RIJEC AUTSAJDER POSTAT CE JEDNIM OD
vaznijih pojmova nasih zivota. Casno je biti autsajder, naucili smo kada smo odrasli. To znaci hodati svijetom kao Ginsberg, umrijeti u kamp-kucici kao reziser Divlje horde, u sedamdesetoj oblaciti farmerke kao Zuko Dzumhur i biti tako veliki da ti prestane biti vazno, recimo, sto nemas para i sto vlastiti zivot nisi ucinio onakvim kakvim su ti ga zeljeli uciniti oni koji su te najvise voljeli, ali su te najslabije poznavali, recimo roditelji. U svijetu bogatih, okrutnih i pohlepnih vjerojatno je casno biti autsajder, tako da smo vec skoro zaboravili pravo znacenje te rijeci. Zaboravili smo za sto se ona vezivala u vrijeme kada smo je prvi puta culi i prezirno je poceli koristiti.

Za generaciju rodjenu 1966., koja je prva nogometna uzbudjenja dozivljavala u sezoni 1973/74. pojam autsajdera je bio fudbalski klub "Bor". Nakon sto se za dlaku izvukao od ispadanja iz prve lige, "Bor" je sljedecu godinu, 1974/75., docekao na posljednjem, osamnaestom mjestu. Nije se stigao ni boriti za opstanak jer je vise od pola godine toliko zaostajao za konkurentima da ama bas nitko nije njegovo ime izgovarao bez dodatka autsajder. Kao da je vec i u skolskim atlasima uz gradic Bor, bogat rudnim nalazistima i prljavom industrijom, stajao prefiks autsajder. Gradiska je bila Bosanska, Pozega je bila Slavonska, a Bor je te godine bio Autsajderski.

Nakon sto je ispao iz lige, "Bor" se vise nikada nije vratio u ono sto su sportski komentatori zvali drustvom najboljih. Golman Ljubisa Dalanovic otisao je u "Radnicki" ili "Olimpiju", najveca zvijezda kluba Murat Saran tko zna gdje, a Borisa Dordjevic presao je u "Hajduk", u kojem je igrao nekoliko godina, dogurao do reprezentacije, a onda se izgubio negdje daleko u Njemackoj.

Autsajderi su kao vilini konjici. Budu, pa ih vise nema. Cim si autsajder, osudjen si na nestanak i na sjecanje rijetkih posvecenika koji pamte sve slabe i nemocne, a zaboravljaju sve jake i velike. "Bor" je nestao i vise nikada nitko za njega nece znati. Jedan mali grad potonuo je u anonimnost u kojoj ce ostati sve dok ova povijest ne zavrsi.

Kosarkaski autsajderi bili su splitski "Dalvin" i ilidzanski "Igman". Jedan za drugim usli su u prvu ligu i iz nje ispadali bez osvojenog boda, smijesni, mali i jadni, u susjedstvu velikih i mocnih klubova, "Jugoplastike" i "Bosne", oni nisu mogli biti nista drugo doli bizarne pojedinosti jednog sentimentalnog zivota. U tom autsajderskom "Igmanu" te je godine igrao i Dragan Zrno, koji ce kasnije postati ozbiljan kosarkas, stici ce do Skenderije i osvajat ce s "Bosnom" i neke titule, ali vise nikada nece biti tako i toliko najbolji koliko je najbolji bio u najgorem od svih nasih prvoligaskih klubova, u "Igmanu" s Ilidze.

Povrsan svijet vjeruje da je nase skijanje zapocelo s Bojanom Krizajem, ali to je sasvim pogresno. Prije Krizaja na svjetska prvenstva odlazio je sarajevski spustas Ajdin Pasovic i zauzimao neka (skoro) posljednja mjesta. Ali Pasovic nije odustajao, on je skijao i skijao, isao od takmicenja do takmicenja i dugo godina bio jedini pravi jugoslavenski skijas. Taj vjeciti autsajder trajao je sve do pojave slovenskih skijaskih sampiona, a onda je nestao sa staza, njegovo ime zaboravili su cak i sportski novinari, ali je istina da je on bio vijesnikom zlatnih vremena i potvrdom kako povijest katkad zna zapoceti upravo autsajderima, iako nam se u vremenima pesimistickog rastrojstva i opce propasti cini da se povijest s autsajderima zavrsava.

Price o "Boru", "Dalvinu", "Igmanu" i Ajdinu Pasovicu drage su jer imaju miris proslosti. One proslosti u kojoj se lose stvari nisu dogadjale. Tako danas mislimo i osjecamo jer smo sve lose pozaboravljali i jer je oko nas toliko ruznih, nepristojnih i bahatih ljudi koji se samo losega sjecaju, cak i onog loseg koje se nikada nije dogodilo. Ali u tim pricama ima i neke teske i tmurne tuge, vjecne magle i zime koja je prekrila nase zivote. Razlog tuzi je u cinjenici sto oko sebe ne vidimo vise takve autsajdere, sto vise nema ni "Bora", ni "Dalvina", ni "Igmana", i Ajdina Pasovica. Nema pretplacenih na posljednja i pretposljednja mjesta jer vise nitko nije toliko los da bude gori od drugih. Nema onih koji bi publici bili smijesni, ali se cini kako bi se publika trebala smijati sama sebi. Zato je i rijec autsajder promijenila znacenje. Reci danas nekom da je autsajder je isto sto i reci mu da je gospodin. Zapravo, autsajder je ljepse ime za gospodina.