"Socioloske" i historijske opservacije gosp. Izetbegovica stalno imaju teolosko utemeljenje u kojem je Bog uvijek prisutan kao hipoteza. Za donosenje zakljucaka nisu potrebna istrazivanja ni fakti. A da je oslobodjen svoje ideoloske sljepoce, Izetbegovic bi vidio da je u Evropi, kojoj tezi na celu svog naroda, stvar sa svjetonazorima malo drugacija i da ateisti nisu "s one strane morala"

DA LI VODJA BOSNJACKE NACIONALNE STRANKE
ozbiljno insistira na gra djanskoj orijentaciji SDA, ostaje upitno nakon visekratno izrazenih sumnji u moral svih onih Bosnjaka koji nisu sljedbenici njegovog svjetonazora. "Ja ne kazem da su ateisti nemoralni ljudi, ali je ateizam sa one strane morala", konstatuje gosp. Alija Izetbegovic na Okruglom stolu o totalitarizmu nedavno odrzanom u Sarajevu povodom izdavanja knjige Crna knjiga komunizma na bosanskom jeziku. Iako navedena dvosmislena recenica sadrzi dvije tvrdnje koje se logicki iskljucuju, nema sumnje sta je pisac htio da kaze.

Gospodin Izetbegovic nije prvi put satanizirao sve one koji ne dijele njegovo ideolosko uvjerenje insistirajuci tako na opasnoj podjeli preostalog "svog" naroda. On je cvrsto uvjeren da su oni drugi, na cijoj je strani dzehenem, bijedna manjina komunistickih dinosaurusa cije je konacno nestajanje samo stvar biologije.

Inace, da je oslobodjen od svoje ideoloske sljepoce, vidio bi da je u Evropi, kojoj tezi na celu svog naroda, stvar sa svjetonazorima malo drugacija. Tamo se, prema franjevackoj novini Svjetlo rijeci (april 1999. god.) u 1990. godini svega 65 posto Evropljana smatralo religioznim, sto je osjetno manje nego 1970. godine. U Francuskoj ih je bilo svega 50 posto, Holandiji 48 posto itd. Kod mladje populacije stvari stoje znatno "losije", naravno, u sustavu vrijednosti naseg vodje. U toj katolickoj zemlji jedan Chirac, bez obzira na svoja intimna uvjerenja, nije lud da moralno dezavuise polovinu svojih potencijalnih biraca dijeleci ih na moralne i amoralne na osnovu njihovog svjetonazora. To jos mogu da cine rigidni bosanski narodni lideri koji svoje antitotalitaristicko opredjeljenje temelje na totalitaristickim ideologijama.

Ateizirani grad
Povremene ideolosko-moralisticke eskapade gosp. Izetbegovica su njegova konstanta. Reis Ceric, od 1993. godine pa naovamo, ipak se transformisao u umjerenijeg i mudrijeg vjerskog vodju cije su poruke artikulisane sa, kako bi se reklo, potrebom mjesta i vremena, docim gosp. Izetbegovic tesko razdvaja svoje ideolosko breme od politickog polozaja.

I dok se gosp. Ganic donkihotski hvata ukostac sa mafijasko-korupcionasko-pljackaskim "pojavama" u perifernim dijelovima Stranke, njegov stranacki sef ga dezavuise dajuci moralno odrjesenje onima koji dizu ruke preda se na javnom mjestu. Da se sa adekvatnim polozajem ruke mogu priskrbiti stanovite prednosti u smislu licne promidzbe, shvatili su i sljedbenici jednog drugog vodje sa malo zapadnije strane. Ruka na srcu u stavu mirno tamo je obavezni ritual za politicki ispravno orijentirane katolike u vladajucoj "nomenklaturi". Zato je za dalje razumijevanje ovog teksta potrebno uvesti pojmove "pravog" vjernika i munafika. Broj ovih zadnjih progresivno se povecava uvijek kada je drustvo ideologizirano, odnosno kada je ideologija drzavni cilj. Zato su u pravu oni koji kazu da je pravih vjernika vise tamo gdje je "vjera odvojena od drzave". Tamo su, naime, vjernici vjerodostojniji kao i njihov moral. Razvrstavanje ove dvije kategorije nije tako lahko. Te su grupe izmijesane u redovima i safovima. Kardinal Puljic, razlikujuci ih po tom u kojem su redu, pozdravlja one iz treceg reda sa "Hvaljen Isus, krscani", one iz drugog reda sa "Dobar dan, gradjani", a one iz prvog reda sa "Zdravo, drugovi".

"Socioloske" i historijske opservacije gosp. Izetbegovica uvijek imaju teolosko utemeljenje u kojem je Bog uvijek prisutan kao hipoteza. Za donosenje zakljucaka nisu potrebna istrazivanja ni fakti. Cetnici su u proslom ratu bili zesci nego u pretproslom, kada su bili milosrdniji, zato sto su ovi neocetnici odgojeni u ateistickom okruzenju. Komunizam su stvorili "dobri i plemeniti ljudi puni dobrih namjera" zeljni pravde na zemlji, ali im je zamisao propala jer je povezana sa ateizmom. Nisu njemu sumnjivi samo komunisticki ateisti. Krug moralno osumnjicenih mnogo je siri. U njemu su stanovnici vecih gradova koji su po definiciji ateisti, makar i ne bili komunisti. "Religioznost opada sa velicinom grada, zapravo sa koncentracijom urbanih elemenata koji otudjuju covjeka", kaze Izetbegovic u svojoj znamenitoj knjizi Islam izmedju Istoka i Zapada. Ateizam je upravo proporcionalan sa velicinom grada, a to je pojava "sa one strane morala". Objasnjenje za identifikaciju malo veceg grada sa Sodomom i Gomorom je prilicno jednostavno. Ono se najbolje razumije kada se, kao kontrapunkt gradu, opise produhovljeno selo. Seljaci su, naime, pise Izetbegovic, svakodnevno izlozeni "estetskim uzbudjenjima pred neuporedivom slikom izlaska sunca ili budjenja zivota u proljece" za razliku od gradjana kojima je to uskraceno, narocito onima na nizim spratovima ili u vlastitim prizemnim vilama.

Reducirani vjernici
Autoru ove himne o profinjenom seljackom duhu nije potrebno posmatranje konkretnog zivota. Moralnoj i duhovnoj diskvalifikaciji dovoljne su manihejske ideoloske naocale koje vrse jednostavnu antropolosku sistematizaciju na dobre "vjernike" i amoralne ateiste. Treba li njemu podatak da su gradovi "civilizacijski vrhovi" u cijim se sjenovitim avlijama, zaklonjenim od sunca i mjeseca, rodio najljepsi produkt bosnjacke kulture - sevdalinka? Jedan drugi mrzitelj i rusitelj gradova bio je eksplicitniji u svome pjesnicko-prorockom poklicu: "Sidjimo u gradove i ubijmo gadove!" On se zatim stavio na celo produhovljenih i suncem nadahnutih i opaljenih seljaka u njihovom pohodu na urbanu civilizaciju.

Komunizam, kao "dobra zamisao dobrih i plemenitih ljudi, nije propao jer je povezan sa ateizmom", vec zato sto je u sebi imao konstruktivnu gresku - drzavnu svojinu, kao materijalnu podlogu za totalitarizam i tiraniju. Ma koliko se vladajuca stranka trudila da isturi naprijed "postene i podobne" svoje clanove iz prvog safa, drzavna svojina koju je ozakonila reprodukuje korupciju, prevaru i drugi nemoral.

Mozda i cetnici zaista postaju virulentniji u procesu historijske "pasaze" kroz uzastopna klanja i genocide, kao sto civilizacijski razvoj donosi nove oblike tiranije, destrukcije i zla, bez obzira vrse li ih djaci koji su imali vjeronauk ili ne. Spanija je ociscena od muslimana i Jevreja od strane misionara - terminatora sa krstom u ruci, kao i obliznje balkanske zemlje, itd. Evo, sta, uostalom, kaze prezivjeli logoras iz Jasenovca: "Primitivac ne ide na ispovijed da bi se pokajao, nego da se opravda. Malo se parnici sa svojim Gospodinom Bogom, kojega zamislja na svoje oblicje i sklapa s njim nagodbu. Sporazum nije tesko postici jer se on i njegov Bog malo razlikuju, a osim toga imaju izvrsna posrednika u osobi ustaske popeskare. Strah pred vjecnim sudom, bez izgradnje eticke licnosti, nikad nije bio dovoljna brana protiv zlocina kao sto to nije ni sankcija kaznenog zakona. Kad s izopacenim Bogom posreduje zlocinac u mantiji, ostavlja se siroko polje kriminalu i razvitku bescutnosti."

Bozija poruka ljudima cesto nije prezentirana izravnim nego simbolickim jezikom. Tu simboliku desifruju i tumace svestenici i teolozi koji su sluzbenici crkava, odnosno organizacija vjernika. A te "organizirane" religije imaju interese koji se ne moraju poklapati sa izvornim "projektima". Kao sto se ni "realni socijalizam" nije poklapao sa svojim "izvorom". Tumaci vjera mogu univerzalnu Bozju poruku, u svom izvedbenom konfesionalnom projektu, transformisati u partikularisticku pricu o odabranom ili nebeskom narodu, odnosno u etnokonfesiju sa svim pogubnim implikacijama kako po druge tako i za "moral" sljedbenika. Prigodnom selekcijom citata iz Knjiga mogu se sljedbenici instrumentalizirati po zelji, cime religija postaje "politicka religija" sa "reduciranim vjernicima" kod kojih je vrlo malo prave vjere. Monopol na "cjelovitu istinu" pojedinih religija stvara religijski narcizam u kojem je onaj drugi duhovno i moralno inferiorniji.

Certifikat o podobnosti
"Moja religija je najbolja", rece gosp. Izetbegovic nedavno u Teheranu, sto nije bas najbolji uvod u "ekumenski" dijalog. Kao sto nije ni poziv za osobitu toleranciju ni za "otvoreno drustvo" citat iz Ivanovog Evandjelja koji propagira monolitizam: "da svi budu, kao ti, oce, sto si u meni i ja u tebi i da oni u nama jedno budu...". Prokazivanje ateista kao "neocovjecenog dijela covjecanstva" ima korijene, uz ostalo, i u ovakvom religijskom narcizmu i teznji ka apsolutizaciji religije.

Pitanje monopola na moral staro je filozofsko pitanje. Evo sta o tome kaze Schopenhauer: "Pravi moral i moralnost ne zavise ni od kakve religije iako ih svaka religija usvaja i time stvara sebi oslonac. Snaga ateizma i jeste sto je moralni kriterij prenio u samog covjeka. On je okrenut licem prema samom sebi. I zato mu je mnogo teze biti neposten." Ovom misljenju, koje "preferira" moralnost ateista, korespondira i "filozofiranje" da se tradicionalni religijski moral svodi na ocekivanje nagrade ili kazne. Njegov kriterij je sadrzan iskljucivo u korisnosti.

Stoga on cijepa licnost religijskog covjeka jer je ona motivirana iskljucivo koristoljubljem u uzem smislu. "Teorijski gledano, i najuzviseniji covjekovi cinovi vrse se iz straha od kazne ili pak ocekivanja nagrade na nakom drugom svijetu, te zato ne mogu biti pozitivno vrednovani", kaze poznati sociolog religije Esad Cimic.

Lijep je osjecaj kada ti vodja kaze da si na "ocovjecenoj" strani ljudskog roda i tako te oslobodi osjecaja krivice za konkretne grijehe te, uz to, dobijes stranacki certifikat o podobnosti i ispravnom vladanju. Ipak, nadati se je da ce federalna sudsko-policijska istraga pokazati da ne mora biti tacna Izetbegoviceva teza koja kaze: "pakao, to su drugi", jer ti drugi nisu na vlasti. U suprotnom, jos ce vise porasti broj laznih vjernika u prvim safovima.