Kada čitaoci Oslobođenja na naslovnoj strani pročitaju vijest agencije Fena o "mukama" na koje "uspješnog biznismena" Miju Brajkovića i njegov Aluminij stavlja "nezajažljiva" Elektroprivreda BiH, mogli bi i zaplakati. A onima koji znaju pravo stanje stvari u vezi sa Brajkovićevom megapljačkom državne imovine i apartheidom prema nekadašnjim uposlenicima Aluminija, ostaje samo da puknu od očaja što žive u državi u kojoj se i likovi iz viceva o glupim Bosancima, poput Ahmeta Hadžipašića - Muje, nalaze čak i na premijerskim funkcijama.

Naš A. H. Mujo je ponovo ove sedmice hodočastio Brajkovića i, za razliku od inspektora finansijske i poreske policije, dozvoljen mu je ulaz u Aluminij. U njemu se, u pratnji drugog sokola mostarske pljačke državne imovine, aktuelne trećine Predsjedništva BiH Dragana Čovića, sažalio na Brajkovića i obećao mu da više neće imati "problema" sa cijenama struje Elektroprivrede BiH. A. H. Mujo ne bi bio Mujo kada bi se upitao kako to Brajkoviću nije problem struja njegove Elektroprivrede Herceg-Bosne, koja je i nakon posljednjeg poskupljenja "Kresine struje" skuplja za deset maraka po megavat-satu. Ili, može li struju po toj cijeni nabaviti bilo gdje u Evropi? Ne, A. H. Muji je bitno da mu je iz OHR-a stigao nalog da treba zaštititi Brajkovića, a cijenu će svakako platiti građani Federacije i posebno rudari koji ugljem snabdijevaju Elektroprivredu BiH.

Tražiti ishodište katastrofalnih poteza federalnog premijera (penzioneri, Aluminij, Eronet, BH Telecom, nepoštivanje preporuka ombudsmana...) samo u njegovom neznanju, bilo bi nedostatno, jer je višekratno upozoravan na njega. U slučaju A. H. Muje radi se i o tipičnom provincijalcu koji je fasciniran činjenicom da on kao nešto odlučuje zajedno sa strancima, koje je do tada mogao samo gledati na "televizoru". A. H. Mujo je tipični "funkcioner-biciklista": one kojima i hljeb zavisi od njegovih odluka gazi kao pedale, a naređenja OHR-a, koji štiti HDZ-ove kriminalce, vazda prima pognute glave. U intervjuu za ovaj broj našeg magazina, A. H. Mujo je otkrio da mu ni laž nije strana: tvrdi da uz farsični revizorski izvještaj OHR-a o poslovanju BH Telecoma nije dobio papir sa nalozima Donalda Haysa na kojemu je pobrojano šta sve treba da uradi, unatoč tome što su ga Dani držali u rukama upravo u zgradi njegove vlade (ali nam nije dozvoljeno kopiranje).

Direktor austrijskog Telekoma, Sarajlija Boris Nemšić obavještava nas da se ovih dana navršilo točno dvadeset godina od puštanja u rad prvog mobilnog telefonskog aparata. Izumitelj mobitela, izvjesni Rudy Krollop, inženjer američke tvrtke Motorola, u studenom 1983. u optjecaj je pustio prve bežične telefone - aparat je težio nešto manje od kilograma, koštao je preko četiri tisuće dolara, a zbog njegova robusnog izgleda dobio je u njemačkome naziv Knochen (kost), a u engleskom Brick (cigla). Baterija je mogla izdržati sat razgovora i šest sati čekanja. Mreža se u prvu godinu dana proširila na 300.000 pretplatnika, kao uglavnom američko čudo. Godinu dana kasnije njemački Siemens lansirao je prvu europsku "ciglu", tešku kojih pola kilograma. Danas su se mobilni aparati smanjili, njihova težina opala je desetostruko, a na svijetu danas postoji oko milijardu i 200 milijuna mobilnih telefonskih uređaja.

Prva SMS poruka (Short Message Service) odaslana je prije deset godina iz Londona, a danas je telegrafiranje mobitelom postalo masovna svjetska pojava - samo u zapadnoj Europi pošalje se preko 200 milijardi SMS poruka godišnje. Mobitel je zadnjih godina postao vlasništvo svakog drugog Nijemca, a mobilni aparati dovedeni su do savršenstva - pored govora i slanja poruka oni mogu odgovarati na pozive, preusmjeravati ih, povezati se s internetom, reproducirati glazbu, fotografije i pokretne slike... I što su izvedbom skuplji, na tržištu su sve jeftiniji, jer ih telefonske kompanije poklanjaju svojim mušterijama po principu: dajemo ti na dar najskuplji minijaturni kompjuter, pa ti brbljaj i surfaj, a mi ćemo naplaćivati svaku tvoju riječ. Zbog toga je jedan njemački satiričar mobilnu telefoniju nazvao porezom na brbljanje.

I doista, danas ulicama šetaju ljudi koji izgledaju kao luđaci što pričaju sami sa sobom, a oni to govore važne poruke - da su, evo, upravo na putu kući, da će se uskoro javiti jer hitaju na važan sastanak, da ne mogu doći jer ih čekaju neodgodivi poslovi. Popularni džepni telefon u nas se zove mobitel, Nijemci ga zovu Handy, Talijani celular, a Amerikanci Cell. Dr. Ernst Bonek, profesor informatike na Tehničkom univerzitetu u Beču, piše ovih dana da je mobitel jedan od najvećih izuma čovječanstva, a Boris Nemšić nas obavještava da mi tek stojimo pred novom revolucijom mobitela. Nije ni malo čudno što se za bosansku telefoniju bore domaći i svjetski trgovci i varalice, jer će, kaže dalje Bonek, onaj tko ima telefonske mreže u budućnosti imati i najveći utjecaj i moć, a ne samo novac.

• Vlada Republike Srpske donijela odluku da za 20 posto poveća plaće i penzije u javnom sektoru.
• Film Gori vatra Pjera Žalice osvojio prvu nagradu na 11. Raindance Film Festivalu u Londonu, te ušao u nominaciju za godišnju nagradu Evropske filmske akademije.
• Predsjedništvo BiH ponudilo Sjedinjenim Američkim Državama da stacionira vojne baze u Bosni i Hercegovini.
• Građani i firme od Federalnog ministarstva odbrane i Vojske FBiH putem suda zatražili 65 miliona KM duga.
• Udruženje "Majke Srebrenice" uputilo oštar protest glavnoj haškoj tužiteljici Carli del Ponte zbog "sve češćih nagodbi tužioca sa ratnim zločincima".
• Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu podiglo optužnicu protiv Mustafe Hote, nekadašnjeg pripadnika Armije BiH osumnjičenog za ratni zločin počinjen nad Hrvatima u selu Grabovica u Hercegovini.
• Osnovni sud distrikta Brčko potvrdio da je podignuta optužnica protiv osam članova tamošnje vlade zbog zloupotrebe službenog položaja i prekoračenja ovlaštenja.
• Izjava u fokusu: "Mi smo preživjeli i granate, i glad, i zime, i genocid, ali jedino ako preživimo drogu, postat ćemo narod."; (Mustafa ef. Cerić, reisul-ulema Islamske zajednice u BiH)

U sarajevskom hotelu Holiday Inn u ponedjeljak, 10. novembra, potpisan je ugovor kojim se ovaj hotel prodaje za nevjerovatnih 44,5 miliona maraka. Nevjerovatnih, jer je ovo dosad najuspješnija realizirana privatizacija u BiH, pogotovo ako se zna da je bio pokušaj da se Holiday Inn proda za svega četiri miliona maraka.

Kupac hotela je austrijski Alpha Baumanagement, koji se obavezao da će u hotelu zadržati sve osoblje, uložiti u sam hotel milion maraka, a zatim proširiti kapacitete gradnjom novih objekata, u koje će dodatno uložiti 120 miliona maraka. Predstavnici Alphe su obećali i dovođenje poslovnih partnera iz Austrije, Njemačke, Italije…

Novi projekat Alpha Baumanagement planira zajedno sa svojim partnerima: Siemensom, Deutsche Telekomom, Intelom, Sonyjem i Ciscom, a radi se o gradnji kompleksa pod nazivom Grand Media Hotel & Convention Center Sarajevo. Sa realizacijom će se krenuti odmah po dobijanju svih potrebnih dozvola, s tim da je najavljeno da će gradnja trajati najviše dvije godine. Sadašnji kapaciteti Holiday Inna (15.000 mjesta) povećat će se za dodatnih 35.000, na površini od 85.000 kvadratnih metara oko hotela bit će izgrađen toranj od 22 sprata, 17.500 kvadratnih metara predviđeno je za parking, a kompleks će imati najkvalitetniji komunikacijski centar. Tako će, obećavaju kupci, radno mjesto dobiti još između 800 i hiljadu radnika.

"Da bi se dostigla prodajna cijena kakvu Holiday Inn zaslužuje, valjalo je prekinuti višegodišnje porazne trendove poslovanja, kako bi njegovom prodajom država ostvarila maksimalne efekte", kaže Senadin Fetahagić, direktor hotela. O uspjesima menadžmenta, koji su nesumnjivo bili ključni za ovako uspješnu prodaju, govorio je i Gerhard Kaspar, predstavnik Alpha Baumanagementa, koji im se zahvalio na svemu. Usput, njihovi predstavnici su mjesecima "češljali" sve poslovne knjige hotela i provjeravali kako on funkcionira. I najmanja greška u radu menadžmenta mogla je dovesti u pitanje kompletnu prodaju, ili bi, u najboljem slučaju, nakon prodaje prvi ljudi hotela ostali bez posla. Ovako, kako je sve bilo u redu, Alpha Baumanagement zadržao je aktuelno rukovodstvo Holiday Inna.

Stranci demokratske akcije strašno se žuri za do zadnje sekunde iskoristi vrijeme koje je BH Telecomu preostalo do pr(e)odaje Deutsche Telekomu. Nakon što je na mjesto predsjednika Upravnog odbora BH Telecoma ugurala svog čovjeka - Samira Čauševića, zeta Šefkije Čekića, inače člana Glavnog odbora SDA, ova partija je brže-bolje, iako se tome usprotivio ured Specijalnog revizora za FBiH i RS, postavila i svog direktora - Hamdu Katicu.

Naime, dan uoči održavanja prve sjednice novog (privremenog) Upravnog odbora, iz ureda Dalea Ellena Ralpha, specijalnog revizora za FBiH i RS, stiglo je pismo na ime Samira Čauševića, potpisano od revizora D. Taylora, u kojem mu se skreće pažnja da na sastanku ne donosi nikakve odluke, već da to bude viđenje čisto informativnog karaktera. Objasnivši Čauševiću da Ured ombudsmana FBiH provjerava legalnost postupka smjene starog i postavljanja novog, "privremenog" UO-a, Taylor je preporučio da ništa ne radi dok ombudsmani ne završe svoj posao. "Ako se nađe da je odluka o Vašem imenovanju nelegalna, onda se pretpostavlja da će sve odluke koje na sutrašnjem sastanku donesete biti također nelegalne", jasno je upozorio revizor Taylor.

No, i o ovom pismu, kao i o svim drugim bitnim stvarima u njegovoj karijeri, Čaušević nije razmišljao, već je stvar prepustio svojim mentorima - puncu Šefkiji Čekiću i federalnom ministru saobraćaja i komunikacija Nedžadu Brankoviću. Samirovo je bilo samo da nakratko prekine prvu sjednicu privremenog UO-a BH Telecoma i telefonom nazove ministra, koji se tada nalazio na sjednici Vlade u Mostaru, a ministrovo da mu prenese Čekićevu naredbu, koja je otprilike glasila: "Batali pismo, smjenjuj direktora i postavljaj novog."

I tako je i bilo. Čaušević se vratio u salu za sjednicu, u kojoj već nije bilo nekih novih članova, te tako nije postojala potrebna dvotrećinska većina za glasanje, smijenio dotadašnjeg generalnog direktora Amira Spahića, i na mjesto v. d. generalnog direktora postavio Hamdu Katicu, desnu ruku Jasminka Akšamije, zeta rahmetli Alije Izetbegovića.

Kažu da nisu oni krivi za onih desetak ili više miliona maraka, koliko duguju. Kažu, kriv je OHR, koji nameće rješenja, razni međunarodni neradnici koji zarađuju velike pare dok se oni slomiše radeći za bakšiš, političari koji ih pritišću, gledaoci koji ne plaćaju pretplatu… Naravno, riječ je Federalnoj televiziji, onoj čiji je direktor (u ostavci) još uvijek Jasmin Duraković. Direktor je po profesiji uglavnom novinar, pomalo i pisac, ali ekonomist nikako. Uprkos tome, jako se dobro snalazi u svijetu biznisa. Grupa "dugogodišnjih visokostručnih uposlenika RTV-a FBiH i PBS-a" proslijedila je Danima dokaz kako, unatoč milionskim dugovanjima FTV-a, direktor Duraković ima smisla za poslovanje, naročito sa pojedinim uposlenicima Federalne televizije. Riječ je o ugovoru koji je direktor Duraković potpisao 24. 10. 2003. godine, dakle prije dvadesetak dana, sa svojim kolegom, urednikom na FTV-u Šukrijom Omeragićem.

Omeragić je ugovorom ustupio prava na televizijsko emitovanje dokumentarnog serijala od šest epizoda pod nazivom Od zatvorenika do predsjednika. Federalna televizija dobila je ovim ugovorom serijal o životu Alije Izetbegovića na period od pet godina, a Omeragić - 30.000 KM. Omeragić je 10.000 KM trebao dobiti odmah, a ostatak do 31. 1. 2004. godine. Omeragić je, ponovimo još jednom, uposlenik FTV-a, što znači, a to naglašava i anonimni izvor Dana, da je serijal "radio u redovnom radnom vremenu, i sa uposlenicima i sredstvima RTV-a BiH 1995./96. godine". Evidentno je da direktor Duraković, unatoč poraznom finansijskom stanju, neće dozvoliti da njegove kolege i prijatelji ne budu (duplo) plaćeni za svoj mukotrpni rad.

Ovih dana objavljena vijest da jedan od najbogatijih ljudi svijeta i veliki finansijski stručnjak George Soros kreće u borbu za svrgavanje Busha, i nije iznenađujuća. Veliki mecena i filantrop je, reklo bi se, i previše čekao, iako je za kampanju protiv Busha, prema Washington Postu, potrošio oko 15 miliona dolara. Soros, kojeg zbog pomoći zemljama u tranziciji nije pogrešno zvati svetim, izjavio je da je obaranje Busha za njega pitanje života i smrti i centralni životni fokus.

Sadašnjeg predsjednika - Busha doživljava kao "najveću svjetsku opasnost koja ga podsjeća na nacizam". Naročito ga iritiraju Bushove izjave tipa "ili ste sa nama ili ste protiv nas", koje ga podsjećaju na vrijeme provedeno u Budimpešti pod upravom nacističke aždahe.

Još uvijek traju borbe oko koncesije za trećeg GSM operatera u BiH. Za to vrijeme na internet stranicama traju zanimljive polemike. Ovo je dio konferencije koja se odigrala na siteu nazvanom Forum Hrvata Herceg-Bosne. Logičke argumente je, po ko zna koji put, pokopao "patriotizam".

Zrikavac: Već tjednima pokušavam prokužiti tu duboku misao hrvatskog prvog čovjeka u BiH Dragana premudrog Čovića, koji je u više navrata izjavio kako je u hrvatskom interesu da Eronet dobije nacionalnu koncesiju na razini BiH. Ne znam koliko ste upoznati sa ovim problemom, ali ovo što vidim čini mi se kao pljačka desetljeća u Hercegovini i još me više čudi reakcija pučanstva, koje gotovo da i nema. (…)

Čudan je taj Čovićev nacionalni interes. Kada bismo mi bili Nijemci, onda bi to doista bio naš nacionalni interes, jer preko Eroneta zapravo u BiH ulazi Cronet, tj. Deutsche Telecom na mala vrata u BiH. (…)

Ako je ne dobije preko Eroneta, Deutsche Telecom dozvolu mora masno platiti, što bi značajno napunilo što federalne, što županijske proračune. (…)

Čović je zajeban igrač. Predsjeda državom a iza sebe ima 12 krivičnih prijava. (…) Tužbu koju je protiv njega digao HT nikako ne bi mogao obraniti, nego je sada u nadzorni odbor tog HT-a, koji ga je tužio, stavio svoje ljude koji će tužbu povući. (…)

Koliko HDZ uopće poštuje svoj narod ako mu je u stanju dovesti ovakvog čovjeka na kormilo? Gdje to ijedan narod u svijetu bira ovakve ljude u parlament? Čović, Zorić, Jukić, Raguž? Iza svakog je barem nekoliko pronevjera novca i oni dalje kormilare hrvatskim narodom, čija brojka po najnovijim podacima iznosi oko 300.000 u BiH. U vrijeme kada su oni došli, bilo nas je 800.000. Razmislite.

Hroboatos: Hajde, zeleni - odjebi. Previše si proziran.

Zrikavac: Ma, odjebi ti, HDZ-ovo potrčkalo. Mater ti je prozirna. Šta je, ne moš' shvatit' da u Hercegovini postoje Hrvati koji ne puše HDZ-ovu lopovsku priču?

Hroboatos: Odjebitis... 'ajde Aliji pa mu puši. (…)

Posušje: Pa ti si zagrizao od nacizma, čovječe. Kakav si ti nacionalist kad od te mržnje ne vidiš dalje od nosa? Evo, slažem se, pljačkaju nas muslimani, al' jesi se zapitao mogu li nas pljačkat i naši Hrvati? Koliko će obični Hrvat dobiti od Eroneta? Daj, otvori oči, ne mogu vjerovat da ovo ne kopčaš? (…)

U ime hrvatstva Hrvati se upravo pljačkaju, a ti misliš kako ti neko brani nacionalne interese?

Hroboatos: A radije bi da te "pljačka" neki operator iz Sarajeva - a? Tu se baš nisi rascvilio. Ma, jebem ja te sve lažnjake od Hrvata, muslimanske provokatore i sličnu žgadiju: SDP, SBiH, SDA, HNZ, HSS, Boljitak, razne kurčeve inicijative i forumi, pederi kao Stojić, Lovrenović, Markešić... ma, odjebite, bando. (…)

Posušje: He, he, koji si ti levat. Prije neki dan izašao ti je članak u Dalmaciji o Zdravku Hrstiću, predsjedniku HSP-a, di se kaže kako je čovjek bio skupa sa Šešeljom pripadnik Udbe. Ispada da su najjači udbaši danas najveći nacionalisti. Ti si kreten, čovječe. Jesi li plaćen ili si stvarno glup pa ne kužiš da je Eronet njemački, Čovića i Zorića, i da ako Eronet pobijedi, 2.000 Hrvata u HT-u Mostar ostaje bez posla???

Ispod službenog automobila Gama sigurnosti, firme koja se bavi zaštitom lica i objekata, u noći između osmog i devetog novembra, u Mostaru je postavljeno oko pola kilograma eksploziva koji je aktiviran sporogorećim štapinom. Automobil je potpuno uništen, a bilo je štete i na okolnim vozilima i stanovima. Tek četiri sata nakon toga policija je obavila uviđaj, a u javnosti su se pojavile informacije da se radi o obračunu osiguravajućih firmi na hercegovačkom tržištu. Istu noć, također u Mostaru, zapaljen je automobil Darija Mihalja, sina Tomislava Mihalja, bivšeg direktora Državne granične službe, koji inače radi u banci Hypo Alpe-Adria.

Prema nezvaničnim informacijama iz policije, "poznat im je rad na Gaminom automobilu" i na osnovu toga pretpostavljaju da se radi o "poruci Gami da ne dolazi na hercegovačko tržište". Naime, dobro upućeni izvori tvrde da nekoliko osiguravajućih kuća koje rade na ovom prostoru drži isključivi monopol, a pojedine poslove dobijaju i reketiranjem: ako neko odbije da plati zaštitu, postavlja mu se eksploziv ili požar. Osim toga, cijene koje naplaćuju za svoj rad veće su od tržišnih za 20 do 30 puta.

Policija je, nakon provedene istrage, sumnje svela na dvije osiguravajuće firme, jednu u kojoj su zaposleni uglavnom bivši specijalci HVO-a (neki od njih se povezuju i sa napadima na Dinka Slezaka), i drugu koja je na američkoj "crnoj listi" zbog navodnih povezanosti sa haškim optuženicima koji su u bjekstvu.

O incidentu koji se dogodio u banjalučkom kafiću Kolos u noćnim satima 22. oktobra ove godine, kada je teško ozlijeđena jedna osoba, nije sačinjen uobičajeni policijski izvještaj niti je to prijavljeno Centru javne bezbjednosti! No, budući da je u centru zbivanja bio jedan od prvih ljudi u obezbjeđenju predsjednika Republike Srpske Dragana Čavića, izvjesni Zoran Mijić zvani Ćoško, ne treba čuditi ignorisanje ovog događaja.

Mijić je, tvrde svjedoci, izgubio kontrolu kada mu je šef banjalučke Carinarnice Tiho Trifunović, koji je sjedio za istim stolom, rekao nešto što mu nije bilo po volji, pa je potegao pištolj. Radnik Carinarnice, izvjesni Milenko, koji se nalazio u njihovom društvu, pokušao je zaštititi svoga šefa, ali ga je Ćoško nekoliko puta udario pištoljem po glavi i teško ozlijedio, nakon čega je završio u Hitnoj pomoći. Prema kazivanju dobro upućenog izvora, incident se dogodio pošto je "presušila" Trifunovićeva blagajna iz koje se sponzoriše Čavićevo obezbjeđenje.

Banja Luka je u subotu, 8. novembra 2003., ostala bez vode, pošto je jedna od glavnih vodovodnih cijevi pukla. Taj problem se ticao i pozicije i opozicije u gradu na Vrbasu. Upravo je tim problemom dr. Caroline S. Hornstein, direktorica Fondacije Konrad Adenauer, otvorila Političku akademiju "Značaj i uloga podmlatka političkih stranaka", koja se održala 8. i 9. novembra ove godine u banjalučkom Banskom dvoru. Fondacija Konrad Adenauer, u saradnji sa Fondacijom Eduard Frei, okupila je u Banjoj Luci sve predsjednike mladeži vodećih stranaka u BiH, većinu predsjednika tih partija, te ugledne goste iz Njemačke i Holandije.

Prvi se akademiji obratio predsjednik HDZ mladeži Dragan Bagarić, koji je istakao da je njihov najveći rezultat to što imaju jednog poslanika u Federalnom parlamentu. Mikrofon je od Bagarića preuzeo Branislav Borenović, bivši predsjednik Savjeta mladih PDP-a, koji se odmah okomio na političke protivnike i vratio se problemu koji je te subote tištio sve i optužio banjalučku vlast (SNSD). Potom je govorio mirni Edin Doljančič, zamjenik koordinatora Mladih za BiH (Stranka za BiH). Iako je Doljančić iznio možda i neke bitne podatke, njegov blag nastup je ostale omladince uspavao.

Po riječima moderatora Ivane Marić, jedna od najbolje organiziranih organizacija mladih je Asocijacija mladih SDA. Njihov predsjednik Senad Šepić je između ostalog istakao: "Mladi u BiH imaju iste probleme, koji su čisto egzistencijalne naravi, i to trebaju biti tačke na kojima će se mladi dodirivati i u kojima će, stvarajući jedan pragmatičan probosanski blok, postići minimum konsenzusa."

Nakon Šepića govorio je njegov kolega iz Federalnog parlamenta Damir Mašić, predsjednik Foruma mladih SDP-a: "U Glavnom odboru je preko 20 posto mladih i 30 posto predstavnica Foruma žena, tako da možemo donijeti svaku odluku na Glavnom odboru!" SDS je predstavljao Aleksandar Čavić. Ogromni omladinac je piskavim glasom, čitajući sa papira, stalno pravio podjelu na Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu.

Nakon izlaganja uslijedila je rasprava, koju je potakla doktorica Hornstein: "Da li ste vi ti koji će BiH uvesti u EU? Šta morate uraditi da biste to postali?" Ponekad u žustroj, ali i u konstruktivnoj raspravi, govornici su bili na zavidnom nivou argumentacije ali i načina izlaganja. Nakon pauze, o "Podmlacima političkih stranaka u zemljama EU-a" govorili su Markus Pösentrup, prvi predsjednik Mladih Evropske narodne stranke, dr. Christoph Israng, član Glavnog odbora Mlade unije CDU-a Njemačke, i Rico van Eeten, predstavnik Fondacije Eduard Frei iz Holandije.

Nekadašnja sarajevska Jajce kasarna, građena za vrijeme Austro-Ugarske, i većinom uništena u proteklom ratu, uskoro bi mogla biti pretvorena u veleljepni hotel. U aprilu ove godine saudijski princ Alwalees bin Talal bin Abdul Aziz Alsaud prilikom boravka u Sarajevu posjetio je Jajce kasarnu, a onda je, pola godine kasnije, izvijestio Agenciju za promociju stranih investicija u BiH (FIPA) da je namjerava kupiti i pretvoriti u reprezentativni hotel sa pet zvjezdica.

Investitori iz Saudijske Arabije nekoliko mjeseci su analizirali mogućnost kupnje, i na kraju donijeli pozitivnu odluku. No, nakon što su upitali za cijenu objekta, koji je navodno vlasništvo Federalnog ministarstva odbrane, direktor FIPA-e Mirza Hajrić izrazio je nadu da će kasarna biti poklonjena saudijskom princu!?

"Nadam se da će naše vlasti spoznati šansu da pozovu saudijski kapital omogućivši maksimalno povoljne uslove jednom od ključnih ljudi svijeta da zabode zastavu investicija sa Bliskog istoka", objasnio je Hajrić ovu namjeru. Inače, dotičnog saudijskog princa časopis Forbes proglasio je za petog čovjeka u svijetu po vrijednosti imetka u 2003. godini, a godinu ranije u istom listu je objavljeno da je najbogatiji čovjek na svijetu van Sjedinjenih Američkih Država.

Dobronamjernici su savjetovali gradonačelniku Tuzle Jasminu Imamoviću da sa Visokim predstavnikom Paddyjem Ashdownom ne zasađuje mladice drveća pored Panonskog jezera. Jer, "taj za šta god se uhvati - piši propalo". Međutim, davno utanačeni protokol nije dopuštao eskivažu, premda kruži priča da se nakon toga Imamović pravo zadeverao da mu se do idućeg ljeta ne osuši park i presuši jezero kojim je zadivio cijelu BiH, pa i šire.

Nedostatak ozbiljnih ideja kojima bi probudio kakvu-takvu nadu stanovništva u ekonomski i socijalno razvaljenom Tuzlanskom kantonu, Ashdown se udarnički trudio da kompenzira viškom skojevsko-akcijaškog zanosa. Tako se, ha-te--ze uniformiran, pojavio u nekoj garaži gdje su dva i po radnika sjekla stari papir i, ničim izazvan, uskliknuo kako je to "pobjeda velikih reformi koje trasira njegova Buldožer komisija".

Naravno, domaćini iz Vlade TK-a su se svojski potrudili da pred ovom grotesknom imitacijom nekadašnjeg Najdražeg Gosta govore isključivo o velikim pobjedama u narednim "petoljetkama", a ne o tragičnoj sadašnjici, u kojoj Tuzla i susjedni gradovi imaju rekordan broj nezaposlenih, opljačkani radnici se penju na tvorničke dimnjake prijeteći samoubistvom, a obeznađena omladina ne prijeti ničim, ali se zato ubija zastrašujućom dinamikom…

A da definitivno namjerava kandidirati se za Najvećeg Sina, Paddy je potvrdio ulaskom u zahrđali i olinjali voz, kojim se odvezao do Brčkog. Jer, nijedna saobraćajna grana, nijedan segment obnove naše domovine - ne smije biti zapostavljen. Kad je saznao da Visoki predstavnik voli vozove, srce premijera TK-a Bajazita Jašarevića odjednom je zaigralo doskorašnjim komunističkim titrajima, pa ga ponijela misao da onu nakazu na šinama prefarba i gosta smjesti u plavi voz. Naruku mu je išlo i to što su iz vremena Hazima Vikala ostale ogromne zalihe boja, koje su bivšem premijeru iz svojih privatnih firmi "uvalile" perjanice SDA iz Sarajeva. Međutim, mudri Jašarević se dosjetio da su isti ti ljudi priču o famoznoj farbi dali New York Timesu pa onda, zajedno sa tadašnjim šefom OHR-a Westendorpom, Vikalu "skinuli glavu", a njega stavili na premijerski tron. Pouka je glasila: Nipošto ne puštaj "duha iz boce", odnosno boje iz magacina.