princip na hebrejskom naziva "safek mide-Orajta lehumra" (u slucaju dileme koja se tice propisa Tore ide se po otezavajucem misljenju), a drugi, "safek mide-rabanan lekula" (u slucaju dileme koja se tice rabinskih propisa ide se po olaksavajucem misljenju).

Pripovijeda se medju Jevrejima Sarajeva kako je jednom prilikom neki haham (hebr. mudrac, rabin) drzao cas iz alaha (hebr. jevrejsko pravo) na kome je objasnjavao kako se imaju sprovoditi odredjene zapovijedi. Da bi slusaocima olaksao da pamte detalje propisa, kao i da bi ih ohrabrio u obdrzavanju istih, neprestano je navodio biblijske stihove kao ilustraciju, potporu i dokaz za svoje rijeci. U jednom trenutku, jedan od prisutnih ne bas pretjerano poboznih mladica pokusa minirati predavanje olakom opaskom: "Sve ovo sto haham prica lijepo je i tacno, pod uslovom da Bog stvarno postoji. Sta, medjutim, ako Boga uopce nema? Sta ako Tora nije nista drugo nego zbirka socijalnih normi naseg naroda, normi koje su u svoje vrijeme bile drustveno korisne i napredne - ali su ih ondasnji prosvjetitelji zaodjenuli u teolosko ruho ne bi li potakli siroke narodne mase na njihovo obdrzavanje? Zar u tom slucaju ne bi bilo zaumno insistirati na obdrzavanju istih tih propisa danas kad oni predstavljaju iskorak unazad?" Iza smjelih mladicevih rijeci prostorijom zavlada tajac. Stariji su otpuhivali zabrinuto vrteci glavama, dok su mladji uglavnom cekali odgovor. Jedni s nadom, drugi s unaprijednim podsmijehom, a treci sa strahom. Haham podize pogled sa sveska Talmuda koji je stajao otvoren pred njim, baci pogled na prisutne pa zatim, zagledavsi se pitaocu u oci, odgovori: Safek mide-Orajta lehumra, u slucaju dileme koja se tice propisa Tore ide se po otezavajucem misljenju.

* * *

Jedanput neki siromasni Jevrejin konacno skupi dovoljno novca da kupi cijeli Talmud, o cemu je sanjao citav zivot, pa nakon sto si je ispunio zelju, sjede i otpoce studirati ovu zbirku drevne mudrosti. No, Talmud ga je iznenadio. On je ocekivao odgovore na svoja pitanja - a umjesto njih dobio je jos pregrst tudjih pitanja. Ocekivao je jasno definisane stavove - a umjesto njih nasao diskusije i rasprave o svemu i svacemu, ukljucujuci i stvari koje je smatrao neupitnim. No, ono sto je stvarno poljuljalo njegovu vjeru i prijetilo da narusi njegov svijet bila je kontradikcija na koju je naisao citajuci pomno talmudski tekst. Kada je tek poceo s ucenjem Talmuda, na kraju jedne duge diskusije naisao je na zakljucak koji mu se ucinio stranim i koga se zato tako dobro sjecao. Medjutim, danas je, na udaljenosti od svega nekoliko strana, nasao diskusiju ciji je zakljucak bio u potpunosti suprotan prvom. Zbunjen, ne znajuci koji od dva zakljucka je istinit, Jevrejin se uputi ka hahamu od koga je ocekivao da razrijesi njegovu dilemu. Hahama je zatekao kako se i sâm njise nad sveskom Talmuda. Jevrejin mu navede o kojim se traktatima, o kojim poglavljima, stranama i iskazima radilo - na sta ga haham odmah uputi na trecu odrednicu. Na jos jednom mjestu Talmud se bavio istim pitanjem. Jevrejin, zadovoljan i umiren, pohita kuci - ali, na svoje iznenadjenje, na mjestu na koje mu je ukazao haham nadje dugu diskusiju na istu temu, zakljucak koje je pokazivao da je istina sasvim drugacija od zakljucenog u prve dvije diskusije. Jos zbunjeniji nego ranije, Jevrejin se uputi hahamu: - Ocekivao sam od tebe da mi pomognes da izadjem na kraj sa kontradikcijom, a ti mi samo ukaza ne vecu kontradikciju. - Zasto? - Barem si naucio jednu veliku stvar - odgovori haham. - Koju? - Od kontradikcija se ne umire.