Na pocetku raspada jugo-vojske dr. Vuk Obradovic bio je jedan od njenih najperspektivnijih oficira. Prije nego sto ce se JNA potpuno transformirati u srpsku vojsku, branio je armadin jugoslavenski karakter kao njen predstavnik za stampu. Tokom osvajackih ratova na tlu bivse zajednicke drzave njegova uloga bila je dvojbena. Danas ovaj najmladji penzionisani general VJ i lider socijaldemokrata jedne umiruce zemlje zeli da skine Milosevica s vlasti. Cini se da je to uzaludan posao jer njegova retorika je zastarjela, njegova politicka ponuda je prevazidjena

DANI: Gospodine Obradovicu, vecina srpskih politicara jednodusna je u ocjeni da NATO-ovi udari nista nece rijesiti. Da li ste i Vi bliski takvim ocjenama?

OBRADOVIC: Udari ce "rijesiti", nazalost, neke stvari koje imaju veoma negativan predznak. Gine ogroman broj ljudi, materijalna razaranja su sve veca. Sa svakim danom novih udara Jugoslavija se objektivno vraca bar godinu dana unazad. Svima bi ipak trebalo da bude jasno da se kosovsko-metohijski problem ne moze da rijesi ratom, silom, oruzjem. Cak i poslije ovih dramaticnih sukoba morat ce da se sjedne za pregovaracki sto i da se za njim potrazi rjesenje za taj doista veliki problem jugoslovenske drzave.

DANI: Da, ali nije ista pozicija kad se dodje za pregovaracki sto bez ikakvog prethodnog rata i kad se desi jedan ovakav rat kakav je sad u Jugoslaviji. Naravno da se uvijek poslije rata sjeda za pregovaracki sto, ali su pozicije razlicite.

OBRADOVIC: Ja sam bio dosta dugo vojnik i veoma dobro znam sta je rat. Rat je pitanje zivota i smrti. Rat je pitanje sudara raja i pakla, razuma i pomracenja uma, i ja necu da razmisljam kroz tu prizmu ni o kakvom problemu. Mene i Socijaldemokratiju, kao istinski demokratsku stranku, u ovoj situaciji interesuje jedino to kako da se sto prije zaustavi rat, kako da se danas, sutra, prekosutra prestane sa tim suludim bombardovanjem u kome stradaju prije svega neduzni, zene, djeca, civili dakle. To je nasa pozicija. To i povratak pregovarackom procesu. Ta vrsta kalkulacija o kojima vi govorite nas u Socijaldemokratiji apsolutno ne interesuje.

DANI: Podrazumijeva li vas plan dolazak medjunarodnih mirovnih snaga pod vodstvom NATO-alijanse na Kosovo?

OBRADOVIC: Mi mislimo da se i u tom pogledu moze napraviti odredjeni kompromis. Ja sam o tome razgovarao prije rata i sa gospodinom Hillom i sa mnogim drugim inostranim predstavnicima. Mislim da su i oni spremni takodje za neku vrstu kompromisa. Zasto te snage ne bi dosle pod zastavom Organizacije ujedinjenih nacija. Inace citav problem, to je u interesu svih, trebalo bi vratiti u Ujedinjene nacije. Razumije se, te bi snage, to je inace uobicajeno kad se one angazuju, morale da imaju striktno definisane nadleznosti i jasno definisan mandat. Dakle, Socijaldemokratija zivi u uvjerenju da je kompromis neophodan i da do njega mora doci. Mi od nasih srpskih, jugoslovenskih vlasti, koje su umnogome odgovorne za situaciju u kojoj se nalazimo, koje su veoma odgovorne za uvlacenje Srbije i Jugoslavije u rat, fakticki sa citavim svijetom, trazimo da krenu u jednu mirovnu ofanzivu, i to na svim planovima, politickom, diplomatskom, humanitarnom, etickom, cak i vojnickom.

DANI: Zar bosansko iskustvo ne svjedoci da su oblici vojne upotrebe od strane Ujedinjenih nacija a koji ne podrazumijevaju nametanje sile neuspjesni i da samo odlazu rjesenje problema?

OBRADOVIC: To jednostavno nije tacno. Mirovne snage Ujedinjenih nacija imale su u mnogim zemljama svijeta vrlo uspjesne misije. Zasto se to ne bi dogodilo na Kosovu i Metohiji?

DANI: Zato sto organizacije za ljudska prava javljaju a mediji na planetarnom nivou potvrdjuju da su srpske snage sigurnosti na Kosovu izvrsile genocid i zlocin protiv covjecnosti. Mislite da je poslije toga moguc povratak Albanaca kucama sa snagama UN-a koje bi imale veoma reduciran mandat?

OBRADOVIC: Vi, izgleda, sve znate bolje nego ja i prosto se pitam zasto ste me zvali da sa mnom razgovarate.

DANI: Ja ne pretendujem da ista a priori znam, ja Vas, samo pitam sta mislite o kosovskom problemu?

OBRADOVIC: Ja uopste ne iskljucujem mogucnost da je dolje bilo zlocina i apsolutno sam za to da svi oni koji su uprljali ruke zlocinima sutra odgovaraju. Ali podsjetit cu vas takodje na cinjenicu da je zlocina bilo i sa druge strane. Zar mislite da je UCK neka fina, skolovana, profesionalna vojna organizacija? To je takodje u osnovi paravojna formacija teroristickoga tipa.

DANI: Vi cvrsto stojite na tom stanovistu? Ne mislite da se albanski narod na Kosovu na neki nacin kad je krenulo etnicko ciscenje morao samoorganizirati?

OBRADOVIC: O cemu govorite, gospodine? Ja sam doktorirao na problemu medjunacionalnih odnosa. Ja znam da je ideja koju danas zagovaraju pristalice UCK stara i nekoliko decenija. Nemojte tako da pojednostavljujete stvari. Izvinite, ali ja vam to moram da kazem.

DANI: Nije pojednostavljivanje stvari, gospodine Obradovicu.

OBRADOVIC: U ovaj razgovor ste krenuli sa unaprijed definisanom shemom.

DANI: Nisam, ja Vas kao covjeka koji je opozicija Milosevicu pitam vrlo vazne stvari. Vi slobodno mozete reci sta god hocete. Ne mogu vjerovati da prenebregavate stotine hiljada albanskih izbjeglica sa Kosova. Oni nisu otisli svojom voljom.

OBRADOVIC: Socijaldemokratija zali zbog patnji svakog covjeka, svakog Albanca, i mi smo bespogovorno za to da se njima obezbijedi hitan povratak na svoja ognjista, da im se obezbijedi pomoc za obnovu tih kucnih ognjista ukoliko su porusena i da im se obezbijedi apsolutna sigurnost. Ali ne treba gubiti iz vida da je sa Kosova i Metohije, ja samo zelim da upozorim na cinjenicu da istina nikad nije jednosmjerna i jednoznacna, izbjeglo i nekoliko desetina hiljada ionako malobrojnih Srba i Crnogoraca.

DANI: Gdje se oni sad nalaze?

OBRADOVIC: Uglavnom u Srbiji. I u Srbiji ima mnogo albanskih familija koje su ovdje nasle sigurnost.

DANI: Imate li kontakte sa Milosevicem.

OBRADOVIC: Ne, nikakvih.

DANI: Kako ocjenjujete njegovu poziciju s obzirom na "unutrasnju pobunu" gospodina Draskovica. Da li predsjednik SR Jugoslavije ima potpunu kontrolu nad Vojskom Jugoslavije i snagama sigurnosti?

OBRADOVIC: To ja ne znam, to biste njega morali da pitate, ali, sto se moga stava tice, mislim da je vojnicka misija Slobodana Milosevica u osnovi zavrsena.

DANI: Sta to znaci, mozete li biti precizniji?

OBRADOVIC: Nemojte me tjerati da vam crtam.

DANI: Da li to znaci da ce skoro izgubiti vlast?

OBRADOVIC: Upravo to. Ja vjerujem u demokratske snage i demokratske potencijale Srbije. Ovim NATO-udarima, nazalost, zadat je snazan udarac i njima.

DANI: Zar nije Vas stav odredjena kontradikcija? Maloprije ste govorili o tome da se politicka misija Slobodana Milosevica priblizava kraju, a istovremeno potvrdjujete da su udari zapadne alijanse ojacali njegovu poziciju.

OBRADOVIC: Jesu privremeno. Ali ta homogenizacija naroda koja je u Srbiji i Jugoslaviji danas na djelu nije ostvarena oko licnosti Slobodana Milosevica ili oko bilo koje stranke pojedinacno uzeto. To je homogenizacija na platformi odbrane slobode, teritorijalne slobode zemlje, cak elementarne casti i dostojanstva naroda.

DANI: Kako Vi ocjenjujete, kao vojni strucnjak, da li su udari NATO-saveza u znacajnoj mjeri unistili vojnu moc Savezne Republike Jugoslavije?

OBRADOVIC: Nisu. Vojska Jugoslavije je i dalje vrlo respektivna snaga. To priznaju i NATO-generali. Kao sto vam je poznato, unisteni su mnogi objekti infrastrukture, pricinjena je Vojsci Jugoslavije ogromna materijalna steta, ali mislim da je Vojska Jugoslavije i u ovim teskim okolnostima djelovala veoma poletno, pozrtvovano i uspjesno. Nazalost, to je bitka Davida i Golijata. Ja necu o ovome sto se sad dogadja da razmisljam ni kroz prizmu moguceg pobjednika i pobijedjenog. Vjerujem cvrsto u to da su u ovom ratu svi gubitnici i da ce onaj ko za trenutak mozda cak bude pomislio da u rukama ima pobjedu imati u rukama samo zapravo Pirovu pobjedu i nista vise od toga.

DANI: Vi ne dijelite misljenje prisutno medju politickim analiticarima u svijetu da je upravo za srpski narod najbolje rjesenje potpuni slom Milosevicevog rezima?

OBRADOVIC: Nas odnos prema Milosevicevoj vlasti je sasvim dobro poznat. Mi mislimo da on treba da ode sa pozicije na kojoj se nalazi i da je to u interesu srpskog naroda.

DANI: Da li je onda u interesu srpskog naroda da zajedno s njim "odu" i instrumenti njegove vladavine? U tom kontekstu, kako ocjenjujete unistavanje najjaceg instrumenta Miloseviceve vladavine - RTS-a? Je li to dobro ili lose?

OBRADOVIC: A zar vi kao novinar mislite da je to korektno? Svi novinari koji drze do svoje profesije i svi ljudi koji drze do nekih elementarnih etickih vrijednosti digli su svoj glas protiv tog cina. Zar vi ne znate da je u toj zgradi Radio-televizije Srbije, ma kakav program ona imala, izgubilo zivote desetak vasih kolega a da ih je mnogo vise povrijedjeno.

DANI: To je tuzna posljedica Milosevicevog mazohistickog prkosa.

OBRADOVIC: Otkud vam uopste hrabrosti da o tim stvarima tako govorite?

DANI: Ne znam kakve hrabrosti. Gubitak ljudskih zivota je tuzna i bolna cinjenica.

OBRADOVIC: Ja hocu o tome da razgovaramo. Mi sve vrijeme stojimo na drugacijim pozicijama. Hocu da razgovaramo o ljudima, o miru, o tome kako da se prestane sa bombardovanjem.

DANI: Sta ste konkretno po tom pitanju uradili? Molim Vas, insistiram na sto decidnijem odgovoru.

OBRADOVIC: Zar vam nisam vec dovoljno kazao?

DANI: Jeste li u pregovorima sa relevantnim ljudima iz medjunarodne zajednice?

OBRADOVIC: Neposredno smo u kontaktu sa mnogim nasim prijateljima u svijetu. U stalnoj smo dnevnoj komunikaciji sa mnogim socijaldemokratskim partijama. Ja dnevno dajem citav niz intervjua u kojima je osnovno zalaganje za mir, za povratak pregovorima, za trazenje kompromisa, za rjesavanje ove humanitarne katastrofe.

DANI: Po Vama, sta znaci povratak pregovorima. Ko bi u ime kosovskih Albanaca pregovarao i koji je to maksimum koji srpska vlast moze ponuditi Kosovu?

OBRADOVIC: Necemo mi Srbi da odredjujemo ljude koji ce zastupati interese Albanaca na Kosovu. To oni treba da urade. To je principijelni stav Socijaldemokratije od samoga pocetka. Inace, mi stojimo na stanovistu da Kosovo mora da ostane u okvirima Srbije i Jugoslavije. Polazimo od toga da Evropa kojoj idemo ususret treba da bude Evropa bez granica, a ne kontinent na kome ce se svako ogradjivati u nekakve svoje zagrade. Pri tome je razumljivo da bi Albancima na Kosovu trebalo ponuditi i obezbijediti apsolutno najsiru autonomiju, uz priznavanje svih prava koja im kao manjinskoj zajednici pripadaju u skladu sa najvisim evropskim i svjetskim standardima.

DANI: Sta to znaci, da li bi Albanci imali svoju policiju?

OBRADOVIC: Policija je elemenat drzavnosti, to vi vrlo dobro znate. Nase je uvjerenje da zajednicki sistem odbrane i bezbjednosti predstavlja bitnu karakteristiku svake drzave, pa treba da bude i karakteristika jugoslovenske drzave.

DANI: Zar ne mislite, s obzirom na strasnu tragediju Kosova, da bi ideja protektorata i za Srbiju i Jugoslaviju predstavljala dobro prelazno rjesenje?

OBRADOVIC: Ne mislim i veoma mi je zao sto ste vi cijelim razgovorom pokazali da nedovoljno poznajete sustinu problema i to sta Kosovo i Metohija znace za Srbiju i Jugoslaviju.