Robert Frank i Ronald Brmalj, novinar i fotoreporter rijeckog Novog lista, jednog od najrelevantnijih dnevnika iz susjedne drzave, brutalno su pretuceni u petak, sedmog maja, u sumi udaljenoj 15 kilometara od Mostara. Prema rijecima Roberta Franka, njih su u petak, u pola deset ujutro, iz Hotela "Ero" odveli ljudi koji su se legitimirali policijskim znackama. Bez narocitih obrazlozenja, Frank i Brmalj su ubaceni u automobil na hotelskom parkingu i onda odvedeni u pravcu Sirokog Brijega.

Dok su dobijali batine, novinari iz Rijeke su culi obrazlozenje sumskog privodjenja od jednog "policajca": "Da znate da su Kresimir Zubak i NHI, Bruno Stojic, braca Lucic i Miroslav Tudjman krivi za lose stanje u Hercegovini, a ne HDZ i HVO, kao sto ste vi do sada pisali." Nakon visesatnog maltretiranja, u kojem je najgore prosao Robert Frank, novinarima je naredjeno da se vrate u "Eru" platiti racun i da onda, bez ikakvog zadrzavanja, napuste Hercegovinu iskljucivo preko prelaza kod Metkovica. "Iskreno, nisam ni pomislio da ih ne poslusam, niti sam mislio napad prijavljivati policiji u Mostaru. U njih nemam povjerenja i ne ocekujem pronalazenje krivaca, posto su njihovi nalogodavci visoko pozicionirani u vlasti", rekao je u telefonskom intervjuu za Dane Robert Frank nakon povratka iz bolnice i operacije ruke povrijedjene tokom hercegovackog batinanja, zbog cega su mu ljekari propisali cetiri mjeseca bolovanja.

Prema rijecima napadnutih novinara, razlog "privodjenja" bili su iskljucivo raniji Frankovi tekstovi. Ovoga je puta, naime, ekipa Novog lista u Hercegovini boravila kako bi napravila reportazu o snimanju emisije Lijepom nasom koje je Hrvatska televizija odlucila upriliciti u Sirokom Brijegu i tako obiljeziti godisnjicu smrti pokojnog ministra odbrane RH Gojka Suska, covjeka koji, kao i HRT, nikako nije zelio shvatiti da Siroki nije u lijepoj njihovoj.

Tema posljednje emisije "Latinica" zagrebacke Otvorene televizije (OTV) bili su nacionalno, vjerski i rasno mjesoviti brakovi. Gosti su se podijelili u dva tabora: Stipe Mesic, Ivan Siber i publika protivili su se nametanju izbora bracnog partnera, te kritizirali pokusaj razlikovanja "cistih" i ostalih brakova, dok je na probleme identiteta, odgoja djece i favoriziranja mijesanih brakova u jugoslavensko-komunistickom razdoblju ukazivao Anto Kovacevic. Jedan je istarski "cisti pravas" govorio da treba prihvatiti postojece stanje ali ne preporucivati nove brakove izmedju Srba i Hrvata. Posebno zestok je bio vodja Dapiceve "pravaske mladezi" Ivan Curkovic. Njegovi istupi potakli su franjevca, intelektualca i voditelja interreligijskih centara u Bosni i Njemackoj fra Marka Orsolica da kaze uredniku i voditelju Denisu Latinu da se ne bi ni odazvao da je znao kako ce tu slusati rasisticke ispade. "U kakvu vi to Evropu mislite kao Hrvatska ici s takvim stavovima? Tako nikad necete", rekao je fra Marko.

Na podsjecanje da se Franjo Tudjman jos u prvoj predizbornoj kampanji prije devet godina pohvalio kako mu zena nije ni Srpkinja ni Zidovka, Orsolic je rekao da je to neukusna izjava, ali je jos veci problem da taj covjek i njegova stranka i nakon takvih izjava pobjedjuju na izborima. Mladi pravas Curkovic je trazio od Orsolica da se izjasni govori li u ime Katolicke crkve, napominjuci da njemu vise zvuci kao bosnjacki politicar. Fratar Bosne Srebrene mu je odgovorio: "Nemojte me prekidati, mladicu, jer nisam ni ja vas, a svasta ste izrekli. Nisam ovdje predstavnik Katolicke crkve, jer je ona prevelika da bih ju ja zastupao. Molim vas, kako se mozete usuditi zvati me politicarom? Ja sam politolog, a razlika politologa i politicara je kao kriminologa i kriminalca. Mi smo ipak u Bosni i Hercegovini ispred i iznad ovakvih vasih stavova i potcjenjivanja bracne ljubavi i vrijedjanja tih ljudi, pa je i u opkoljenom ratnom Sarajevu od brakova sklopljenih 1994. bilo 30 posto mijesanih. Ali nemojte misliti da nema ovakvih i tamo. Jedan je bio rekao da su djeca iz takvih brakova kopilad, pa sam mu ja porucio da je on najveci kopilan."

"Najvaznije je uociti kad ce nas obican covjek na ulici poceti povezivati uzroke i pojave. On to jos nije u stanju. On moze opsovati sefa drzave a na glasanje ce izaci, pa kazati - neka. On nije u stanju povezati elementarne cinjenice. Naprimjer, ako su ulice pune rupa, kakve su bile prije dvije godine, da to ima veze s nekom institucijom, da je u toj instituciji postavljen covjek iz pobjednicke stranke... Bitna je sposobnost naseg covjeka da povezuje uzroke sa posljedicama, da zna da je odluka ko ce biti predsjednik opcine u njegovim rukama. A on to jos ne razabire. I to su sve skupa bolesti demokratizacije", veli u intervjuu nedjeljniku Ljiljan pjesnik Abdulah Sidran.

Iako savrseno precizno i slikovito opisan, problem koji je apostrofirao Sidran u svojoj pravoj velicini ukazuje se tek njegovim razumijevanjem uloge Alije Izetbegovica u kljucnim deformacijama nacionalne i drzavne politike kojom je i Sidran nezadovoljan i ciji zestoki kriticar povremeno zna biti. Naime, u istom intervjuu Sidran ovako opisuje "Izetbegovicevu liniju": "Nema nijednog slova od njegovih krupnijih saopcavanja koje ja ne bih potpisao... Ono sto je objavljeno u Slobodnoj Bosni kao politicki testament Alije Izetbegovica za mene je bilo tako krupno da sam htio na vrata da mu pokucam i cestitam."

Bespredmetno je cuditi se sto "obican covjek" ne povezuje rupe na ulicama i pobjednicku stranku kada bosnjacki akademik sudove o nacionalnom lideru donosi na osnovu njegovih "krupnijih saopcavanja". Kada bi se sudovi o vladarima donosili na osnovu "krupnijih saopcavanja" - dakle, stranackih programa, deklaracija, programskih i svecanih govora, te umilnih susreta sa dvorskim intelektualcima - a ne na osnovu prakse kojom se oni pretacu u sumornu stvarnost, onda bi i Slobodan Milosevic mogao biti jedan sasvim fini i demokratski nacionalni lider i drzavnik. Na isti nacin na koji Izetbegovicu pripadaju zasluge za niz mudrih drzavnickih poteza, nemoguce ga je amnestirati i za poduzi niz jos vecih promasaja.

Tek kad Sidran "preboli bolesti demokratizacije", to jest kada "pocne povezivati uzroke i pojave", tada ce mozda i obicni smrtnici detektirati krivce za rupe na cesti.

Nakon pocetka NATO-udara na SRJ, Francuski internacionalni radio (RFI) je na Univerzitetu Sorbona - Pariz IV raspisao konkurs za studente sa odlicnim poznavanjem, kako je navedeno, bosanskog, srpskog, hrvatskog i francuskog jezika. Medju prijavljenim kandidatima bila je i studentica Zerina Babovic, koja je, trazeci posao, zahtijevala i ugovorila sastanak sa, u posljednje vrijeme cesto pominjanim, zamjenikom glavnog i odgovornog urednika Franom Cetinicem. No, protivno uobicajenim procedurama prijema radnika, Zerini Babovic je Cetinic susret zakazao u caffeu, u neposrednoj blizini sjedista RFI-a.

Poslije petnaestominutnog dijaloga, okrunjenog Cetinicevim isticanjem da ga svi smatraju za Velikog Hrvata, Babovicki je odgovor obecan za najkasnije dva dana. Posto su se dva pretvorila u 15 dana, kandidatkinja je odlucila ponovo kontaktirati Franu Cetinica. U drugom, mnogo kracem telefonskom razgovoru, on je na pitanje u vezi sa kandidaturom odgovorio (ukljucujuci interfon kako bi svi prisutni u agenciji mogli cuti razgovor) da prioritet imaju Srbi!?

Nakon sto je raskrstio sa studenticom nepocudne nacionalnosti, zamjenik glodura RFI-a je pismom zavrsio i svoju saradnju sa splitskim Feral Tribuneom, u cijoj je biblioteci objavio nekoliko zapazenih prijevoda: "Trazim od vas da - pocev od iduceg broja i in aeternum - skinete moje ime i prezime (komada dva) s impresuma vaseg tjednika kao i svih knjiga ubuduce tiskanih u Feralovoj biblioteci. (...) ... otvorili ste svoje stranice onoj vrsti proze koja u meni izaziva gadjenje: humanitarno-histericnom sviranju u k... jedne jugoslavenke drakulicke, klauzevicevsko totalno-ratnom egzerciranju jednog iva (al)banca, ili smrtovnicama, na srecu, dobrano zivih 'kosovskih intelektualaca'... Buduci da ne zelim dragovoljno otici u rezervat 'OTVORENO DRUSTVO' - (izvodjac radova: NATO) - na ovom se raskrizju rastajemo. Tim putem nastavite sami.(...)"

Preko pet miliona konvertibilnih maraka sa likom Ive Andrica odstampano je sa greskom. Nadlezne institucije donijele su odluku: sve unistiti. Mjesto gdje se to trebalo obaviti je "Natronka" u Maglaju. S obzirom da se radilo o velikim kolicinama novca na kome je pomenuta greska bila tesko upadljiva, unistavanje novca je trebala nadzirati namjenski odredjena komisija za to. Medjutim, zbog kvalitete papira na kome je stampan novac, nije bas sve islo jednostavno, iz peci su vadjeni ostaci i ponovo unistavani, proces se oduzio do nocnih sati, a komisiji se zurilo da se vrati u Sarajevo.

Zbog toga su oni uredno napravili zapisnik, potpisali kako je sve uradjeno kako je trebalo i vratili se kucama. Radnici su dobili zadatak da zavrse taj posao. Zvanicno je novac unisten. I sve bi bilo u redu da se dio tog novca sa greskom nije pojavio na trzistu. Koliki je taj dio? Niko ne zna. Sad se tek ispituje ko je, na koje nacine i koliko novca iznio iz "Natronke". A, sve zbog komisije koja je zurila kuci.

OVK, jedina snaga na terenu koja, izravno se sukobljavajuci sa VJ i MUP-om, pokusava zastititi civilno stanovnistvo, trenutno trpi teske poraze. Prema procjenama Jane's Defense Weeklyja, na Kosovu je ostalo samo 4.000 aktivnih pripadnika OVK. Na pocetku sukoba su izvori bliski OVK tvrdili da ova formacija broji i do 30.000 vojnika. Prema istom izvoru, u OVK vlada rasulo i mnogi vojnici uniforme su zamijenili za izbjeglicke kartone u Albaniji ili Makedoniji. Najveci dio krivice se pripisuje dosadasnjem zapovjedniku Sylejmanu Selimiju, koji je tu funkciju vrsio po politickoj liniji. Nedavno je smijenjen i postavljen na mjesto komandanta Narodne garde (Garda Kombetare), za sada fantomske jedinice. Na njegovo mjesto je doveden Agim Çeku, bivsi artiljerijski kapetan JNA i brigadir HV-a. Çeku je 1993. rukovodio operacijom zauzimanja Medackog Dzepa, a aktivno je ucestvovao i u operaciji "Oluja". Jedan od sluzbenika MPRI-a, koji je u to vrijeme bio i savjetnik HV-a, Çekua opisuje kao "kompetentnog i disciplinovanog oficira, koji je u stanju uvijek predvidjeti neprijateljske poteze". Od njega se ocekuje da u OVK uvede disciplinu, promijeni sadasnji borbeni ustroj i tako spasi sto se spasiti moze.

I predstavnici Oslobodilacke vojske Kosova potvrdili su da je brigadir Agim Çeku (36) postao novi komandant UCK-a. Rodjen u Peci, Çeku je srednju skolu zavrsio u Beogradu, a vojnu akademiju u Zadru, te pocetkom rata presao iz JNA u Hrvatsku vojsku i vodio njenu Devetu brigadu. Zatrazio je i dobio otpusnicu s mjesta nacelnika staba Pete operativne zone HV-a, a prije njega je slicnu proceduru proslo jos nekoliko Albanaca oficira HV-a. Mediji u Hrvatskoj navode kako je isti zahtjev podnio i general Rahim Ademi, koji je kao zapovjednik odbrane Sibenika bio prvi oficir topnistva HV-a koji je 1991. granatirao Knin.

Dvojica mladih kosarkaskih reprezentativaca Bosne i Hercegovine, playmaker sarajevske "Bosne" Damir Abdulkerim Mirkovic i krilo "Cenexa" Tarik Valjevac, mogli bi od iduce sezone zaigrati u NBA. Njihova se imena nalaze na listi 30 kosarkasa koje skauti profesionalnih klubova s one strane Atlantika prate i planiraju draftovati nakon kraja americkog play offa.

Istina, pojavljivanje na listi sa koje klubovi uzimaju pojacanja ne znaci i automatski odlazak u najbolju ligu svijeta, ali se i ulazak u, kako se to obicno kaze, siri izbor moze smatrati uspjehom i Mirkovica i Valjevca i bosanske kosarke. Da li ce oni preci i tu posljednju stepenicu te naredne godine igrati sa Bryantom, Pippenom, Duncanom, Kukocem... znat ce se 30. juna, kada klubovi iz sve cetiri NBA divizije krecu za podmlatkom.

RIJEC U FOKUSU

Nakon sto smo u petak, 7. svibnja, u kasnim nocnim satima odgledali film Taksist, ujutro nas je zatekla vijest da je ponovo u Sarajevu ubijen jedan taksist (vec je postala zalosna praksa da u nasem gradu ubijaju taksiste). Slicno kao i sarajevski taksisti, Scorseseov Taxidriver suocen je sa uzasima rata (povratnik je iz vijetnamskoga pakla), potom sa uzasima onoga drustva za koje je ratovao. I, ziveci izmedju ta dva kosmara, kao sluga dva obesmisljena svijeta, on u ruke uzima bic osvete, postajuci nekom vrstom Robina Hooda postindustrijskoga drustva. Robert De Niro tako u filmu uzvisuje jednu urbanu profesiju i njenog sluzbenika na razinu apokalipticnoga simbola. U stvarnosti je, kao i uvijek, malo drukcije.

Taksi sluzba (grc. taxis - uredba, naredba) je zila kucavica moderne gradske komunikacije. Bez obzira gdje ste bili, gdje ste zalutali, pijani ili trijezni, sami ili u drustvu, okrenete telefon i taksist je tu. Sarajevski taksisti funkcionirali su i onda kad nista u gradu nije. Sacuvali su, cak i tijekom strasne agresije, poslovicnu srdacnost i obicaj da se ugodi musteriji, a strani posjetitelji i novinari dali su kvaliteti njihovih usluga prvo mjesto u svim postkomunistickim zemljama. Najcesce vas docekaju ugodnim razgovorom i neugodnom muzikom s kazetofona, ne cjepidlaceci ako nemate marku ili dvije ("Bice drugi put, komsija", kaze na rastanku, bas kao da je on jedini vozac u gradu i kao da se vi svaki dan vozite taksijem!).

U Sarajevu su taksisti u ratu spasili tisuce ugrozenih, stotine ranjenih. I sami su ginuli, padali kao snoplje, vozeci tamo gdje nitko nije htio ni smio, tamo gdje je bog rekao laku noc. Oni nisu dobili nikakve ratne zasluge, niti su ih trazili; oni su samo zaradjivali svoj kruh sa sedam kora. Radio taksi ili zuti, vlasnik "stojadina" ili najmodernijega "mercedesa", uvijek su za par casaka tu.

Ubojstvo taksista stoga je zlocin cija nas surovost uvijek ostavi bez daha. Porast kriminala svih fela najcesce dotice njih, jer su oni u neprestanom dodiru sa svim socijalnim kategorijama. "Taksisti su kao grupacija uistinu ugrozeni, i to veoma ozbiljno, jer ne postoji djelotvorno organizirana obrana od takvoga zlocina", pise zagrebacki odvjetnik Silvije Degen, i pritom misli da je to nama nasa borba dala: "Dobili smo drzavu, ali smo izgubili drustvo."

Stoga, ubojstvo taksista uvijek dozivljavamo kao recidiv opake bolesti drustva, koju primijecuje i onaj Scorseseov taksist, obilazeci kloake u koje se nocu slijeva drustveni slag. "Boze, moli se on, posalji jednu ogromnu kisu, jednu toliko snaznu i dugu kisu, koja ce sprati svu prljavstinu i smece ovoga grada."