Bosanski barometar

Nakon fijaska sjednice Foruma Federacije, ambasador SAD Richard Kauzlarich je u jednoj recenici rekao sve o krahu ovog cudnog, kvaziinstitucionalnog spoja federalnih glavesina i medjunarodnih "zavrtaca ruku": "Ponekad mi se cini da medjunarodna zajednica vise zeli da Federacija funkcionira nego sto to zele federalni duznosnici." A Federacija u ovom momentu, kao, ne funkcionira zbog jedne rijeci. Unifikacija. Dopremijer Dragan Covic nece unifikaciju, on hoce reformu. I tako, povuci-potegni, propade citav dokument, propade i privatizacija i reforma platnog prometa i transformacija RTV BiH i javne korporacije... Sve zbog jedne rijeci. Ma nije valjda!? Nije, naravno, u pitanju jedna rijec, jer bi Covicu slomili ruku od zavrtanja da je sve stalo na jednoj rijeci. Nije, jer su predstavnici medjunarodne zajednice bili kolektivno duboko razocarani, a Covic, kao ovlasteni politicki diler hrvatske strane - zadovoljan!? Kakav apsurd: onaj zbog koga su i sastanak i dokument propali je - optimista. Pa uz to nakon mjeseci, pa i godina usaglasavanja i razglabanja ima hrabrosti da kaze kako je falilo jos malo vremena, jos koja minuta, za potpuni uspjeh!!! Jasno je: radi se o najobicnijoj zajebanciji sa zivcima stranih poreskih obveznika, biraca, sa njihovim parama i zivotima. Nepostojanje ama bas nikakvog sluha za uspostavljanje stabilnog ekonomsko-politickog okruzenja rezultat je interesa da Federacija ostane puki provizorij za dovrsenje organiziranja stranacko-nacionalne privatizacije, televizije, platnih prometa...

Svaki Evropljanin potopljen u mocvaru primitivnih bosanskih nacionalizama, ma koliko legalista i diplomata bio, nakon odredjenog vremena pocinje, poput tekucine, poprimati oblik posude (sredine) u kojoj se nalazi. Dokaz za ovu tvrdnju je i odluka Visokog predstavnika medjunarodne zajednice za BiH Carlosa Westendorpa da sazove "predstavnike razlicitih struktura hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini", e valjda da bi saznao "sta to zele Hrvati u Bosni". Ako do sada nije uspio da shvati sta hoce "Hrvati u Bosni", a sta oni koji tvrde da ih predstavljaju, dabogda da shvati iz sijela koje uprilicuje ne na pocetku, vec na kraju svoje misije. Ideja o parainstitucionalnim stalnim ili ad hoc tijelima koja imaju ambiciju da prezentiraju svu razlicitost interesa koji postoje unutar pojedinacnih etnickih grupa u Bosni i Hercegovini, nije nova. Pocelo je sa predratnim Kongresom srpskih intelektualaca, a onda su dosle i srpske autonomne oblasti, Hrvatsko vijece obrane, blizu im je bio i ratni Bosnjacki sabor... Tuzno je da pored toliko institucionalnih mjesta za opravdanu raspravu o polozaju hrvatskog naroda Westendorp daje vjestacko disanje saborima plemenskih vraceva. Mozda bi mu stvari bile jasnije da je prisustvovao zasjedanju posljednjeg Foruma Federacije.

U Bihacu su u svega nekoliko dana formirana dva udruzenja boraca. Prvo Jedinstvena organizacija boraca opcine Bihac, a potom i Organizacija demobilisanih boraca. Iako su organizacije gotovo potpuno identicne namjene - ostvarivanja i zastite interesa nekadasnjih vojnika Armije BiH - osnivaci su se potrudili da na svaki nacin pronadju argumentaciju kako je multipliciranje organizacija neophodno. Tako je clan inicijativnog odbora Organizacije demobilisanih boraca izjavio kako ih "nece voditi oni koji su komandovali u ratu"!? Maltene u isto vrijeme, na drugom kraju drzave, desavaju se slicne birokratske gluposti sa borackim organizacijama. U Mostaru su se medjusobno verbalno posamarali JOB i Unija veterana zbog toga sto je "samozvano rukovodstvo Unije veterana pokusalo u prostorijama privatnog ugostiteljskog objekta da odrzi kantonalnu skupstinu JOB-a". No, to nije bilo dosta pa je predsjednik Unije veterana, uzvracajuci na optuzbe, izjavio kako mu nije jasno zasto se dizu tolike tenzije kada se "telefoni ne prisluskuju njima nego clanovima Unije veterana"!? U situaciji kada su hiljade demobilisanih boraca na rubu egzistencije i kada njihove porodice bukvalno gladuju, oni koji ih predstavljaju svadjaju se hoce li se sastati u kafani ili u pozoristu, raspravljaju treba li da ih vode komandanti ili ne treba, ko ce imati kancelariju a ko nece, koga prisluskuju (!) a koga ne... Tuzno.

Udruga hrvatskih invalida domovinskog rata Herceg-Bosne (Hvidra) trenutno je najradikalnije politicko krilo HDZ-a. Daleko od svake borbe za prava hrvatskih ratnih invalida (zbog cega je, vjerovatno, osnovana), Hvidra svako malo izaziva konsternaciju u politickom zivotu Federacije svojim brutalnim, sovinistickim saopcenjima. Skupstina sindikata radnika Aluminija koji se vec godinama bore za povratak na svoja radna mjesta, u apartheidom zagadjene tvornicke hale mostarskog aluminijskog kombinata, bila je dovoljan povod Hvidri da udari teskom verbalnom artiljerijom po Silajdzicu, Orucevicu, Bosnjacima, dzamijama, mostovima... svemu sto ih podsjeca na cinjenicu da, na njihovu zalost, u Hercegovini zive jos neki ljudi osim Hrvata. U vapajima da se u kombinatu kojim vlada Mijo Brajkovic omoguci pravo na rad i nehrvatima, hvidrasi su prepoznali "poruku muslimana za destabilizacijom hrvatske politicke vlasti i destrukcijom razvitka gospodarstva u Mostaru i sire". Neskrivena mrznja prema dogradonacelniku Mostara, zacinjena znacajnom mjerom sovinistickog nonsensa, dozivjela je svoju kulminaciju u "biseru" kako Orucevic "zeli graditi ne mir i prosperitet nego dzamije i stare mostove". Ko biva, taman smo ih lijepo porusili, a on ih nasao obnavljati!? Tako graditelji mira i prosperiteta bez suvisnih dzamija i mostova nastavljaju svoju svetu misiju: cista hrvatska Hercegovina sa cistim hrvatskim zrakom u cistim hrvatskim tvornicama ciji su vlasnici cisti hrvatski domoljubi iz Hvidre.

"Koji su to ugledni naucni radnici. To je sramota. To su politicki agenti." Burna reakcija akademika Muhameda Filipovica na raspravu predsjednicke trojke o Akademiji nauka i umjetnosti BiH najslikovitije opisuje njene dosege. Seid Hukovic, Kasim Trnka, Nikola Filipovic, Zdenko Kordic, Petar Mandic, Rajko Kuzmanovic i Igor Gaon predstavljaju sedmoclanu radnu grupu koja treba da osmisli nesto sto je nazvano "rjesenje" za sudbinu "kuce bh. pameti". Ali kakvo ce rjesenje osmisliti Filipovicevi "politicki agenti"? Primjerice, Trnka je savjetnik clana Predsjednistva BiH Alije Izetbegovica, Seid Hukovic je prije po stranacko-koalicionom kljucu nego zbog cinjenice da je bio prvi covjek ANUBiH (u medjuvremenu je izabran Bozo Matic) upao medju "agente", Mandic i Kuzmanovic su, rece Filipovic, "Radisicevi"... Sve skupa ponajmanje lici na ekspertsku grupu jer su, kao sto je to i sam Trnka priznao, birani po sistemu "red Bosnjaka, red Srba, red Hrvata, red ostalih...", a ne po svojoj znacajnosti i utjecaju u naucnim krugovima. Ocito, cilj je predsjednicke trojke da od tako ugledne institucije kakva je Akademija nauka i umjetnosti naprave naucni servis pun poslusnika i naucnika koji ce svoje radove nositi na potpis u SDA, HDZ i "Slogu". Tako se, poslije godina odsustva bilo kakve zainteresiranosti za ANUBiH, Izetbegovic, Radisic i Jelavic odjednom sjetise da se farsa od odumiranja bh. Akademije treba nastaviti pa i ubrzati. Sa Trnkom, akademikom, na celu.

Medjunarodni tribunal za ratne zlocine u Haagu nekada svojim potezima zaista podsjeca na narodnu pricu o kravi koja prvo napuni punu kantu mlijeka, a onda nogom udari kantu i prospe sav njen sadrzaj. Mukotrpan rad na prikupljanju dokaza o pocinjenim zlocinima u toku rata u Bosni, stotine sati iskaza svjedoka, hiljade stranica brizljivo pripremane dokumentacije o "klijentima" - osumnjicenim za ratne zlocine, svjetski strucnjaci iz oblasti prava... Sve to pada u vodu pred surovo istinitom cinjenicom da presude za najteze povrede ljudskih prava imaju slican kazneni efekt kao presude za saobracajne prekrsaje. Zlatko Aleksovski, upravnik zatvora u Kaoniku u kome su 1993. zatvoreni i zlostavljani Bosnjaci samo zato sto su Bosnjaci, osudjen je na dvije i po godine zatvora i prakticki odmah otpusten iz seveningenske tvrdjave. Optuzenik je "sa suzama u ocima docekao izricanje presude". "Krokodilske" ili ne, suze Zlatka Aleksovskog su emocionalni ekvivalent nemoci Haskog tribunala da ratnom zlocinu odredi realno mjesto na ljestvici zla. A to mjesto je vrh i tu kazne nisu samo mjera individualne odgovornosti za pocinjeno nego imaju i svoj znacajan opcepreventivni znacaj. Da nije tragicno, bilo bi smijesno govoriti koliki odvracajuci utjecaj moze imati fakticko pustanje Aleksovskog iz zatvora na neke buduce pocinioce ovakvih zlocina. Jedina "vadiona" Tribunala u ovom slucaju moze biti politicke prirode: osuditi "manje ribe" na manje kazne kako bi se "vece ribe" upecale. Ali to razmisljanje vec izlazi iz okvira morala, pravde i prava.

Kada se Alija Izetbegovic u redovnom obracanju citaocima Dnevnog avaza pozabavio SDP-om i napustanjem sjednice Skupstine Tuzlanskog kantona od strane poslanika ove stranke, nije mogao a da ne odoli i zlurado uporedi bh. socijaldemokrate sa HDZ-om. "SDP se ugledao na HDZ, uce demokratiju od HDZ-a", cinicno zakljucuje federalni partner Izetbegovic. Dvolicnost njegove izjave (HDZ ovdje sluzi kao sinonim politickog zla u Federaciji) ogleda se upravo u cinjenici da je HDZ najjaci partner njegove SDA, a da, s druge strane, njegov Genjac, maltene svaki dan, vabi i namamljuje SDP u celicni zagrljaj Koalicije (ili Alijanse, svejedno). Ali mu je, opet, HDZ drazi, a esdepeovci vazda krivi. Ovoga puta samo zbog toga sto su principijelno pokrenuli pitanje smjene guvernera Tarika Arapcica, kompletne Vlade i kantonalnog tuzioca Salcina Dzanica i to u momentu kada je kriza u kantonu drmala kompletnu bosnjacku politicku scenu, a smjene bile prirodna posljedica nesposobnosti vrha TK-a. SDA je, naravno, odbila svaki zahtjev SDP-a, smijenila dvojicu-trojicu "svojih", ali je koncept ostao isti. Koncept koji otjelovljuje recenica portparola SDA Adnana Jahica da su "ugled i snaga stranke ispred svakog pojedinacnog interesa, i to mora biti svakome jasno". Katastrofalno Jahicevo izdizanje ugleda i snage SDA iznad konacnog rjesavanja rasomona vlasti u TK samo je potvrdilo opravdanost zahtjeva SDP-a da se kriza rijesi promjenom kompletne strukture umjesto kozmetickih zahvata koji cuvaju ledja Jahicu, Arapcicu i onima sto u Sarajevu sjede.

Celnici najurbanije sarajevske opcine donijeli su odluku da Centar drustvenih aktivnosti, popularni CDA, ustupe na koristenje Medjunarodnom centru za mir. Tim koji predvodi agilni nacelnik Igor Gaon vjerovatno jos od ustupanja poslovnog prostora za knjizaru "Buybook" nije povukao pametniji potez od ustupanja CDA jednom od najprepoznatljivijih sarajevskih kulturnih projekata - "Sarajevskoj zimi". Nekada centar kreativne energije mladih glavnog bh. grada, CDA je proteklih godina dozivio pravu propast, za koju je najzasluznija Stranka demokratske akcije. "Kreativci" iz kulturno-politickog miljea ove partije sav svoj napor su usmjerili na banalno poigravanje sa imenom ovog vrijednog prostora. Pa su, saljivdzije, preko prvog slova predratnog znaka CDA rogobatno ugradili slovo S, nebili onima koji to nisu shvatili u potrebnoj mjeri naznacili kako nas "samo SDA vodi sa kulturnog dna". Ova nesretna dizajnerska provala bila je maksimum njihovog intelektualnog potencijala i CDA je posljednjih godinu-dvije, prakticno, zjapio neiskoristen, uz povremene koncertne ili pozorisne incidente. Njegovim ustupanjem preduzecu "Ibro Spahic & co", a ne nekom mesaru ili poslasticaru, konacno se stvari vracaju na svoje mjesto, jer poznavajuci Spahica, "drustvenih aktivnosti" ce biti hejbet.

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	FORUM FEDERACIJE
	CARLOS WESTENDORP
	BORACKE ORGANIZACIJE
	HVIDRA
	PREDSJEDNISTVO BIH
	HASKI TRIBUNAL
	SDP
	OPCINA CENTAR