Bosanski barometar

Istupom Ekrema Avdica, glasnogovornika Kantonalnog odbora Stranke za BiH, postalo je jasno da je najzad "puklo" izmedju dvije sestrinske stranke u tuzlanskoj Koaliciji CD. Avdic je na pres-konferenciji Vladu kantona nazvao "politickim hohstaplerajom" i jednog po jednog prozvao kantonalne funkcionere za nemar i kriminal. Ocite principijelne razlike koje postoje izmedju dvije najvece koalicione stranke je dva dana kasnije pokusao amortizirati glasnogovornik SDA Adnan Jahic rijecima kako "ishitreni istupi pojedinih politicara skode Koaliciji. (...) Nas narod je sit i ne voli unutarbosnjacke nesporazume, to je evidentno...". Prisvajajuci sebi i SDA ekskluzivni mandat na tumacenje volje naroda, Jahic je samo primijenio recept koji njegov stranacki lider koristi od prvog raskola unutar SDA. Narodnim izdajnicima su proglaseni i Zulfikarpasic i Filipovic 1990. I Silajdzic je to vec jednom osjetio na svojoj glavi 1996. Sirova, bespostedna borba za komad vlasti opet se licemjerno trpa u kategoriju "stvaranja nemira medju Bosnjacima". Pokusavajuci da truhle politikantske kompromise koji se raspadaju sami od sebe pretvori u monolitni bosnjacki blok u kome su svi koji ne misle kao on "smutljivci", Jahic jos jednom dokazuje kako ce Silajdzica opet udarati po glavi, na ovaj ili onaj nacin. Samo ako proba opet misliti sa njom i ne bude "u koalicionoj suri".

Nogometni i Kosarkaski savez su opasno poceli gubiti kompas u skandaloznim desavanjima u i oko sportskih arena. Kosarkasi su se prvi potrudili da masovnim boks-mecom na susretu "Slobode" i "Zenica-Metalno" dokazu kako imaju predispozicije i za borilacke vjestine. Iako su najveci degenek, ipak, dobili Tuzlaci, KS BiH, i pored toga, nije imao snage da se izdigne iznad interesa mocnika koji ga vode i opalio je podjednake kazne i jednoj i drugoj ekipi, (ne)svjesno unaprijed kandidirajuci sarajevsku "Bosnu" za sampionsku titulu. Nogometasi se, s druge strane, nisu tukli, sto ne znaci da nece ukoliko im sudijska organizacija nastavi ovako "arbitrirati". Na prijateljskom susretu selekcije "novinara" i A-reprezentacije glavni sudija nije mogao sakriti svoju odlucnost da doprinese prvoj pobjedi novog selektora. Odabravsi najpogresniji nacin da podrzi Hadzibegicevo vatreno krstenje, arbitar Dzemal Calija je pokazao zasto domace sudije nisu zrele za sudjenje ni u ovako slaboj ligi. Najveci sudijski skandal u poslijeratnoj BiH desio se ipak nakon susreta "Celik" - "Zeljeznicar", kada je zbog pravog inkvizicijskog progona simpatizera zenickog kluba, sudija Senad Besic, skupa sa delegatom, jedva izvukao zivu glavu, skrivajuci se po sumama oko Zepca. Besic je kriv samo zbog jedne stvari: nije pokazao crveni karton igracu domace ekipe koji mu je otvoreno, pred hiljadama gledalaca, prijetio. A kad "idoli" prijete, njihovi sljedbenici obicno realiziraju prijetnje, pokazujuci kako se sportsko sudjenje u BiH iz borbe za pravdu pretvara u borbu za - zivot.

Novi-stari predsjednik Bosnjacke zajednice kulture Munib Maglajlic je u svom nastupnom intervjuu na pocetku drugog mandata ustvrdio da Bosnjaci moraju izostriti kriterije i da je rat nasoj knjizevnosti donio to "da su propjevali oni koji se nisu knjizevnoscu bavili". Maglajlic je, zakucavsi onu narodnu da nije svacije kroz selo pjevati, izjavio da ga neke "kulturne manifestacije kao sto su filmski i pozorisni festival, koje odnose jako mnogo novca, podsjecaju na vatromet poslije kojeg se nadjete u mraku". Koji su dometi i sta se moze ocekivati od drustva na cijem celu mu je upravo obnovljen mandat, Maglajlic je pokazao upravo svojim ocjenama o jedina dva kulturna bosanskohercegovacka dogadjaja koja (zajedno sa pojedinim programima "Sarajevske zime) u kontinuitetu uspijevaju odrzati prikljucak sa aktuelnim evropskim i svjetskim kulturnim strujanjima i koja izazivaju zavist i zemalja mnogo vecih, bogatijih i kulturnijih od Bosne. Nista novo: ideoloski novoprofilirana elita, ciji su vrhovi kulturnog domasaja "Bascarsijske noci", kad god ne zna nista o onome o cemu govori, gadja se nejasnim metaforama. A svima je jasno ko pravi skupe vatromete, a ozbiljne institucije ostavlja na bijelom hljebu. Osim, valjda, Munibu Maglajlicu.

"Gelbard namjerava za sve nedosljednosti u provodjenju (...) Dejtonskog sporazuma dezurnog krivca naci u meni, hrvatskom politickom vrhu, HDZ-u BiH i hrvatskom narodu BiH", rekao je hrvatski clan Predsjednistva BiH Ante Jelavic. Na konferenciji za stampu, uprilicenoj nakon sto je Robert Gelbard nekadasnjeg prvog logisticara HVO-a nazvao "politicarem bliskim mafiji", Jelavic se jos jednom ugledao na svog duhovnog oca. Onog s Pantovcaka. Sve s krilaticom "hrvatski narod, to sam ja", taj isti narod uveo je u svoju privatnu bitku sa Clintonovim izaslanikom za Balkan. Koju, uzgred budi receno, ne moze dobiti. Tek otkriveni lumen "hrvatskog naroda u BiH" je onako frojdijanski dodao i to da Gelbard u napadima na njega nalazi "lijek za sopstvene frustracije" cime je valjda mislio spustiti zavjesu na posljednju epizodu trakavice ciji je producent, reziser, glavni i jedini glumac. Najavom da ce sljedeceg mjeseca, njegov, dakle, svehrvatski, sabor raspravljati o "izjasnjavanju hrvatskoga naroda o ustavno-pravnom polozaju u okviru Dejtonskog sporazuma", Jelavic je ipak ostavio prostora za nastavak ove popularne hercegovacke sapunice. U sljedecem nastavku mozda cemo vidjeti kako gospodin "hrvatski narod" gubi stolicu clana Predsjednistva BiH i brojne privilegije koje s tim idu. A mozda i necemo.

I bi VKBI. I bi Edah Becirbegovic. I Esref Campara bi. I evocirase uspomene na ljude koji su u doba komunistickog totalitarizma na pravdi Boga zatvarani i ubijani kao "Mladi Muslimani". To evociranje uspomena je sasvim u redu. Sve drugo ne valja. Vecina pripadnika "Mladih Muslimana", organizacije koja se u ideoloskoj literaturi pretenciozno naziva pokretom, satrase se da pred novim generacijama svojoj grupi priskrbe naknadnu povijesnu, nacionalnu i drzavotvornu vaznost. Uvredljivo je za zdravu pamet danas kazati kako su "Mladi Muslimani" bili nosioci borbe za "nacionalnu afirmaciju Bosnjaka". Oni u pedesetim godinama ovoga vijeka bosanske muslimane, dakle sebe, uopce nisu dozivljavali kao naciju. Zeljeli su da im komunisticka vlast omoguci religijski zivot bez mracnih posljedica po njih i njihove porodice. Slobodna sedzda a ne slobodna nacija bio je njihov izbor. Trazili su to ljudsko pravo za sebe i muslimane. Njihova borba nema veze sa nacionalnom emancipacijom. Naprotiv, recidivi takvog shvacanja nacije prisutni su i danas u bosnjackoj politici, izmedju ostaloga, i zbog anacionalnog naslijedja "Mladih Muslimana". Bilo bi strasno, bilo bi tako susjedski, da bosanska djeca u knjigama povijesti uce laz. To nicemu ne vodi. Teufik Velagic, jedan od najaktivnijih pripadnika "Mladih Muslimana", prije nekoliko godina javno je reagirao na ovu proizvodnju lazi iskreno tvrdeci da je pravo na slobodno klanjanje bio vrhunac njihove "nacionalne" svijesti. To i nista vise.

Zajednicke tablice su vjerovatno najvaznije sto je OHR dosad ucinio u "nemogucoj misiji" integracije BiH, ako se izuzme smjena Nikole Poplasena. Ukidanje nekadasnjih, kicasto-sarenih registracija ukrasenih nacionalnom ikonografijom nije imao samo simbolicki karakter. Bio je to i prvi korak u neku vrstu vec ofucane slobode kretanja u "cjelovitoj i dejtonskoj" BiH. Iduci dalje putem koji je sam utro, OHR je nedavno donio odluku i o zajednickim vozackim dozvolama. A to izgleda ovako: zamjenik Visokog predstavnika Jacques Klein sazove ministre unutrasnjih poslova dvaju entiteta i kaze im da ima nova vozacka. I drukcija. I ljepsa. Bosanci "ma koje vjere" ce konacno dobiti vozacke dozvole koje nisu samo dizajnerska inacica vojnickih knjizica JNA. Nove ce biti plasticne i roza boje, a uz to i jeftinije. Dakle, vjerna kopija americkih vozackih dozvola. Kad bi jos bilo lahko doci do njih kao u Americi. Ili, kad bi bar do auta bilo lahko doci kao u SAD. Zajednicke vozacke bi mogle imati samo jednu mahanu: imena i prezimena vlasnika istih. Kad bi se dosjetljivi dizajneri oslobodili tog "detalja viska", svima bi nam ruze cvjetale. I u automobilima i van njih.

Kad god Ejup Ganic pokusa demonstrirati moc koju mu daje vlast, to zavrsi kao sarada. Izjava koju je dao na jednoj od posljednjih sjednica Federalnog parlamenta o njegovim odnosima sa kantonalnim guvernerima ("Oni meni kazu, ne udaraj na moj kanton!") nije samo uputila puk u sve nijanse njihovog medjusobnog komuniciranja ("djes' ba, potpredsjednice!"), nego dovela, na trenutke simpaticnog, doktora u neugodnu situaciju. Zavrsilo je tako sto su se prozvani, dakle kantonalci, dan kasnije javili u Dnevnom avazu i na citavoj stranici se pravili ludi. Guverner ZE-DO kantona Bedrudin Salcinovic je rekao kako ga je potpredsjednik u jednom razgovoru stavise pohvalio. Mujezinovic i Veladzic su se snebivali. Tarik Arapcic, guverner Tuzlanskog kantona, koji se od prije nekoliko mjeseci trese od korupcije, u eksploziji licemjerja je rekao kako "nema potrebe da bilo sta opovrgava ili dokazuje". Naravno da nema. Ejup Ganic nije, ustvari, sef ni jednom od njih. Njihovi sefovi sjede u Glavnom, odnosno Izvrsnom odboru SDA i njima "prokazani" polazu racune. A tamo gdje pocinju poslusni kadrovici, prestaje Ganic i njegova moc. No, nece ni to dugo. Politicka komedija u kojoj potpredsjednik Federacije igra ulogu glavnog zabavljaca nadobudnih guvernera jednog septembarskog dana mogla bi se, mozda bas i na pitanju pronevjere drzavnih para, pretvoriti u tragediju za SDA. Izbornu, naravno. A nakon toga, ko zna hoce li se iko i sjetiti Arapcica, Salcinovica, Veladzica...

Taman kad covjek pomisli da ne mogu gore i da ne mogu nize, poslanici dokazu da nisu daleko od dana kada ce medjusobne politicke nesuglasice rjesavati - sakama. Nakon sto se tri mjeseca nije sjetio sazvati sjednicu, predsjedavajuci Doma naroda Parlamenta Federacije Mate Zovko je velikodusno prepustio komandnu palicu samim delegatima. Njemu ionako nije jasno sta bi on kao predsjedavajuci trebao raditi, pa je sjednicu vodio ko je htio. U "vodjenju" su se najvise istakli dvojica "odabranih" lidera nacionalnih klubova: Pero Markovic i Mirsad Ceman. Pa je onda Ceman krenuo da govori, a Markovic mu zabranio!? Pa su se obojica nasla za mikrofonom istovremeno i u poplavi primitivne halabuke koju su stvarali ostali narodni deputati. Nije ni cudo da su u opcoj dernjavi u sali i jurnjavi po hodnicima - sto je vise prilicilo Pionirskoj dolini nego najvisoj federalnoj zakonodavnoj instituciji- procedura i poslovnik spojeno i visekratno krseni. Ali koga briga za proceduru kada je famozni Sporazum o posebnim odnosima, poput tempirane bombe, rasturio i Dom i narode u njemu. Hrvatski poslanici su glasali po svom nahodjenju, bosnjacki nisu nikako glasali, predstavnici OHR-a su pokusavali da ih pomire i na kraju je sve zavrseno u stilu pijanke poslije koje sviju boli glava, a niko se nicega ne sjeca. A sutra ce opet zagrljeni ulaziti u skupstinsku kafanu, prijateljski ispijati kahve i kave, uzimati dnevnice i potom traumirati vaskoliko pucanstvo (b)analnim istupima za govornicom.

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	ADNAN JAHIC
	NS BiH I KS BiH
	PREPOROD
	ANTE JELAVIC
	"MLADI MUSLIMANI"
	OHR
	EJUP GANIC
	DOM NARODA PARLAMENTA FEDERACIJE